Info Croatia

U posljednje vrijeme prašina se diže oko Gorana Višnjića i njegove ljubavne veze sa ženom iz njegovog rodnog grada, poznanicom iz školskih dana.
Bombardirana odasvud informacijama o njima, dala sam se u svoje razmišljanje o slučaju. Najprije sam se pokušala postaviti u kožu Goranove žene Ivane. Ja na njenom mjestu i u njenom slučaju vjerovatno nebih oprostila nevjeru, pa čak i ako bi nastavila brak s tim čovjekom, ništa više nebi bilo isto. No, Ivana je nekako po mom mišljenju u nezavidnoj situaciji i vjerovatno je iz osobnih interesa prisiljena „oprostiti“, no koliko je zaista oprostila, zna samo ona.
O njenim osobnim interesima sam razmišljala na slijedeći način. Ponajprije, ona je žena u godinama kada je već davno trebala postati mama, a nije. Posvojenje djeteta nakon toliko godina braka s Goranom znači da ona na žalost sa Goranom ne može imati djece. Što se tiče njene karijere, nisam zamijetila da se negdje u tisku često i posebno ističe njena popularnost na nekom polju, i u stvari ona živi u Goranovoj sjeni te uživa popularnost ponajviše kao Vrdoljakova kćer i Goranova žena. Čini mi se da je i fizički nekako promijenjena, odnosno da je imala neke izmjene na svom licu, koje za moj ukus nisu rezultirale njenom privlačnošću, već naprotiv, izgleda jako umjetno i ne stoji joj.
Te očite tri činjenice joj nikako ne idu u prilog, i da bi opstala na poziciji na kojoj se nalazi prisiljena je na kompromis s Goranom.
 E sad, da pređemo na Gorana. On je općenito vrlo markantan muškarac, osim što je poznat kao glumac, što znači da bi on i da nije poznat, u Šibeniku imao dobru prođu kod žena. Godinama je u braku sa ženom iz obitelji koja kotira u javnosti, što mu je vjerovatno onda i imponiralo, uz činjenicu da je i Ivana u svom prirodnom izdanju izgledala privlačnije (ovo je moja opaska i ne mora biti točna, no u njenom slučaju je to očito). Osim niza godina sa ženom koja je izmjenila svoj izgled na gore, on je niz godina u braku bez djece, a hoćeš-nećeš san svakog muškarca je da jednog dana ostavi trag iza sebe, da ima potomstvo koje je njegove krvi. Goran to očito nije u mogućnosti sa svojom ženom, pa su prešli na posvajanje djeteta. To je inače divan i hvalevrijedan potez, no koliko on u svom srcu žali što ne može imati vlastito dijete, to samo on zna.
Mislim da je proces posvajanja djeteta dugotrajan proces i da je upravo cijeli sklop okolnosti poljuljao Goranovu stabilnost. Nije to lako jednom muškarcu. I vidjevši slike dotične Šibenčanke, moram priznati da ima ukusa i da ta žena, osim što je zgodna, ima ono nešto što zrači iz nje.
Vidjela sam Mirelu Rupić  na slici u atraktivnom izdanju s očima prekrivenim sunčanim naočalama, i Mirelu Rupić u običnom izdanju s djetetom u naručju i koliko god da su je novine pokušale ocrniti, iz nje izbija nekakva blagost, toplina iz očiju i neka prirodna ljepota, koja se sukobljava sa onim što o njoj pišu. Ona očito može biti i atraktivan komad ali i požrtvovna majka i radnica i sve ostalo. Nije joj lako bilo ni s vlastitom obitelji a ni s okolinom, ali ima hrabrosti živjeti svoj život uzdignute glave.
Gledajući realno, dijete liči na Gorana a ona mu je više par nego Ivana. Ivana pored Gorana izgleda izvještačeno, pa čovjek ima dojam da je čovjek slučajno stao pored neke lutke u trgovačkom centru. Možda Ivana ovo i pročita, jer je net mali, i žao mi je ako se nađe povrijeđena, no po mom mišljenju to su samo nažalost činjenice koje ne mogu izostaviti. Nemam nikavu averziju prema toj ženi, no iz nje ne izbija ono nešto kao iz ove druge i ne mogu protiv svog dojma.
Moje mišljenje je da je Goran trenutno, ni na nebu ni na zemlji i da je prisiljen svoje želje i stavove zatomiti zbog nekih drugih interesa i pritisaka. Posvojenje djeteta je završeno i on nema kud osim da ostane tu gdje jeste. Imam neki osjećaj, da tog posvojenja nije bilo, i da Ivana ne potiče iz obitelji Vrdoljak, da bi Goran donio sasvim drukčiju odluku o svom budućem životu.
I na kraju, žao mi je Ivane jer mislim da će se njen budući bračni život temeljiti na prividu, žao mi je Gorana jer mislim da i njegov unutrašnji život neće biti blistav koliko god on nastojao živjeti u nekoj normali.
Isto tako žao mi je i te Šibenčanke koja će se morati nositi sa pritiskom okoline, a jedini grijeh joj je što se izgleda zaljubila u zabranjeno voće i sve je to još k tome urodilo plodom, odnosno djetetom koje je u cijeloj situaciji nevino i nezaštićeno od grube okoline.
Svi su oni odrasli i svi će svoje boli podnijeti, samo je to malo nevino dijete odmah po rođenju izloženo javnosti ko ribica na tanjuru. Njoj želim svu sreću i djetinjstvo bez trauma. 
 

Evo ove sam slike gledala po netu, a vi prosudite sami što se iz ovih slika može zaključiti:
(Ako želite veću sliku, kliknite na nju)