Info Croatia

Evo kako nebi samo govorili loše o našim političarima, predsjednicima i gradskoj upravi, da objavimo i jednu lijepu vijest. Mislim da uvijek treba biti ravnoteža, jer objavljivanje samo loših vijesti, osnosno problema, stvara krivu sliku o realnom stanju stvari. Odnosno, u ljudskim glavama strah postaje veći no što bi trebao biti. Npr, pogledajte slijedeće 4 jednadžbe:

1) 1 + 1 = 2

2) 2 + 2 = 5

3) 1 + 2 = 3

4) 1 + 3 = 4

Da vidimo,  što primjećujemo u gornje četiri jednadžbe? Ako je odgovor: Ej, pa 2 + 2 je 4 , a ne 5, znači da ste upravo dokazali teoriju da ljudi više pažnje (na svoju žalost) pridaju negativnom nego pozitivnom. Ukoliko je odgovor: primjećujem tri točna , onda ste jedni od rijetkih ljudi koji na svijet gledaju više sa pozitivne strane.

Zašto je tomu tako? Zašto ljudi više obraćaju pažnju na ono negativno?

Pa pretpostavljam da jače zapažamo ono što nas boli, nego ono što nam je ugodno. I štoviše, na ugodu se naviknemo pa je ni ne zapažamo, smatramo je normalnom, no zato odmah uočimo ako nam netko stane na žulj.

Nije li to svojevrstan apsurd? Neka se prijateljstva grade godinama, zajedno ljudi prođu stotine lijepih stvari, da bi nakon prvog neslaganja ili svađe sve to palo u vodu, odnosno uvijek bi u prvi plan izbijao sukob: ona početna radost je nestala i sve se više stvari svode na neki gorki i ustajao okus.

Da, čovjekova priroda i ponašanje može biti pravi otrov, no može i nektar ako gledamo pozitivno i  ako nismo sebični (odnosno ako sebe ne stavljamo u centar svemira….). Sačuvati radost odnosa, ljubaznost i dobronamjernost te optimizam je vjerojatno jedan od najvećih izazova za čovjeka, i jedna od stvari koja čovjeku može osigurati sretan život.

Dakle nakon malo filozofije, da se vratimo na onu pohvalu našim gradskim ocima. Naime, prije desetak dana moja žena je nazvala u gradsko poglavarstvo da se potuži kako već duže vrijeme u Mornaričkom parku u Puli nema gradske rasvjete, odnosno da su svjetla polupana. Polupali su ih vjerojatno dripci koji se tamo skupljaju da bi pušili travi, opijali se i radili slične gadarije.

Gospođa koja se javila bila je jako ljubazna, i obećala je intervenciju. I sad, dame i gospodo, građani i građanke drugovi i drugarice itd:  intervencija se stvarno dogodila! Vjerovali vi ili ne, jer navikli smo samo na prazna obećanja, u desetak dana svjetla su stavljena. Naravno, to nije bogzna kako kapitalna stvar, no kapitalno je to što se ipak može iščitati određena briga za grad i građane.

Možda ovo posluži kao poticaj i drugim građanima da malo aktivnije sudjeluju u brizi o  našem gradu, a možda pozitivne kritike (a ne samo negativne) pridonesu da se gradski oci više angažiraju oko brige za grad i građane. Budimo iskreni, probajmo se svaki dan izlagati kritikama o svom poslu, kako bi se osjećali? Dali bi naša učinkovitost padala ili rasla? A oni su izloženi upravo tome: (pre)velikim kritikama i malim pohvalama, jer ljudi dobro uzimaju zdravo za gotovo. No, smatram da i dobro treba primjetiti, i da to svatko voli.

I to je bilo to, dragi posjetitelji. Naša realnost je malo pohvala - a puno pokuda. No o pokudama na račun gradske uprave nećemo sada, neka ovaj post bude u stilu one parole kupujmo hrvatsko:"primjećujmo dobro"!