Info Croatia

Dočekali smo i taj dan: Carla "la terribile" (strašna), napokon je Hrvatskoj dala prolaznu ocjenu. No što stoji iza toga? Imam svoju teoriju po kojoj, naravno, lipa Karla nije svojevoljno dala tu ocjenu, već je ona plod političke odluke -odnosno pritisaka. Moram priznati da mi ju je sada i malo žao kad je vidim onako utučenu, jedino ne znam  je li od početka bila u službi interesa politike ili su je političari samo sada na kraju izvozali.

Uglavnom, samo naivci mogu misliti da nas Europska unija želi da bi nama bilo bolje, a pametniji shvaćaju da je to  u interesu njima (što naravno ne znači da i mi ne možemo imati koristi). Osobno mislim (naravno ne tvrdim da sam u pravu), da je Europa koristila slučaj Gotovine kako bi disciplinirala Hrvatsku i Hrvate. Naravno, to je s vremenom postalo prilično kontraproduktivno: naime većina se javnog mnijenja okrenula protiv Europe, pa su možda naši dragi prijatelji pomislili da je ipak bolje malo smekšati pristup.

Ne sumnjam da će političari naći načina da uvjere narod kako je EU najbolje rješenje za Hrvatsku, kako ćemo sačuvati nacionalne i strateške interese itd, no kada su političari učinili nešto za dobro naroda?  Za doba Tuđmana i velike nacionalne euforije, kada se mislilo da ne može biti većih domoljuba i ljubitelja naroda, koji će narodu donijeti sreću i blagostanje trebalo je postati jasno kamo vode takve isprazne priče i ideologije. Naime, vlasništvo koje je bilo društveno (dakle vlasništvo sviju) sada je privatno, odnosno samo vlasništvo nekih. Tako su i oni u koje je narod najviše vjerovao, iznevjerili puk kojemu su bili svjetlo, ponos i nada.

Dakle princip je jasan: metoda superhik! Uzmi siromašnima i daj bogatima. Ne bih se čudio da je cijela naša politička elita vazal vanjskih sila (kako je uostalom bila kroz cijelu povijest) koje godinama (desetljećima) provode pomno pripreman plan za ponovno preuzimanje (vraćanje) Hrvatske. Zar nije znakovito da su gotovo svi naši eminentniji političari došli izvana? Kroz cijelu povijest su pravi hrvatski domoljubi proganjani i ubijani, a narod je vjerojatno i prije 100 i 200 godina kada smo bili pod vlašću Austrije slušao slične priče, obećanja o boljem životu, velike ideje i kojekakve floskule kao što to mi danas slušamo u okviru integracije u Europu. Samo mi to ne znamo jer se nitko toga ne sjeća: okolnosti su slične, glumci su različiti, retorika je promijenjena, ali sve vodi istom cilju: kontroli, preuzimanju vlasti i moći.

Apsurdno je da je Karla do jučer pričala kako Hrvatska ne surađuje, a danas u potpunosti mijenja iskaz?! No to nije bitno, cilj će biti ostvaren, neke žrtve će morati pasti, vjerne sluge će biti nagrađene, narod će živjeti isto (ili malo bolje, ta njima je ionako dosta da imaju za hranu i sitnice) i sve će biti zaboravljeno. A nakon toga slijedi novi ciklus, kao što je to bilo uvijek kroz povijest, novi ciklus borbe za moć i pravdu.

Vjerojatno ćemo opet doživjeti dane kada će na svim glavnim pozicijama biti stranci i kada će nam to što smo rođeni kao Hrvati biti prepreka za postizanje visokih položaja. Ako netko misli da su to crne prognoze,  neka pogleda vlasničke i upravljačke strukture banaka, HT-a, ili drugih važnih firmi pa će mu postati  jasno da je to već sada tako! Naime, izgleda da je posao već obavljen, primanje u Europsku uniju je samo formalnost koja kasni desetak godina za pravim stanjem stvari: mi smo već odavno kupljeni za sitniš, a naše pristupanje EU najbolje štiti njihove nacionalne interese.

I na kraju, zbog cijele ove priče (tko će kime vladati, tko će imati moć i bogatstvo) meni je više - manje svejedno. Ta obična raja je bila, ostala i bit će sirotinja. Ono zbog čega mi je žao jest zbog istine, zbog toga što se narod konstantno mulja, laže i obmanjuje i što konstantno nasjeda. Nasjeda na neku iluziju o boljem životu, o nekim promjenama koje će mu donijeti sigurnost i dobrobit i to čini već tisućama godina. Mi mislimo da smo napredniji i pametniji od naših predaka koji su živjeli prije  100 - 200 godina, no gutamo iste floskule:  to su prazne nade u koje u stvari ni sami ne vjerujemo.

Naravno, s ovakvim stanjem svijesti narod i ne zaslužuje bolje, no moglo bi biti bolje kad bi se narod sustavno obučavao kreativnosti i samopouzdanju koji bi mu omogućili da uzme svoj život u svoje ruke te ga realno poboljša. Čekati Sanadera, EU ili neku drugu ustanovu, dragi moji, čista je iluzija u što ćemo se moći uskoro i uvjeriti. Dakle, što vi mislite da je za nas EU: spas ili propast?