Info Croatia

Ovaj viken se, nažalost, u istri dogodila nesreća tokom lova, gdje je jedna osoba smrtno stradala. Taj slučaj je kod mene ponovo potaknuo razmišljanje o svrsishodnosti i humanosti tog nazovi "sporta", jer može li se sportom nazvati situacija gdje grupa naoružanih ljudi ubija nemoćne životinje iz zabave?

 Da se ti ljudi goloruki (ili barem naoružani lukom i strijelom) bore protiv veprova, još bi se i moglo govoriti o nekom viteštvu, no ovako kakve šanse ima životinja? Jedina šansa joj je da je sa druge strane cijevi neki trtaroš koji se i iza nišana boji životinje. A vjerujte mi takvih ima koliko hoćeš. Ne znam da li tim ljudima toliko laska oduzeti nekome život, daje im neki osjećaj nadmoći, što li?

Velika je opasnost i odgovornost rukovati oružjem, a očito neki toga nisu svjesni jer se inače nebi dešavale ovakve tragedije, što mi je izuzetno žao jer je do toga došlo potpuno nepotrebno. I što je još gore, ovo nije jedini slučaj u zadnje vrijeme, bilo ih je više i sve su češći. Zaključak se nameće da se oružje daje neodgovornim ljudima, ili ljudima koji nisu dovoljno obučeni i spremni za lov.

Opet da se vratimo na svrsishodnost lova. Vjerujem da će kroz stotinjak godina lov biti promatran kao jedan arhaičan i barbarski sport, slično kao što mi danas promatramo borbe gladijatora u areni. Neka se lovci ne ljute zbog ovako kritičkog posta, no nije li izgubljeni život dovoljan razlog da se osvrnemo na svrsishodnost ovog sporta? 

Osobno smatram da lov kao sport još uvijek egzistira, jer je to tradicionalno zabava bogatih i moćnih: bila i ostala. I tko će njima sada zabraniti njihovu aktivnost(kad su oni vlast): jedino angažman javnosti. A sada još malo o motivima za lov, dakle neka lovci odgovore na pitanje zašto oni vole tu aktivnost? Vjerojatno bi dali odgovore tipa:

• Dobro društvo
• Šetnja prirodom
• Klopa i zabava
• …….

No gospodo, zaboravili ste jednu stavku(koju će vjerojatno lovac izostaviti): ubijanje. Možda ovo što sam napisao zvuči brutalno, no sve gore navedene točke (druženje, klopa, šetnja prirodom i to) mogu se provoditi i bez puške. I još nešto:

Ne ugrožavaju li gospoda lovci i život drugih osoba koje vole šetnju šumom? Berače gljiva npr. Neće li zapucati kada nešto šušne u grmu, a oni misle da je zec? Osobno sam imao iskustvo da je tokom lova sačma letila do naše kuće, dakle nije ni potrebno biti u šumi. Potreba da se nekom oduzme život da bi se osjetila moć i važnost, superiornost i pobjeda, je arhaični i barbarski zaostatak u ljudskoj psihi. I to čovjek danas upražnjava na najgori način: koristeći oružja koja ga dovode u superiornu poziciju, dakle bez  šanse za protivnika.

Osjećaje koji vjerojatno lovci imaju tokom lova: natjecanje, napetost itd. su čista iluzija, tu nema viteštva, nema natjecanja, nema snage i pobjede - jer gospodo vi ništa ne riskirate: jedina opasnost koja prijeti dolazi od vas samih.

Naravno, svjestan sam da se lovci brinu i za održavanje fonda divljači, brinu se da odstrele bolesne i slabe životinje, da zaštite stanovništvo i seljake od štetočina itd. No to je jedno, a drugo je potreba da se iz zabave nešto ubije u vrlo okrutnim uvjetima, gdje često životinje bivaju ranjene i ugibaju i više dana nakon ranjavanja. Zamislite kako bi bilo da svemirci dolaze na zemlju da bi lovili ljude iz zabave, organizirali hajke, pucali po nama i slikali se sa mrtvim lešinama kao trofejima? Kako to zvuči? A ima jedna lijepa istina: što nebi htio da rade tebi, nemoj ni ti drugima!

I na kraju, još jednom ponavljam da mi je izrazito žao čovjeka koji je stradao, da suosjećam sa njegovom obitelji ali i sa čovjekom koji je imao tu nesreću da povuče obarač. I upravo je to razlog ovako oštrog tona, jer smatram da su te žrtve potpuno nepotrebne, a krivca je sada uzaludno tražiti: nažalost male pogreške, kriva misao, procjena i krivi pokret ruke katkad mogu imati katastrofalne posljedice. A čovjek bi svoje zadovoljstvo i ispunjenje trebao tražiti u povećanju svjesnosti a ne u upražnjavanju aktivnosti poticanih emocijama i nagonima koji više pripadaju životinjskom svijetu nego ljudskom.