March 27th, 2006
“Gibanje” Janeza Drnovšeka
Danas me zainteresirao jedan članak na iskon.hr pod naslovom Janez Nostradamus Drnovšek u kojem se pomalo ismijavaju proročka predviđanja predsjednika susjedne nam države, Slovenije.
Zainteresiran time, došao sam do stranice udruge Janeza Drnovšeka gibanje.org na kojoj se prije spomenuti tekst može pronaći u originalu (pod misao dana), zajedno sa ciljevima djelatnosti udruge (copy/paste sa slovenskog):
- Pomoč starejšim in otrokom
- Zdrava prehrana in ekološka pridelava živil
- Skrb za zdravo okolje in ohranjanje narave
- Socialna pravičnost
- Odpravljanje revščine in lakote
- Zdravje
- Klimatske spremembe
- Inovacije in razvoj
- Skrb za živali
- Pozitivna razmišljanja
Iako sve može zvučati pomalo gandijevski, nemalo sam se iznenadio kad sam pronašao slijedeći tekst o intenzivnim hunmanitarnim aktivnostima Janeza Drnovšeka, zbog kojih su pod lupu dovedeni njegovi motivi, te njegovo psihičko i fizičko zdravlje. Zaista, možemo li stati na trenutak i zamisliti se u kakvom to mi svijetu živimo, kada se čovjek koji želi humanitarno angažirati promatra kao luđak?
Svaka civilizacija i kultura je imala svoj uspon i pad, te na kraju raspad. I kao što se Rim urušio pod teretom vlastitog hedonizma i obijesti, slična sudbina zasigurno neće mimoići ni našu civilizaciju, odnosno zapadni kapitalistički sustav i kulturu. U našem društvu postoje vrlo jaki stereotipi. Npr. ako političar krade i pljačka, to je razumljivo, te će isti ponovo biti izabran. No ukoliko se predsjednik bavi humanitarnim radom odmah postaje "opasan" te će na slijedećim izborima vjerojatno izgubiti.
Da pojasnimo malo tu riječ "opasan". Ljudi opasnim smatraju ono što ne razumiju. Ogrezli u vlastitom samoljublju i materijalizmu, nisu u stanju shvatiti osobu koja se bez nekog drugog interesa angažira za dobrobiti drugih. Nepoznato plaši ljude, i zbog toga je nepoznato potrebno izolirati.
Iz istog razloga na vlasti imamo lopine i mešetare: jer to ljudi razumiju i smatraju normalnim. Daklje, ljudi koji nas vode su samo izraz-manifestacija unutarnjeg stanja ljudskog duha, odnosno svijesti birača. Kad bi barem bilo više predsjednika koji bi se brinuli više za dobrobit drugih nego za svoju, svijet bi bio lijepše mjesto. No koliko smo spremni da prepoznamo takvu osobu?
March 28th, 2006 at 4:50 pm
Lijepo si to objasnila… Pd djetinjarijama sam mislio više na pojedine izjave pojedinih političara nego na njihovo pravo stanje.
April 26th, 2006 at 2:57 pm
Drago mi je da sam pročitao ovaj izvrstan post jer sam se prije kratkog vremena učlanio u Gibanje za pravičnost…i to samo iz razloga što sam poželio dati svoj mali doprinost potpori jedne veoma napredne programske inicijativi koja je za svaku pohvalu. Ljudi su uvijek skloni sumnjati i raspredati razne priče, ali za mene je mjerilo svih političara uvijek bila njihova javna riječ i javni istupi jer samo na taj način se narod može pokrenuti na bilo kakav oblik djelovanja i razmišljanja, potrebnih da svekoliki života jedne zemlje krene u nekom smjeru.. Ono što se dešava iza zatvorenih vrata ili pak u primislima skrivenih motiva nikada me nije zabrinjavalo, obzirom da je svaki politički cilj jedino dostižan ako ima potporu u širokim masama, a mase se povode za onime što je izrečeno jasno i glasno, a ne tajno i u skrivenim mislima. Stoga je po meni uvijek presudno ono sa čime političar istupa u javnosti…Sa tog stanovišta ocjenjujem i ovu inicijativu Janeza Drnovšeka…a ona je prepuna hvale vrijednih ideja koje ulijevaju nadu u bolju budućnost…Dakle, gospodine Drnovšek, idemo dalje, a tko može neka nas prati.