June 2nd, 2006
Sport i kultura za građane
Izložba o kojoj sam pisao zadnji put potaknula me na razmišlanje na koji način mi konzumiramo sport i kulturu. Zašto? Pa zadovoljstvo koje se dalo osjetiti kod običnih ljudi zato što su stvorili nešto kreativno, makar i bez vrhunske umjetničke vrijednosti ali stvoreno s ljubavlju je vrlo vrijedno. Isto tako su bili zadovoljni i uzvanici jer su vidjeli radove svojih rođaka ili prijatelja, a ne tamo nekih "nedodirljivih" renomiranih umjetnika. na kraju se sve pretvorilo u jedno lijepo i toplo druženje.
Kroz sve ovo želim istaknuti koliko je bitno da se čovjek aktivno uključi u neku aktivnost, bilo da se radi o sportu, kulturi ili nečemu sličnom. To znatno potiče razvoj ljudskog duha, zdravlje i zadovoljstvo kod čovjeka, stoga bi bilo dobro kad bi se sredstva nas poreznih obveznika ulagala više u razvoj širokog sporta ili kulture nego vrhunskog.
Masa bi onda sama po sebi vjerojatno stvorila i kvalitetu, no općenito smatram da bi ljudi bili daleko sretniji kada bi sami igrali 1 sat dnevno nogomet, nego da cijeli dan gledaju Ronaldinha (pogotovo preko televizije).
Gradovi ulažu gomile novaca u velebne stadione i dvorane (novce poreznih obveznika), a da ti isti ljudi koji su dali novce za dvoranu u njoj nikada nisu sami zaigrali. David Beckham dobija milione dolara, no pitam se koju korist od toga imaju ljudi, koji su na kraju svo to njegovo bogatstvo i platili. Da li ti ljudi imaju manje dugova ili sređeniju situaciju u obitelji? Jesu li ti ljudi zbog novca i vremena koje su dali tim zvijezdama zdraviji i sretniji (sami sa sobom i svojima, a ne dok gledaju utakmicu)?
Na kraju se možemo zapitati bi li bolje izgledalo društvo u kojem bi imali manje "heroja" a puno, puno više aktivnih i ljudi? Nismo li postali poput konzumentskih zombija ovisni i prikačeni na sustav koji nam crpi vrijeme, novac, energiju (poput matrix-a)?
Čuo sam da u Japanu država financira kulturne aktivnosti za starije građane, te im plaća da se bave lončarstvom ili nekom drugom tradicionalnom disciplinom. Na taj se način ljudi i u starijoj dobi osjećaju korisni i zadovoljni, te lakše zadržavaju zdravlje, samostalnost (fizičku i financijsku) te smisao u životu.
Tko se kod nas brine o tako nečemu? Oni koji bi se trebali bnrinuti pobrinut će se samo za svoju starost, a tisuće onih koji su im vlast dali, kao stariji ostat će na marginama margina, jadni, nepotrebni i bolesni.
Zar ne bi bilo bolje da država umjesto financiranja nekih velebnih i megalomanskih projekata na kojima vlastodršci grade svoju veličinu i osobnu promociju, ulaže u male ljude i njihovo zadovoljstvo. Za se ne bi moglo (od novaca samih građana) npr. financirati besplatni tečajevi slikarstva ili odbojke. Na taj nači bi se otvorilo masu radnih mjesta za ljude koji bi to vodili, ljudi bi postali aktivniji, zadovoljniji i kreativniji. Zar to nije vrijednije od novog dinamovog stadiona koji vrijedi silne novce i samo skuplja gubitke (koje opet plaćaju građani)?
No na taj način bi se društvo iz pasivno-konzumentskog polako transformiralo u aktivno, no dok god ljudi budu patili za veličinom i glamourom, do tada će neki biti jako bogati i moćni, a drugi jadni i nesretni. Na nama običnim ljudima je da odaberemo što želimo.
June 5th, 2006 at 7:35 pm
OK, ja se slazem da je imati zdravije stanovnistvo vrijednije od dinamovog stadiona, ali ne vidim kako bih ista postigao u tom smjeru. Osim ako se drzava ne odluci prema tome postaviti paternalisticki - dakle gadno kaznjavati nepozeljna ponasanja.
June 6th, 2006 at 8:24 am
Svako od nas može malo pridonijeti u tom pravcu jer izgleda da je za neke veće pomake zaista potrebna inicijativa države. No za nas osobno je najbitnije da svoj život dovedemo u red. To će sa sobom vjerojatno povući i neke druge iz naše okoline.
June 6th, 2006 at 6:35 pm
To je sve u redu, ja u tom smislu i pridonosim… Barem u smislu da uvijek pokusavam natjerati svoje drustvo na planinarenje ili voznju biciklom vikendom
U svakom slucaju, ja jesam sklon ideji da bi se drzava trebala postaviti na paternalisticki nacin. Odnosno kaznjavati ponasanja koja nisu u skladu s idejom o zdravom zivotu (npr. vecim porezima na odredjene proizvode). Jer, cak i ako zanemarimo pozitivne ucinke na covjekov zivot - postoji cisto ekonomska racunica o tome koji bi ogroman novac bi ustedjen kad bi bili zdraviji.