Info Croatia

Upravo sam čula na dnevniku kako je HRT naručio istraživanje javnog mijenja na temu ocjene rada Vlade premijera Sanadera na polovici njenog manadata…
Namjera ovog posta nije analizirati i ocjenjivati rad Vlade, nego se osvrnuti na kvalitetu spomenutih istraživanja javnog mijenja ili tržišta… kako sam osobno imala (ne)priliku raditi kao terenski anketar za neke agencije već neko vrijeme mi se mota po glavi da napišem ovaj post.

Na početku bi istakla da uvažavam istraživanje tržišta kao jednu od funkcija marketinga s kojom bi zapravo marketing proizvoda ili usluge i trebao započeti svoj život!
Istraživanje tržišta pruža nužno potrebne informacije o potrebama, preferencijama, stavovima, ukusima potrošača i u idealnim uvjetima bi trebalo omogućiti proizvodnju prema spomenutim kriterijima, a ne hiper - produkciju najrazličitijih proizvoda i usluga.
Poduzeća, organizacije i institucije koje prepoznaju važnost istraživanja tržišta uspjevaju opstati na današnjem globalnom tržištu čija je glavna karakteristika promjene, i to promjene koje se više ne mjere u godinama već sve češće u satima i minutama!
Pretpostvaka je da se kao takvo, istraživanje tržišta temelji na točnim, vjerododstojnim i kvalitetnim informacijama, koje se najčešće prikupljaju temeljem anketiranja stanovništva.

Upravo sam proces anketiranja generira dva problema…
Prvi problem se tiče nezainteresiranosti i apatičnosti naših građana tako da je često vrlo teško pronaći ispitanike koji se žele anketirati.
Razloga za takvo ponašanje je više… ljudi su razočarani, neki ogorčeni i ne vjeruju da mogu svojim mišljenjem promjeniti postojeće stanje stvari, puno njih je nepovjerljivo, naročito kada su u pitanju anakete političkih sadržaja ( OČI VELIKOG BRATA TE UVIJEK MOTRE! kako bi to rekao genijalni Orwell ) pa do zaista praktičnih razloga poput nedostatka vremena. Ipak, moram priznati da uz dobru volju se pronađu i dobri ljudi, koji žele sudjelovati u istraživanju!

Dtugi problem, koji  po meni nosi puno veću težinu od prethodno navedenog, je nesavjesnost i nekorektan rad anketara!
Radi se o sljedećem:
Nepoštivanje izbora slučajnog uzorka određenog samim istraživanjem, tako da često ljudi koji se anketiraju su bliska rodbina, prijatelji ili pak nepostojeće osobe… što vodi do sljedećeg paradoksa da istraživanje koje se mora provesti u npr, Poreču zapravo odražava mišljenja ljudi iz mjesta anketara! Ta mišljenja se ponavljaju manje više u svakom istraživanju, odnosno anketiranju.
Tako da zapravo istraživanje javnog mijenja se svede na istraživanje uskog kruga poznanika anketara. Jedino što anketar mora biti malo inteligentan i pripaziti da poštuje navedene kvote ( npr, određeni broj muških ili ženskih ispitanika ili određenih dobnih skupina ) te se osigurati da njegovi ispitanici dobro zapamte lažne adrese na kojima stanuju za potrebe istraživanja. Naravno, era mobilne telefonije je poptpomogla ovakav način rada! Daljnja nesavjesnost anketara se odnosi na djelomično popunjavanje ankete, možda se obradi trećina pitanja, a ostatak dovrši sam anaketar po svom nahođenju ili pak telefonsko anketiranje umjesto terenskog, ali pri tome zaračunavajući troškove putovanja u mjesto anketiranja i to barem dva, tri odlaska!
Anketari imaju sebi nadređenu osobu famoznog koordinatora, koji se služi u svom radu svim navedenim postupcima, čak ih možda i potiče, jer mu je u interesu da sve ankete budu što prije završene!
Tužna je i činjenica da i za ovaj posao morate imati na jedan način vezu, jer dobre ankete ( a to znači ankete koje imaju veću cijenu ) dobiva samo koordinator osobno te njegova rodbina i prijatelji!
Takvo ponašanje koordinatora potiče sve gore navadene aktivnosti anketara, jer jedan anketar ( ” bliži ” koordinatoru ) dobiva više anketa nego što ih može realno obraditi na terenu i naprosto  izmišlja podatke!
Jedna kolegica mi je svojevremeno rekla da od 30 dobivenih anketa, u najboljem slučaju odradi njih 10! Zapravo je istina da u tjedan dana ( što je najčešći rok za predaju anketa ) realno i možeš napraviti samo 10 anaketa, ako ih radiš prema pravilima anketiranja!

Naravno, da  agencije pokušavaju onemogućiti takav rad i koordinatora i anketara, ali za sada po mom mišljenju ne uspjevaju ili možda ipak ni oni sami nemaju volje ( neke više ili manje )!
Ono što je sramotno u radu agencija je činjenica da se honorari za odrađene ankete isplaćuju nakon tri mjeseca i to najčešće  putem studentskih ugovora! 

Moram istaknuti da je ova priča moje osobno iskustvo i da sam u tom radu visokih 80% anketa uvijek odrađivala poštivajući pravila koja je postavila agencija i sam naručitelj istraživanja.

Možda je sada jasnije zašto su podaci istraživanja agencija za protekle predsjedničke izbore toliko odudarale od stvarnih podataka!
Nažalost, u tom istraživanju nisam sudjelovala zbog toga što je moj koordinator očekivao da ću glumiti dvije osobe, sebe osobno sa svojim brojem mobitela i neku izmišljenu koja nema mobitel! Za mene je to bilo ipak malo previše bez obzira na dobro plaćeni honorar…