January 17th, 2007
Sathya Sai Baba - studijske lekcije “na rubu znanosti” I.
Studenti i profesori Sathya Sai sveučilišta u Putapartiju, te liječnici Super-specijalističke bolnice Sathya Sai Instituta Viših Medicinskih Znanosti, imaju doista jedinstvenu priliku “odslušati” nastavne kolegije kakvi se ne mogu pratiti nigdje u svijetu, i to uz praktičnu nastavu iz čijih lekcija bi se mogli napraviti poduži serijali popularne emisije Krešimira Mišaka - Na rubu znanosti.
Teme su uglavnom vezane uz pojam atmana (duša, istinsko jastvo), a neke od lekcija, koje se vežu uz navedenu temu, su one o nevezanosti za tijelo.
Za Info-croatia/blog izabrao sam dio predavanja koje je Sathya Sai Baba održao 13.07. 2003. na blagdan Gurupurnima, u vrijeme nedugo nakon teške ozlijede i vrlo komplicirane operacije kuka.
Teške? Da, za obične smrtnike….Komplicirane? Svakako, i u svakom pogledu, ali samo za kirurge…Za Babu su i događaj i operacija, i oporavak i tretman, samo dio igre…jedna obična duhovna studijska lekcija kako bi studentima, liječnicima i svojim mnogobrojnim poklonicima prenio neke duhovne istine koje svjedoči na primjeru iz vlastite životne drame koja je nedokučiva ljudskom umu.
Ovom prilikom izdvojio sam jedan kratki ulomak onoga što je želio da svi shvatimo…Kažem svi, jer svoje poruke Svami šalje cijelom čovječanstvu.
“…Ja nisam tijelo (deha); Ja sam unutarnji Stanovnik (dehi).
Tijelo je sačinjeno od pet elemenata i suđeno mu je da propadne prije ili poslije,
no unutarnji Stanovnik nema niti rođenja niti smrti.
Unutarnji Stanovnik nema nikakvih vezanosti i on je vječni Svjedok.
Istinu govoreći, unutarnji Stanovnik koji se nalazi u obliku ãtmana,
uistinu je sâm Bog…
…Ãtman nema rođenja niti smrti, nema boli ni patnje…
…liječnici su vidjeli kolikog je razmjera ozljeda moga kuka. Za svakoga drugoga bi bilo potrebno najmanje dvije do tri godine da normalno prohoda. Kuglica u zglobu kuka se raspukla u komadiće. Nije bilo hrskavičnog tkiva za potporu. Moje su kosti snažne kao dijamanti. Nije bilo moguće sastaviti ih zajedno. Zato su morali izvesti operaciju i staviti šipku. Inače je potrebno mnogo godina da se počne normalno hodati nakon takve složene operacije. Ne mareći za sve to, počeo sam hodati. Liječnici su učinili sve napore da bi zaštitili ovo tijelo. Oni su izvršili svoju dužnost. No, ja nisam uopće mislio na ovo tijelo, ja predstavljam savršeni primjer kako se ne treba vezati za tijelo.
Ne samo sada, nego vas već posljednje dvije godine opetovano opominjem da napustite vezanost za tijelo. Postupno smanjujte svijest o tijelu (dehabhimana) i razvijajte svijest o ãtmanu (ãtmabhimana). Fizičko tijelo dođe i prođe. Samo tijelo trpi boli, ne i ãtman.
Kad sam slomio kuk … rekao sam liječnicima: “Ovo nije moje tijelo, ono je vaše. Možete činiti štogod mislite da je potrebno.” Onaj tko se odrekao svijesti o tijelu nema nikakvih patnji.”
Eto to je bio jedan kratak rezime iz inače opširnog predavanja koje se može pronaći na službenoj Internet stranici Sathya Sai organizacije Indije, a one skeptike koji nisu povjerovali, upućujem da nazovu direktno telefonsku centralu “Sri Sathya Sai Institute of Higher Medical Sciences” u Putaparthiju, sa zamolbom da ih se spoji sa ravnateljem Instituta prof. dr. Safajom, kojega smo također imali prilike upoznati na ovim stranicama. Ili, jednostavnije, neka posjete predavanje prof. Anila Kumara Sa Sathya Sai Institute of Higher Learning koji, navodno, u svibnju posjećuje Zagreb… Ali, o tome ćemo izvijestiti naknadno.
January 19th, 2007 at 10:32 am
Zanimljivo, nisam znao da Kumar planira doći u Zagreb…. Super, on je dosta duhovit i zabavan. Što se tiče smanjivanja vezanosti za tijelo, ona u biti dolazi i prirodno. U tome možda i je smisao starenja. Čovjek kroz godine, kako stari, uviđa da je njegovo tijelo prolazno i sam po sebi se okreće unutarnjim vrijednostima. I to je jedan od razloga zašto su stariji ljudi mudriji, ne samo životno iskustvo.
March 24th, 2007 at 12:56 am
Meni se ne čini da Baba baš neš’ hoda, ali vjerujem da je operacija na tako starom tijelu koplicirana.
March 28th, 2007 at 4:15 pm
Baba bi po svemu trebao biti još u krevetu, ali on hoda. Malo hoda, malo se vozi. Uglavnom ponaša se onako da to nikome nije jasno. U jednom trenutku se koristi specijalnim vozilom a u drugom hoda potpuno sam bez ikakvih pomagala. Raskorak između stanja zaliječenosti i njegova ponašanja je neshvatljiv. Očito je da je u pitanju jedna igra kroz koju daje neke poučne duhovne lekcije. Puno puta je rekao: “dobro slušajte što govorim i pozorno promatrajte što radim i kako se ponašam.”
Ovaj slučaj s ozljedom kuka krije mnoge zanimljivosti o kojima će se nešto više znati tek kasnije.