<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><!-- generator="wordpress/2.0.7" -->
<rss version="2.0" 
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/">
<channel>
	<title>Comments on: Misa za Marijana Matijevića</title>
	<link>http://www.infocroatia.com/blog/2007/03/02/misa-za-marijana-matijevica.htm</link>
	<description>Hrvatska i svijet: govorimo otvoreno</description>
	<pubDate>Fri, 18 May 2012 11:47:07 +0000</pubDate>
	<generator>http://wordpress.org/?v=2.0.7</generator>

	<item>
		<title>by: ANDRIJA</title>
		<link>http://www.infocroatia.com/blog/2007/03/02/misa-za-marijana-matijevica.htm#comment-56643</link>
		<pubDate>Tue, 08 Jan 2008 21:35:08 +0000</pubDate>
		<guid>http://www.infocroatia.com/blog/2007/03/02/misa-za-marijana-matijevica.htm#comment-56643</guid>
					<description>Nakon svih argumenata i originalnih zapisa sa fotografijama
 tolika je nevjerica i nezanimanje za naseg najpoznatijeg
Hrvata koji je u to vrijeme osvojio sve svjetske medalje. 
 Danas su to olimpijske medalje, ali nazalost nisam nasao da to ikog zanima. Nijedan nas atletski klub se nije udostojio da nosi ime tog naseg Likote.Do danas nisam nasao istomisljenika
 koji bi to iskreno potvrdio , nego onako sa dozom ,da , ali...... Takav smo mi narod. Argumentiram sa orginalnim izvodima-papir na platnu i pecatni vosak tog vremena na osobnim dokumentima. Potpisi vaznih velikana sa priznanjima
 koje je Marijan dobio i to jos nije dovoljno. Ja stvarno vise neznam sa cime im vise podkrijepiti istinitost snage
Junaka iz Like ili Hrvatskog Samsona. 

 130-ti rodjendan je 10. sijecnja ove 2008g. proslaviti ce mo skromno iz vlastitog novca, po neki cvijetni aranzman i po neki lampijon.
 Tako je i Marijan skromno proveo zivot. Sve sto je imao
 podijelio je drugima  a sebi je ostavio najnuznije. Ta sudbina i sada ga prati  i dalje ostaje u skromnom grobnom
 humku pod prvom lipom na Zupanjskom groblju , samo velicina te prastare lipe pravi mu vjecni hlad . Matija Gubec u Donjoj Stubici ima svoju lipu a Marijan Matijevic u zupanji ima svoju lipu. Neka je zajednicka velicina je u tim lipama.</description>
		<content:encoded><![CDATA[<p>Nakon svih argumenata i originalnih zapisa sa fotografijama<br />
 tolika je nevjerica i nezanimanje za naseg najpoznatijeg<br />
Hrvata koji je u to vrijeme osvojio sve svjetske medalje.<br />
 Danas su to olimpijske medalje, ali nazalost nisam nasao da to ikog zanima. Nijedan nas atletski klub se nije udostojio da nosi ime tog naseg Likote.Do danas nisam nasao istomisljenika<br />
 koji bi to iskreno potvrdio , nego onako sa dozom ,da , ali&#8230;&#8230; Takav smo mi narod. Argumentiram sa orginalnim izvodima-papir na platnu i pecatni vosak tog vremena na osobnim dokumentima. Potpisi vaznih velikana sa priznanjima<br />
 koje je Marijan dobio i to jos nije dovoljno. Ja stvarno vise neznam sa cime im vise podkrijepiti istinitost snage<br />
Junaka iz Like ili Hrvatskog Samsona. </p>
<p> 130-ti rodjendan je 10. sijecnja ove 2008g. proslaviti ce mo skromno iz vlastitog novca, po neki cvijetni aranzman i po neki lampijon.<br />
 Tako je i Marijan skromno proveo zivot. Sve sto je imao<br />
 podijelio je drugima  a sebi je ostavio najnuznije. Ta sudbina i sada ga prati  i dalje ostaje u skromnom grobnom<br />
 humku pod prvom lipom na Zupanjskom groblju , samo velicina te prastare lipe pravi mu vjecni hlad . Matija Gubec u Donjoj Stubici ima svoju lipu a Marijan Matijevic u zupanji ima svoju lipu. Neka je zajednicka velicina je u tim lipama.
</p>
]]></content:encoded>
				</item>
</channel>
</rss>

