September 13th, 2005
Krediti, Krediti
Došla maca na vratanca, reklo bi se. Čitam u večernjem listu kako je Zagrebačka Banka na bubanj stavila 45 stanova i kuća neplatiša kredita. Očito je da nam se potrošački mentalitet, u koji smo uletili kao grlom u jagode, počinje obijati o glavu. Strane banke su do sada pokupile (više - manje) svu lovu, i sada nam ostaje mukotrpan puta za izlazak iz siromaštva.
Ovim jadnicima kojima se sada pljene kuće je još gore, no što kažu: nitko ih nije tjerao. Iako ne vjerujem da je to njima neka utjeha, a neostvareni planovi, snovi, prevare i razočaranja na poslu: zasigurno ostavljaju gorak okus.
Iskreno mi je žao tih ljudi, no isto tako smatram da je sve to dio jednog smišljenog plana kako bi se osiromašilo društvo, odnosno ljudima izvuklo što više iz džepa.
Kako inače objasniti da su nekima odobravani 3 -4 kredita iako realno za to nisu imali uvjeta? Odgovor je jednostava, još je uvijek postojala akumulacija kapitala i dobara (nekretnina) kojih su se banke mogle dočepati, i oni su to dobro znali. A kako da sada više ne odobravaju takve kredite? Službeno je objašnjenje da se uspostavila neka zajednička baza podataka kredita i slično, no smatram da je realnost drukčija: sad postoje realni izgledi da banka popuši novac: jer ga ljudi jednostavno nemaju, kao ni drugih sredstava, nekretnina i slično. Da je takva opasnost postojala i prije pet - šest godina, možemo biti sigurni da bi takva zajednička baza podataka postojale već onda. I iako je svako odgovoran za sebe, smatram da je država ipak trebala donijeti neku regulativu kako bi zaštitila građane, koji su neiskusni uletili bankama kao topovsko meso: naime prošlo je vrijeme sigurnih poslova, plaća i slično, a mi to nismo razumjeli. Isti taj kapital koji je ušao kupujuće prvo banke, odnio nam je i mnoge poslove(naravno indirektno).
Ono što mi se čini posebno idikativno je da su banke velikom većinom plasirale potrošačke kredite (koji su potom trošeni na robu koja je uvezena iz zemalja vlasnica banaka, dakle oni su na neki način sami sebi isplatili novac), a kredite za poticanje gospodarstva, koji su mogli pridonjeti razvoju hrvatskog gospodarstva, nije se moglo dobiti.
Dakle da ne duljim puno, cijeli članak o tim lihvarskim poslovima možete pročitati u članku večernjeg lista…
September 13th, 2005 at 7:01 pm
To je znaci pocetak - biti ce toga kao u prici (eto mozda i mene - ???)
September 13th, 2005 at 7:20 pm
Šta i ti si u kreditima?
September 18th, 2005 at 8:59 pm
ovo je bilo vrijedno pročitati, barem za mene. nekada nisam razmišljao na višem nivou, no što sam stariji to me sve više interesira opće dobro, jer smatram da samo ako daješ dobro možeš i primati dobro. koliko god banke mislile da su postupile mudro i pokupile lovu, toliko i nisu. sada kada su osiromašile narod, od koga će dobijati lovu? umjesto da su od početka ulagali u poslovanje tvrtki kako bi one stvarale profit i tako pokrenule lanac promjena na bolje, radilo se obrnuto - važan je bio profit na brzinu. tako se radilo i s privatizacijom. važan je bio profit pojedinca na brzinu umjesto dobre zarade za sve u roku više godina…
September 18th, 2005 at 9:58 pm
Hm, osobno mislim da se ovdje više radi o drugoj stvari, a to je kontrola. Prišerafi čovjeka dokle ide, i drži ga u neizvjesnosti i strahu da se što manje buni. To ti je logika. Nije njima više do novca, imaju ga dovoljno. Njima je do kontrole, kao i političarima.