Info Croatia

Početak je rujna, devet je sati u jutro, prekrasan sunčan dan, more mirno, srujanje lagano, skoro idealni uvjeti za RONJENJE, moju omiljenu zanimaciju u ljetnim mjesecima. Danas idemo na svjetionik, prekrasno mjesto bogato ribom…zadnji put vidjeli smo dva ugora, veliku hobotnicu…ludilo!! Samo da i danas bude tamo…HOBOTNICA…tako je neobična, drukčija od drugih, slatka je kad se ljuti, mršti…spremamo opremu i krećemo. Dolazimo do sjetionika, sidrimo se i skačemo, malena grupa četvero ljudi, dva Amera (Timm i Mike) Austrijanac Edi i moja malenkost . Timm ima fotoaparat, samo da bude što slikati…iako se uvijek nešto nađe…more je more…živi organizam…najsmješniji su mi oni koji ako ih riba od 5 kg ne lupi u glavu kao da i nisu ronili…podsjećaju me na one priče o Titu lovcu i tome kako su mu jelene vezivali da bi ih on mogao koknuti hahahahaha pojma nemam ima li istine u tome ali definitivno je to ekipa koja ne kuži prirodu i njene zakone.

Meni je dovoljno zaviriti u taj svijet…nakon pola sata, kad izronim osjećam se preporođenim, opuštenim…taj osjećaj kad se opustim i prepustim moru koje me uzima u svoje naručje…uopće ne plivam prepuštam sruji da me nosi…ludilo!!!!!!!!!!! A svjetionik je mjesto na kojem zna biti takvih strujanja!

 Krećemo, spuštamo se na dubinu 15m plivamo uz struju…jaka je, pošteno treba veslati perajama…neka…u povratku će biti mmmmm onako kako volim. Dolazimo pred veliku podvodnu rupu, kad ono… velika rakovica…mašem Timmu lampom, dolazi i eto je prva fotka, još nekoliko i to je to, krećemo dalje (mislim si odlično je počelo moglo bi biti jedno od boljih ronjenja). Dolazimo pred rupu ulazim…kad ono HLAP cijeli je izvan rupe…lijep komad, opet mašem Timmu…al dok on skuži pa dok dođe…ode…samo je kliješta uspio uhvatiti u kadar…šteta ali sve u svemu super.

Samo da je i ONA na svom mjestu…dolazim do njene rupe…prazna…šteta, nema je više, premjestila se…krećemo nazad prema brodu, mislim si e da je još ona bila na svom mjestu…onako gledam okolo i spazim je!!!! Nije ista ali nema veze skroz je van rupe, kao da nešto ima ispod sebe…

mislim si bit će da je uhvatila nešto pa sad papa, standardno zovem Timma opet kasni…ali dolazim joj skroz blizu, zavlačim ruku ispod nje…i izvučem malu rakovicu!! E sad se tek naljutila, izlazi skroz iz rupe, poput lasa zabacuje krak i hvata rakovicu koju držim, počinje povuci-potegni, zabacuje drugi pa treći…a Timm vidim škljoca ko lud, bar da jedna uspije…nakon nekog vremena puštam rakovicu, a ONA sva sretna što nije ostala bez ručka, brzo se povlači u svoje odaje na klopu. Vraćamo se na brod svi su oduševljeni, sretni, …komentiramo ronjenje i zaključujemo da je bilo jedno od boljih u našim «karijerama»…osjećam da je ovo bilo jedno prekrasno teško ponovljivo iskustvo…

  Ali ne brinem…sutra je novi dan i neko novo uzbuđenje…Pozdrav! Do sutra