May 14th, 2007
Marija Šerifović nije plagirala Soni Malaj
Iako sam već jutros na forumima pročitao da je Marij Šerifović iskopirala pjesmu albanske pjevačice Soni Malaj, nisam na to obratio posebnu pažnju, no kad je ta vijest osvanula na net.hr -u, odlučio sam ipak malo pogledati. U svakom slučaju ne bi se složio sa konstatacijom gospodina koji je iznio tu tvrdnju. Postoji zaista jedan dio kod prelaza u refren koji je sličan, ali čini mi se da je to apsolutno premalo da bi se pjesma proglasila plagijatom. Uostalom poslušajte sami…
Usput, drago mi je da je pobjedila ta pjesma jer mi se (osobno) ne sviđa taj suvremeni pravac u umjestnosti gdje je performance važniji od same glazbe, da se "originalnost" (u smislu nečeg neobičnog i novog) cijeni više od kvalitete. Tako recimo nemam bog zna kakvo visoko mišljenje o Severininoj "Štikli", bez uvrede za nju kao osobu, čisto glazbeno gledano.
Ovaj stav bi proširio i na druge grane umjetnosti, npr. slikarstvo, gdje se jedna crna točka na ogromnom platnu slavi i prodaje za basnoslovne nove samo zato što je "Umjetnik time imao nešto za reći….". No meni to više liči na degradaciju zdrave pameti.
vrijednost umjetnosti
U tom kontekstu, jedna njemačka TV postaja je jednom napravila zanimljiv eksperiment, gdje su dali majmunu da maže boje po platnu, te su tu "mazariju" potom odnijeli renomiranim kritičartima predstavljajući im je kao sliku svjetski poznatog slikara. Naravno, kritičari su za umjetnikov izražaj i kreativnost imali samo riječi hvale, dok su gledatelji paralelno imali prilike vidjeti kako se majmun - slikar hvata za glavu….
Kada su na kraju kritičarima pokazali autora slike, oni su bili ti koji su se hvatali za glavu….
Zato mislim da i u umjetnosti moraju postojati kriteriji i standardi kvalitete, jer inače sve skupa gubi nivo i smisao te se pretvara u ismijavanje konzumenata umjetnosti, koji uglavnom teško rade iz dana u dan, dok pojedinci bez relane kvalitete na taj način "lako" zarađuju.
Tu bi se dalo svrstati i emislije poput Big Brother-a i sličnih, ali to je već neka druga tema, za drugi post. Pozdrav
May 18th, 2007 at 3:08 am
Ja dieser Song ist eindeutig von der Serbischen Sängerin geklaut worden, dass kann jeder Hören der es würklich Hören will. Dieser Sieg geht somit an Albanien und nicht an Serbien. Serbien sollte Diskaulifiziert werden. Danke
May 18th, 2007 at 8:38 pm
Ima barem dvije stvari s kojima se ne slažem u ovom postu
Prvo je kritika velike cijene umjetničkih djela, jer tu ne razumijem koja u stvari kritiziraš. A drugo su “kriteriji” — nejasno mi je tko bi hi trebao postavljati?
May 19th, 2007 at 12:09 pm
Da, Puzz,ima tu dosta toga što bi se moglo pojasniti, no probat ću biti kratak… Nisam direktno kritizirao cijenu umjetnina, iako mislim da niti jedna slika ne opravdava cijenu od 100 milijuna dolara, npr. Vjerojatno to ljudi kod nas neznaju, no na zapadu se kod prenosa nasljedstva plaća porez na gotovinu i nekretnine, ali ne i na umjetnine. I vjerojatno je to jedan od razloga visoke cijene koju postižu pojedina umjetnička djela.
No u postu sam se jednim djelom više referencirao na neravnopravnu raspodjelu dobara, koju ću ilustrirati novim primjerom.
Npr, mislim da nije pravedno da npr. David Becham za jednu utakmicu ili jednu minutu reklame zaradi više novaca nego većina ljudi na svijetu za cijeli život. Zar je nečiji život i vrijeme toliko vrijedniji od drugog?
No, David Becham je vrhunski nogometaš i iza njega stoji veliki rad i trud. Uzmimo npr. Paris Hilton, koja za pojavljivanje na nekom partiju dobije silne milijune. Čime je ona to zaslužila?
I o tom kriteriju zdrave pameti govorim, dok žene u meksiku koje npr. rade na poljima paprike koje se kupuju za jeftine pare u supermarketima europe troše svoje zdravlje(umiru mlade, rađaju degeneričnu djecu jer rade nezaštićene na poljima koja se tretiraju pesticidima) za dolar na dan, neki svojim egzibicionizmom zarađuju milijune na lak način.
I nije tu Paris kriva, kriv je naš konzumentski načn života kojima neke (koji to ne zaslužuju) dižemo na pijedestal dok druge kujemo u roblje, jer robova je danas više nego ikad.
Isto vrijedi i za umjetnost. Počinje se cijeniti “performance” (npr. kidanje glavu pjetlu), i što god se neka bolesna glava može sjetiti. No druga strana je istog novčića (kada se gube kriteriji) “Happy Slapping” ( http://en.wikipedia.org/wiki/Happy_slapping ) i slične pojave nasilja i nastranosti. Dakle sažetak mog posta je da moraju postojati kriteriji “zdrave pameti”. Ako danas nije jasno što je to, znači da svijet ima problema(što je činjenica). To nemogu odrediti niti ja niti itko drugi, to ljudi moraju osjetiti sami.