Info Croatia

Nastavlja se naftna trakavica u režiji naše vlade. I pri tome je gospodin Sanader preporučio ljudima da se koriste javnim prijevozom i da se organiziraju u grupe kako bi uštedili na gorivu.

Pri tome ne mislim reći kako nebi trebali racionalizirati svoje ponašanje, jer svakako bi (nikako nije racionalno da svatko ide svojim automobilom na posao), već ukazati na činjenicu kako građani apsolutno gube povjerenje u vjerodostojnost vlade i njenih stavova i obećanja!

 Naime, gospodin Sanader je samo prije nekoliko tjedana obećao da će intervenirati ukoliko cijena benzina pređe 8 kn, a već sada je ta granica pomaknuta slijedećom izjavom "Eurosuper 95 će biti preko osam kuna, ali umjesto da bude devet bit će puno manje." I kako piše Neven Barković u članku na portalu index.hr :

Možemo li za mjesec dana očekivati izjavu u stilu "Eurosuper 95 će biti preko devet kuna, ali umjesto da bude deset bit će puno manje"?

Naravno, svima su nam jasne objektivne činjenice oko rasta cijene nafte uzrokovane raznim utjecajima (New Orleans, Irak… ), no ono što najviše boli je činjenica da građani imaju osjećaj da Vlada ustvari nema nikakav realan utjecaj na trendove i politiku, već da ih u stvari diktiraju strane vlade i strane korporacije. Drugim riječima, kako INA odluči tako će i bit. Kako DT (telekom) odluči tako će i biti.

Neven Barković tako piše:

Ministar financija Ivan Šuker kazao je kako Vlada, kao većinski vlasnik Ine, ima mogućnost zatražiti od Ine da se dio dobiti koji se trebao investirati u modernizaciju rafinerija iskoristi kako bi se prevladao šok na svjetskom tržištu, a koji, smatra, ne može biti dugoročan. 

Međutim, realnost je sasvim drukčija. Hrvatska je skoro pa kritično zadužena zemlja, no više od zaduženosti brine što nemamo osjećaj da postoji bilo kakava realna inicijativa od strane vlade, sve to skupa liči na panično krpanje rupa, odnosno proračuna.

Time hoću reći da je INA u stvari slijedeća. Država je većinski vlasnik INA-e, no pitanje je koliko dugo, jer je vjerojatno prodaja ostalog dijela već spremna da bi se pokrpao proračun koji se inače nema od kuda pokrpati!

Hrvatska ima veliku potrošnju i veliki uvoz, i ekonomija nam liči na paničnu grabež i spašavanje žive glave (bar se meni tako čini) više nego na organiziranu strategiju. Svi grabe, stranci ovdje dolaze da bi zaradili, a ne da bi nam pomogli, a država čini se nema izbora ili nema političke volje i znanja: i u kratkom roku od 15 godina sve je opet razgabljeno, sirotinja je ostala sirotinja (a bome i neki koji to nisu bili su postali), a sa ovom "demokracijom" i "slobodnim tržištem" ljudi imaju sve više slobode (čitaj slobodnog vremena, bar oni koji ne rade) i više briga i stresa (to imaju i oni koji rade i koji ne rade).

Može li se nešto učiniti?

Prenemaganje vlade u stvari zamagljuje kaos, paniku i neorganiziranost koja vlada. Pa postavimo si neka pitanja, vezana samo uz problem nafte - da se ne rasplinjavamo previše:

npr, zašto hrvatska nema organiziranu proivodnju uljane repice, od koje se dobija nafta koja se može koristiti i za pogon motornih vozila?

 U razvijenijim zemljama ta proizvodnja postoji i pokriva određeni postotak potrošnje nafte, koji doduše nije velik, no u svakom slučaju ublažuje nekakve krizne periode.

A nama polja stoje prazna i zarašćuju u šiprag? Sa kojim Ciljem? Kome je to u interesu? A seljaci nemaju od čega živjeti i moraju iseljavati sa zemje jer im je skuplje proizvesti kukuruz nego ga kupiti (čitaj uvesti).

 Neznam dali je toliko teško organizirati tu proizvodnju (kao i niz drugih stvari) ili je u pitanju nedostatak volje, sposobnostii sl. Neznam kako Vama, ali meni više liči na ovo drugo, no činjenica je da smo si sami birali ljude koji nas vode, tako da se nemamo šta buniti. Biračko je tijelo odgovornim svojim neprepoznavanjem kvalitetnih ljudi, te vezivanjem za marginalne stvari poput nacionalnih napetosti, haškog suda i slično, kojima trenutni vladari vješto odvlače pažnju od bitnih problema koje nisu u stanju riješiti.