February 28th, 2006
Beskućnici
U ove hladne zimske dane kad nas hladnoća toplo obučene i ušuškane svejedno štipa po obrazima, nakon uredno odrađenog posla oko Poreznih prijava imam vremena razmišljati i o onima koji nemaju priliku predati Poreznu prijavu i zatražiti povrat poreza stoga što nemaju nikakvih prihoda i nemaju što vratiti. Razmišljam o onima koji u ovom trenutku negdje vani na cičoj zimi pušu u svoje promrzle prste pokušavajući iskemijati mjesto gdje im neće biti tako hladno. Razmišljam o beskućnicima, pravim pravcatim beskućnicima koje život zaobilazi a oni mu se htjeli ne htjeli prepuštaju.
Kako oni sada žive i kako preživljavaju hladnoću. Malo ljudi se zapita, što se dešava s takvim ljudima. Razgovarajući o toj temi sa svojim mužem ispričao mi je kako u Rusiji ima puno beskućnika, ljudi koji su nekada imali pristojan život, no slijedom svega što se u posljednje vrijeme izdogađalo s tom velikom zemljom, postali su ljudi bez doma i imovine. Prije nago li krene ta strašna zima većina njih se dovija na razne načine kako se skloniti negdje pod krov, no u prihvatilištima jednostavno nema mjesta za sve.Jedan prijatelj mu je ispričao kako se neki jednostavno snađu tako da ciglom razbiju izlog neke draguljarnice ili prodavaonice skupocjenih artikala, zgrabe iz izloga nešto dragocjenosti i držeći to u ruci čekaju dolazak policije ne pokazujući ni najmanju namjeru za bijeg. Kad policija stigne, bivaju uhićeni i optuženi za pokušaj krađe te završe u zatvoru taman toliko dok prođe zima. Policija je već jasno da to nisu nikakvi prijestupnici niti okorjeli kriminalci, nego očajni ljudi koji time kupuju još jednu zimu života kako se nebi smrzli vani, pa im zatvor dođe kao najljepša zimska bajka. Dok drugi pričaju o skijanju i raznim mondenim skijalištima, o hrpama novaca koje troše da bi proveli tjedan-dva na skijanju i time se poslije hvalili sve do iduće zime, ovi beskućnici doživljavaju zatvor kao zimovalište iz bajke. Zamislite, krevet sa pokrivačem, topli obrok i grijana prostorija sa vodom i sanitarijama. Strašno.
Razmišljajući o tim sudbinama, pomislih kako bi to bilo kad bi se dešavalo u Hrvatskoj. Mi bi imali toliko mrtvih beskućnika, iz jednostavnog razloga što bi ti jadnici umrli na zimi dok bi dočekali suđenje i tromjesečni zatvor. Naime koliko je efikasnno naše sudstvo, takvi bi iz zatvora bili pušteni drugi dan, podigla bi se optužnica za pokušaj krađe i bili bi ostavljeni na zimi da čekaju suđenje………
Upitat ćete se, što je ovoj Jasni i zašto sad poteže temu koju svi zaobilaze? Razmišljam da u ovoj državi nikoga više nije briga za realnost. Donose se zakoni (pogotovo porezni) koji ne služe ničemu osim da su sami sebi svrha, donose ih ljudi koji nemaju veze sa realnom slikom situacije, a o njihovoj “stručnosti” neću ni pokušati ostaviti komentar. A sve bi moglo biti ljepše i bolje i efikasnije, no, ili ih nije briga ili im baš tako odgovara.
Neki dan sam zvala besplatni telefon Ministarstva financija i pokušala im iznijeti neke svoje stavove i ukazati na pogreške i dati konstruktivne prijedloge. Žena me hladnim glasom prekinula u startu: “Gospođo ovdje možete dati primjedbu na rad naših djelatnika u vašoj ispostavi ili prijaviti nepravilnosti u nečijem radu.” Ukratko, žena mi je drugim riječima rekla: ako imate koga za ocinkati izvolite to učiniti, u suprotnom ostale primjedbe ne primamo i ne postoji broj telafona gdje to možete učiniti.
Ima li u ovoj državi netko tko će saslušati malog čovjeka koji ima rješenje, ako ne svih onda bar velikog dijela porezne problematike, sive ekonomije? Nema. Kome da se obratim. Predsjedniku države? Nekome u Saboru? Ili samo postoje telefoni za cinkanje.
No evo vas 40-tak tisuća blogera….što bi vi učinili?
Imam lagani osjećaj, da ako se nešto ne promijeni, puno će biti beskućnika i kod nas………a što ćemo onda……..ili je možda to cijena koju moramo platiti da bi ušli u EU, a oni koji su unutra bore se da izađu van. Pa tko je tu sad lud?
February 28th, 2006 at 9:35 am
Zanimljiva ti je priča o beskućnicima… Imamo ih i mi u puli nekoliko, npr. legendarni Jackson. Potpuno razumijem tu problematiku o kojoj pričaš i nebrigi države. Jedino što mislim da se može napraviti je da ljudi na izborima daju do znanja da neće tolerirati takvu nebrigu.
No dok virtualno postoje dva tabora (HDZ-SDP) iako su svi isti, ljudi izlaze na izbore i dalju svoje glasove lopovima koji nas i dalje sa smiješkom prave budalama.
Mislim da bi kao upozorenje mogao pomoći potpuni bojkot izbora, tako da se legalnost cijelog sustava dovede u pitanje. No i to ne bi riješilo situaciju.
Jedino je u stvari trajno rješenje napredak u svijesti prosječnog građanina, što je pak proces koji trale stoljećima. Dakle, puževim korakom naprijed.
February 28th, 2006 at 10:51 am
Da, sve si to dobro rezimirao Administartore.No razmišljajući sa svog aspekta, dakle onih koji su sada zagazili u četrdesete i onih koji već sada kreću u obiteljski život, zaista nema vremena za čekanje. Nešto se mora početi mijenjati odmah. I imaš pravo, što se tiče onih koji nas vode, danas više nema razlike tko je na vlasti, jer se uopće ne razlikuju. Oni se mijenjaju a nama je sve gore i gore.
February 28th, 2006 at 12:50 pm
Moramo probati napraviti najbolje što možemo sa našim životima. Djecu treba odgojiti da su savjesna i odgovorna, jer značajnije promjene u društvu nećemo samo tako brzo dočekati, jer je prosjek još uvijek jako primitivan. Npr. nedavno sam čuo za slučaj da su se cura i dečko različitih religija (kršćanstvo i pravoslavna) htjeli vjenčati, da bi na to obitelje reagirale da ih se doslovno odriču.
Šta još tome treba dodati? Kako će nam biti bolje kad su sami ljudi primitivni na nivou prvobitne zajednice? Kako onda predbaciti političarima što koriste prazne nacionalističe fraze kako bi manipulirali masama za osobnu korist?
September 6th, 2006 at 10:00 pm
Žalosno je takvo stanje i bit će mi još žalosnije jer ću i ja uskoro postati beskućnik
March 6th, 2007 at 11:32 am
Poštovani!
Što god Vam ispričali ljudi koji su potencijalni beskućnici ili to već jesu - svi će im reći sami ste si krivi, a nisu si si svi sve baš sami skrivili. Ili će doživjeti i to da su nesposobni, a nije istina, svatko je za nešto sposoban samo mu treba dati priliku. Postoje mnogi podstanari u u gradu Zagrebu i plaćaju visoke stanarine i zašto onda tu istu svotu novca ne bi plaćali za vlastite stanove, ali to nitko u gradskoj strukturi ne radi. Od takvih se ljudi traže ulaganja, pa kad bi imali novaca za ulaganja u kredite onda bi mogli početi graditi vlastite kuće. Sve je to apsurdno. Zato su beskućnici neraspoloženi za razgovor.Osim toga neke generacije su stekle stanove, kuće i sl., na ovaj ili onaj način, nisu svi nepošteni i sada djeca imaju krov nad glavom, ali da ta djeca moraju steći ponovo bili bi podstanari ili beskućnici. Sve je to tragično, ali realno. Treba se boriti, raditi, treba živjeti, ali na žalost nisu svi ljudi isti, neki “puknu” ne mogu podnijeti teret, tjeskobu, pritiske i sl. I naprosto postanu “propalice” jer u ovom našem društvu, ako ništa nemaš ne vrijediš kao čovjek i svatko te osuđuje, a prodavačica na placu vrijeđa jer nemaš novca. Kad bi joj beskućnik pokazao novčanicu od tisuću kuna odmah bi njeno lice poprimilo drugačiji izraz i vjerojatno bi mu se naklonila i nazvala ga gospodinom. To je žalosno. I nitko u Saboru to ne će promijeniti. Institucije služe same sebi. Jedni druge zapošljavaju, i dopisuju se, smišljaju projekte kojima peru gradski novac i ugovaraju prijateljske poslove i to je tako. Nepotizmu nema kraja. Dijele provizije, zimuju, ljetuju, uživaju. Pa tko je nama kriv što mi nismo upali u takvu “škvadru”. Očito tako nam je pao grah. Socijalne ustanove postoje zato da ljudi koji tamo rade zasluže svoju mirovinu i tu i tamo riješe neke slučajeve i vjerujte nitko od njih nema smisla za empatiju, gledaju samo na sat i jedva čekaju da im prođe radno vrijeme i da se vrate u svoje ugodne domove, svojim obiteljima. Psihijatrijske ustanove pune su ljudi koji nisu mogli podnijeti sve te nepravde i ne žele “van” stalno se vraćaju, a nisu ludi, nisu glupi, dapače postoje vrlo ugodne, načitane i uljudne osobe. Njihovi simptomi i dijagnoze su proizvod ove politike prema običnim ljudima, jer ponavljam nismo svi od istog drveta složeni. Momentalno ne vidim rješenje ni za šta. Jer dok je glavni predmet medija koliko i kakvih satova ima gospodin Sanader i dok se stalno prepričava problem korupcije /koju treba iskorjeniti/, i istodobno podižu cijene svemu i svačemu, a sva ulaganja u gradnje služe samo tome da se građanima opet uzmu novci - nema izlaza.
March 6th, 2007 at 1:44 pm
“Zamislite, krevet sa pokrivačem, topli obrok i grijana prostorija sa vodom i sanitarijama. Strašno.”
Strašno je, ali…
Dodala bih tome udobnu fotelju, pokraj nje lampu, malu kućnu biblioteku iz koje možeš izabrati ono što voliš čitati, TV, ako ga uopće želiš uključiti i možda društvo neke ugodne, drage osobe, s kojom možeš porazgovarati, ili kućnog ljubimca. I što više jednom čovjeku treba? I nije to tako strašno u ovom mojem kontekstu. Ali ono što je strašno je to da netko želi skijati, ljetovati, okružiti se luksuznim stvarima, imati nekoliko stanova, kuća, vikendica, jahtu i sl., a ne može to imati - to je strašno. Onda on pati i frustriran je. Neki pronađu načina da to steknu legalno neki ilegalno i tako. Prolazi život, neki su u paklu svoje nezasitnosti, a neki su uvjereni da su u raju. Neki ljudi mjere ljude po tome što imaju, a neki ih procjenjuju prema tome kakvi jesu, jer imati ne znači biti. Možeš imati sve i vlast i moć, novac i želju da imaš još više, a opet biti usamljen i nezadovoljan. Momentalno samo želim pronaći način da egzistencijalnu atmosferu oko sebe učinim ugodnom za život i još uvijek biram ljude za druženje prema onom što jesu, a ne prema onom što imaju. Što imaju - to me uopće ne zanima. Žalosno je jedino što je novac ponekad bitan u liječenju tj. kupovanju skupih lijekova, pa onda obično loše prolaze ljudi koji nisu bogati. A desi se i da ti svo bogatstvo, a niti svi liječnici svijeta ne mogu pomoći.
January 5th, 2010 at 3:14 pm
Nemojte se ljutiti sve je to lijepo da ima tolikih koji vide i shvacaju probleme beskućnika te probleme Hrvatske drzave i njenih zakona. I svi komentirate dajete svoja mišljenja a koliko od vas je nekome pomoglo ili dalo nesto sitno nekom beskucniku? Ili jos bolje koliko vas je probalo stvarno nesto napraviti? pa i homoseksualci se skupe i paradiraju zagrebom pa dobe svoja prava a za beskucnike nije nikoga briga niti bi za njih i njihova prava organizirali prosvjed niti išta slicno. Lako je pisati ali di su djela tko je spreman podici glas za nas beskucnike? Imao sam dobro placen posao trosobni stan obitelj i dijete sve dok prije 3 godine nisam stradao u prometnoj zbog krivice nepazljivog vozaca koji nije postivao moju prednost na cesti niti da je njemu znak stop te se vozio 100kmh u naselju di je zbog djece najveca dopustena brzina 40kmh i koji je priznao da je kriv a vec 3 godine cekam odstetu jer je sutkinja koja vodi predmet i sama stradala u prometnoj pa ja moram cekati da se ona vrati. Kao da se vodi predmet ubojstva a ne odstete gdje je krivac vec priznao da je kriv i di samo treba udariti sudskim cekicem i odrediti visinu odstete ja moram cekati da se vrati ta jedna sutkinja kao da nema niti jedan drugi sudac koji bi to mogao preuzeti i konacno zavrsiti. Onda nedugo zatim zbog novonastalog stanja nakon prometne nisam vise mogao raditi posao koji sam radio do sada te sam morao poceti raditi honorarni manje placeni posao zbog posljedica prometne a da ne govorim o stanju bolnica gdje sam dobio bakteriju u ranama nakon operacija te su mi rezali meso koje je zarazeno pa sad imam prekrasne rupe i oziljke iz kojih i dan danas cure sukrvica i gnoj. Te da stvar bude jos gora u novonastaloj situaciji moja draga zenica koju sam volio vise od svega nije bas dobro prihvatila manji pritok novaca u kucu te nastaju novi dodatni problemi i verbalne svadje da bi na kraju jednog dana spakirala stvari pa otisla i odvela dijete sa sobom pod izgovorom da ne zeli vise zivjeti u mojoj obitelskoj kuci gdje je imala cijeli kat(trosobni stan sa kuhinjom,kupaonom i WC-om)vec da zeli na dva postojeca dići i treći kredit da bi isli na stan kao podstanari s cim se ja naravno nisam slozio te zbog toga zena predaje zahtjev za razvod sto obrazlozava drukcijim pogledima na zivot i naziva me gotovanom. Naravno tu onda opet nastaju problemi oko dijeteta odnosno mojeg vidjenja sa dijetetom. U nadi da cu moci nesto napraviti obilazim Centar za Socijalnu skrb gdje molim za pomoc koju su mi napocetku stvarno i pruzili sklapanjem sporazuma o vidjenju dijeteta ali vec na samom sklapanju sporazuma izmedju mene i zene socijalna radnica joj govori da to nije sudska odluka te da se moze ili nemora postivat(cemu onda sklapanje i kakva je to pomoc?). Sto onda gospodja vec dva dana poslije sklapanja prekrsi i odvede dijete van Zagreba iako je dijete trebalo ici kod mene za vikend. zovem policiju koja samo napravi zapisnik i kaze ne mozemo vam pomoci te se ta situacija sa ne davanjem dijeteta meni ponavlja 4-5 puta na sto mi i policija i socijalna sluzba govore da ne mogu nista napraviti. Takva situacija se razvijala i postojala mjesecima i na kraju je valjda gospodji bilo dosta pritisaka od socijalne sluzbe pa to odlucuje rijesiti na drugi nacin. Gospodja napokon dopusta da vidim dijete te taj vikend moja sestra dobiva sina a djeca ko djeca vole male bebe te je nasoj kceri bilo zanimljivo sve sto ima veze sa malom bebom i stalno je oko nje sa drugim dijetetom moje setre isto curicom. Vidim da joj se nejde kod mame (moje sada bivse zene) kod koje ni inace kad dodje kod mene sto je bilo 1 ili 2 puta kroz godinu dana na po 1 i pol dan place i vice da nece kod mame da je tamo tuku te da ne zeli kod nje i kod bake jer se zena vratila kod svojih. I to se ocitava u takvim razmjerima da kad zelim u setnju sa njom ili na snijeg se igrati cim vidi jaknu place vicuci nece mame nece mame i bjezi se sakriti negdje u kuci. Videcu da se zabavlja sa sestricnom oko malog novorodjenog bratica zovem zenu i molim da dopusti da ju vratim jedan dan kasnije sto ona uz prijetnje upucene meni i vrijedjane jedva prihvaca.Dolazi sutradan i ona od jutra naziva te provocira ja joj pokusavam objasnit da mi nije do svadje te da me boli glava za popizdit te da idem samo pola sata sat sklopit oci da se malo odmorim te da me mozda prestane glava i mucnina te da cim se dignem za pola sata sat krecem i dovodim dijete na sto ona vristi te se prijeti ja poklapam slusalicu a ona ponovo zove i provocira satima(naravno da nisam uspio ni odspavat) u trenutku isprovociranosti i afekta valjda zbog glavobolje te njenog provociranja govorim joj da da je sad pored mene zadavio bi ju od muke kolko mi ne da mira a ona planski to sve snima te isti tren odnosi na policiju te im kaze da se boji za svoj zivot na sto oni isti tren dolaze po mene i to bez naloga na silu ulaze u kucu i odvode mene kojem nije bilo ni jasno zasto su uopce tu pod izgovorom da samo trebaju napraviti zapisnik. Odvode me u stanicu gdje mi kazu da ja zelim ubit svoju zenu i da idem u pritvor na sto ih ja pitam na osnovu cega i di su im dokazi te kako se to moze smatrat uopce prijetnjom a ona je mene provocirala satima te smo u trenutku razgovora bili na oko 20km udaljenosti? Na sto oni kazu da su culi snimku (koju meni nitko nije ni pustio niti se je igdje vise spominjala pa cak ni na sudu vec je sve bilo na osnovu njene rijeci. Drze me u stanici satima te na papir pisu Obiteljsko nasilje na sto ih pitam kako to moze biti obiteljsko nasilje kada smo mi rastavljeni te dijete nije bilo u blizini za vrijeme razgovora(nije cak bilo ni na istom katu vec u prizemlju sa bakom)i sve je bilo telefonski te trajalo par sekundi na sto policajci spremno odgovaraju da iako ne zivimo zajedno i rastavljeni smo da smo mi obitelj do kraja zivota!(Apsurd)
Te me potom obavjestavaju da me ne misle pustit nakon zapisnika kao sto su rekli vec da me vode u pritvor na Stenjevec. tamo provodim 24 sata te me drugi dan odvode pred suca koji je valjda bio na ego tripu jel je pred menom mijenjao iskaz svjedokinje(socijalne radnice) koja niti je bila u telefonskom razgovoru izmedju mene i zene niti je bila u blizini pa mi bas i nije jasno kakva je ona svjedokinja te koja govori da nisam nasilan tip a uostalom nisam nikada ni kaznjavan niti imam nasilnu proslost ili bilo sta slicno a on ju ispravlja te navodi daktilografkinji:Pišite bio je nasilan! Na sto ja nemogu doci sebi te pitam suca kako on moze mijenjati iskaz svjedokinje(koja po meni ni nije svjedok jer svjedok mora prisustvovati ili cuti dogadjaj da bi bio svjedok) na sto mi on jos luđi prigovara da kako se ja to obracam sudu te opet govori daktilografkinji pišite: Osuđenik(znaci vec mi je presudio u svojoj glavi)vrijeđa sud(valjda time sto sam ga pitao kako moze predamnom mijenjat iskaz svjedokinje koja nije bila svjedok u stvarnosti). Onda jos na to poziva i policajca koji je bez ikakvog naloga na silu ali stvarno na silu usao u kucu kao drugog svjedoka te on pocne jos vise podilazit sucu koji mu postvlja pitanja sa ponuđenim odgovorom na sto ovaj treba samo reci da ili ne a on naravno jel je godinu dana od penzije(policajac) odgovara na da na sve sto misli da bi sucu pasalo a ja moram stajati pored njih i slusati sve te lazi! Zatim usred sudjenja sudac se javlja na mobitel za koje pise na ulazu da moraju biti ugaseni te desetak minuta prica sa zenom o speceraju koji treba kupiti na placu ko da nije usred sudjenja. Ubrzo zatim donosi presudu i osudjuje me na 10 dana zatvora a bas nista nisam naprevio te me odma odvoze u Remetinec kao zadnjeg kriminalca mene koji nije nikad ni prometni prekrsaj napravio a kamoli bio kaznjavan o koji uredno radim i placam poreze ovoj drzavi na osnovu rijeci moje bivse zene jel snimku(za koju sumnjam da i postoji te je mogla biti snimljena s bio kim drugim vise nitko ni ne spominje te mi na redovnom javljanju u policiji jel se sad moram i 1put mjesecno javljat policiji jel sam sad kao nasilnik inspektor zacuđeno postavlja pitanje kakva snimka mi nemamo nikakvu snimku i ti nisi osudjen na osnovi snimke vec na osnovi izjave bivse zene i sam govori da zna da je ona mene zvala i provocirala) a da ne govorim da je bivsa zena dovela i svoju mamicu koja se poznaje sa sucem koji me osudi te su se srdacno pozdravili na hodniku prije sudjenja. I tako ja lezim u Remetincu u sobi 4×4 metra sa jos 9 drugih ljudi WC-om čućavcem koji je metar od stola za kojim jedemo te cijela soba smrdi po fekalijama jer su plocice otpale te obitavam u zatvoru sa ubojicama i pravim kriminalcima dok general Zagorac i njemu slicni imaju uvjete kao u RITZ-u(hotel).A zena isti tren dok su mene jos vozili u Remetinec sa dolazi kod mene doma sa policijskom maricom i dva patrolna auta dolazi i nasilu odvodi dijete koje vice da ne zeli ici s njom te place i vice hoce tate hoce tate te se svom snagom pokusava istrgnuti iz ruku grabezljivice(jel prava majka se tako ne ponasa niti bi mogla tako nesto priredit svome dijetetu radi svoje zadovoljstine ali njoj to nista ne znaci sad se odma prisjecam jednog puta kada je dijete ostavila kroz prozor auta nasred ceste sva sreca da je setra bila u dvoristu te vidjela i brzo pokupila dijete sa ceste). Nekako izdrzim i taj Remetinec te izlazim na slobodu da bi saznao da sam sada vec obiljezen kao otac nasilnik te da nemogu vidjet svoje dijete mada nikada pred njom nisam ni opsovao a kamoli nesto vise dok je kod zene naucila sve psovke i to nimalo lijepe jel je zeni to smijesno kad nase dijete psuje,opet idem na socijalno koje mi naravno opet ne moze pomoc(ne kuzim cemu onda zapravo sluze kad ti ne mogu pomoc u nicemu osim da ti oduzmu i ono malo radosti u zivotu tvoje dijete). Vracam se kuci gdje naravno nastaju novi problemi jel ko voli da mu se dijeca povlace po zatvorima pa dolazi do nesuglasica isvadje nakon kojih zavrsavam na cesti bez lipe u djepu bez posla i bez ikakve buducnosti ostavljen i zaboravljen od strane svih ustanova. I onda mi neko prica o pravdi i nasem sudstvu koje je kao besprijekorno(za one koji imaju novce i veze) te bit ce bolje ovo bit ce bolje ono a cijela vlada se vozi u novom voznom parku BMW-a i Mercedesa hodaju po skijanjima i domjencima kupuju skupe satove(Sanader) i zemljista na kojima se cudom vec za godinu dvije rade autoceste(Šuker)ili su umijesani u neke druge afere i takvi ljudi nama donose porezne zakone i one poput ovog novog obiteljskog di na osnovu izjave zene mozes ici u zatvor sto je lijepa poruka zenama ak vas muz ne slusa ili vam jednostavno smeta nazovete policiju i mi cemo ga zatvori na sto je duze moguce a vi se zenite pa rastajte uzmite alimentaciju pa se opet ozenite i rastanete pa uzmete i drugu alimentaciju i nakon par brakova i unistenih muskaraca zivjet cete ko boginje jel mozete imati brakova i rastava koliko zelite i zatvorit muza bivseg ili sadasnjeg u zatvor kad god pozelite! To je poruka koju saljemo zenama koje su to objerucke zdusno prihvatile jel se vole kao u tim sapunicama koje gledaju sa svakim i bilo gdje pohvatat te posexat a muza ako sta skuzi ili joj jednostavno smeta ili ne pase posalje u zatvor! pa onda osnivaju udruge poput B.a.b.a. da bi jos lakse sprovodile svoje planove i gurale nove zakone dok muskarci nisu jos dosli ni do pomisli da bi osnovali jednu takvu udrugu. Ne mojte me krivo shvatit naravno da ima muskaraca koji tuku i zlostavljaju zene i zbog njih je taj zakon smialjen ali onda treba i neki nadlezni organ koji bi stvarno i mogao ustvrditi dali je to pitanje u svakom slucaju jel pod okriljem tog zakona stradaju i nevini poput mene zbog zlobe bivse zene ali to kao da nije nikoga briga! ja znam da nisu sve zene takve i svaka cast izuzecima ali 70posto zena sada iskoristava taj novi zakon u svoju korist i zlorabi ga a kome to onda prijaviti?
Beskucnik
P.S. ako netko zna za pravni lijek protiv ovako neceg ili nekog dobrog odvjetnika nek se slobodni javi na mail Tiraniusvg@gmail.com
November 6th, 2011 at 3:59 pm
hello everyone!
where can I find top adult dvd review?
This only have I found Smack That Slut
thanks
November 13th, 2011 at 2:39 am
Markedly well executed blog.
January 21st, 2012 at 7:28 pm
Pozdrav.
nazalost imam 29 godina i zivot me doveo do toga da cu za dva dana biti beskucnik. da vam pricam cijelu pricu nema smisla jer to slabo tko razumije ali trenutno zadnjih 9 mjeseci zbog bolesti nemogu raditi i sve sam izgubio. Nemam nikoga i nemam gdje otici a najzalosnije je to sto mi se smrt cini jedini izbor jer ionako cu umrijeti na ovoj hladnoci za par dana, uostalom nemam vise sredstava ni za ljecenje pa ce mi vjerovatno biti sve gore. od pocetka bolesti sam izgubio kontakt sa svijetom i sada neznam gdje cu biti sutra.