Info Croatia

Prije dvije godine, baš u ovo doba, lutala sam malo bespućima Anda. Priče o kulturi Inka oduvijek su me opijale, dovodile u neko stanje slatke omamljenosti.

Kad sam se konačno našla u Cuzcu, staroj prijestolnici i centru kulture Inka, činilo se da sam malo pretjerala u mojoj fasciniranosti. Izašavši iz aviona, gotovo sam pala nakon prva dva – tri žurna koraka. Aerodrom je na zaravni, ali udaljeni vrhovi okolnih planina odjednom su prijeteći krenuli prema meni. Noge su postale teške. O naglim pokretima više nije bilo govora. «Soroche» , visinska bolest zbog nedostatka kisika na velikoj visini. Cuzco se nalazi na 3400 m nadmorske visine. U vrlo ugodnom hotelu interesantne arhitekture, nekad vili Markiza Picoaga iz 17. stoljeća, tihi, ljubazni i nadasve uslužni domaćini (od recepcionera do call boy–a svi solidno govore engleski i talijanski) navikli na prizore stranaca koji teturaju tražeći za što bi se uhvatili, odmah su u sobe polu-svjesnim gostima donijeli velike količine čaja – čaja od listića koke. Kako mi je taj topli napitak prijao u pomalo nestvarnoj atmosferi! Nelagoda se brzo pretvorila u onu ugodnu omamu. Pravi okvir za sva uzbuđenja koja su me čekala na putovima Inka.

Kasnije u šetnji gradom, čim bi se trg počeo okretati oko mene, bilo je dovoljno stati na vrata neke trgovine ili restorana, a tamnoputi mladić već bi mi pružao šalicu tople tekućine uz zavjerenički smiješak.
Cuzco, na jeziku quechua pupak svijeta, osnovala su prema legendi četiri brata Ayar, mitski praroditelji Inka koji su došli iz sela Pacaritambo i nazivali se Sinovi Sunca.

Centar života u kulturi Inka ima danas oko 300 000 stanovnika. To je grad veličanstvenih kolonijalnih zdanja, Plaze de Armas koja je pravo središte carstva Inka; grad u kojem se nalazi grandiozna, bogata katedrala prepuna umjetničkih djela slikarske škole cuzcuena.