Info Croatia

Veće godinama svakodnevno slušamo vijesti o dugovanjima bolnica u Hrvatskoj koje ‘’posluju s gubitkom'’, što se svakako odražava i na kvalitetu bolničkih usluga….Obzirom da nisam kompetentan komentirati stručnost u organizaciji i funkcioniranju zdravstvenog sustava, iznijeti ću samo neka vlastita razmišljanja koja se tiču naprosto odnosa državnih, županijskih i gradskih vlasti naspram brige za zdravstvenu skrb svoji građana, na što me ponukala kolumna novinarke Sandre Pocrnić na portalu www.virovitica.net.

Za ovu priliku poći ću, ponajprije, od neke svoje vlastite najprostije idealističke definicije države koja, recimo, kaže: da je država svojevrsna obiteljska zajednica jednog naroda. U onoj stvarnoj obitelji to izgleda ovako:
Kad je dijete bolesno, Vlada obitelji (majka i otac koji drže sve kućne resore pod kontrolom) pružaju djetetu svu potrebnu pomoć da ono ozdravi. Lijekovi, čajevi, mjerenje temperature, grijanje, hlađenje, itd…sve je to dio roditeljske zadaće koju oni obavljaju kao svoju normalnu roditeljsku dužnost a zdravlje njihova djeteta je obiteljski prioritet. Poradi toga, odgodili su i sve dogovorene koncerte, otkazali turističke aranžmane, prodali automobil i koriste gradski prijevoz…a oni siromašniji još su probušili jednu rupu na kaišu….Ima li u tome išta čudno?…Naravno da nema jer to je nagonski primjer odgovornog roditeljstva.
A sada se vratimo na ‘’obiteljsku zajednicu naroda'’, dakle državu, koju ćemo u nekoj zamišljenoj virtualnoj igrici ‘’klikom miša'’ zumirati na jednu županijsku jedinicu i njezin glavni grad…pa još jedan ‘’klik'’ i eto nas u zgradi GRADSKOG POGLAVARSTVA.
Nalazimo se u uredu gradonačelnika na čijem stolu stoji izvještaj u kojem se kaže da njihovoj bolnici prijeti nedostatak lijekova za slijedeći mjesec, što nije bilo u planu, ali eto dogodilo se jer su se umjesto planirano bolesnih Ante i Stipe razboljeli još Marko i Janko, te su im potrebe za ovaj mjesec naglo porasle za 100% više od plana, a usto im je otkazao i jedan jedini inkubator u rodilištu.…
Savjesni gradonačelnik saziva hitnu sjednicu Gradskog poglavarstva i kaže ovako: otkazujemo za ovaj mjesec planirani koncert Prljavog Kazališta i Severine, i odustajemo od kupnje novog službenog vozila…Umjesto toga pokrit ćemo troškove liječenja Marka i Janka, i popraviti inkubator…a ako ostane novaca kupit ćemo još jedan novi.

Primjer je banalan, zar ne…i to u mjeri da pojednostavljivanje brige o zdravstvenom sustavu na ovaj način, nekome tko se razumije u taj posao, može izgledati potpuno smiješno i dječački naivno…Ali, ako ovu, iako banalnu, izmišljenu priču, sagledamo u kontekstu naše istinite svakodnevice onda iz nje možemo izvući jedno sasvim otvoreno i vrlo ozbiljno pitanje koje glasi: što bi se dogodilo da su, recimo, zbiljski gradonačelnici zbiljskih gradova otkazali sve godišnje koncerte zbiljskih pjevačkih zvijezda kako bi tim novcem platili zbiljske troškove lijekova za zbiljske bolesnike, stanovnike njihova grada, kako isti ne bi morali čekati nekoliko tjedana na odobrenje HZZO-a dok njihova bolest za to vrijeme napreduje, a svaki dan u odgađanju terapije za mnoge od njih može biti koban!? Ili, recimo, da planiranim novcem za obnovu službenog voznog parka plate nekom svom sugrađaninu skupu operaciju negdje u inozemstvu, opreme nekoliko odjela sa klima uređajima…itd.,itd…
Razmišljam naprosto onako da nekome gradonačelniku to padne na um iz čista mira zato jer je mu se učinilo da bi lakše njegovi zdravi sugrađani podnijeli nedostatak koncerata u gradu tijekom jedne godine nego oni bolesni sugrađani nedostatak lijekova i neljudske uvjete u kojima moraju boraviti ljeti na +38.
Jeli uistinu upravljanje državom, županijom ili gradom baš u svim aspektima i u svakoj situaciji toliko komplicirana zadaća da su takve geste kod nas nemoguća misija?….Oprostite, krivo sam se izrazio…'’GESTA'’ nije adekvatan izraz, jer ‘’gesta'’, u ovom slučaju, značila bi milosrdan čin a ovdje je čini mi se prije riječ o dužnom postupanju u svrhu davanja prednosti prioritetnim potrebama građana…potrebama koje život znače…
Ali, nemojte me uzeti zaozbiljno, samo razmišljam…pitanje je kako bih se i ja ponašao da sam gradonačelnik nekoga grada, a ne daj bože - Premijer!!!…Čak ne znam odakle mi u ovom trenutku takve ideje… je li mi prilikom razmišljanja sve ovo negdje odozgo palo na pamet ili sam sišao s uma i našao na podu!?…Idem se ja radije pomolit i za sebe i za druge…to nam je i onako za sve nas još jedina nada.