December 10th, 2008
Kako Državu Izvuć Iz Banane….
Već dugo vremena imam napisan ovaj post, objavila sam ga na Facebooku prije nekoliko dana i osnovala grupu
Ajmo Vladi dat konstruktivne prijedloge i samo nekoliko njih se pridružilo,a grupa je otvorena tako da se može pridružit svatko tko želi. Čudno, a kad je trebalo prozivat i izvikivat parole tipa “BANDO LOPOVSKA”, skupilo ih se nebrojeno puno. E pa da vidimo kako reagira blogerska i građanska svijest u ovoj dimenziji ……..
U krizi smo….svi redom, poslodavci, posloprimci, dražava itd.itd. I tko je tome kriv? Ove riječi D.Cesarića, mogla bih povezati sa današnjim stanjem u privredi i državi gdje vidim rješenja koja bi se mogla provesti, ali mene malu nitko neće poslušati :
„Tko zna. Ah, niko, niko ništa ne zna krhko je znanje.
Možda je ušo` trak istine u me a možda su sanje.”
Završila sam ekonomiju, radila u banci, radim kao knjigovođa gotovo četrnaest godina i nikako se ne mogu oteti dojmu kolika je ljudska glupost kod donošenja zakona. Zakoni koji su doneseni više štete malim ljudima nego što im pomažu, a mali ljudi čine ovu državu. Od politike doprinosa, porezne politike i inih politika….u svakom od njih se nađe nonsens.
Ne treba biti čak niti ekonomist, nego osoba sa zdravom logikom da bi se pronašlo rješenje problema, ali…ali…ali.
Kako bi rekli naši saborski zastupnici kad ih se priupita zašto se neki problem nije riješio, nema političke volje. A ja bih rekla interesa. Ne vidim osobu sa čvrstim stavom koja će gore navedeno promijeniti iz temelja, ali zaista iz temelja, i zato ne želim izaći na slijedeće izbore jer nemam za koga glasovati, jer mlate praznu slamu i prežvakuju osobne interesne sukobe.
A ja imam rješenje. Ali me nitko ne sluša, ne čita (jer već sam o tome pisala), ne poduzima ništa. I da pošaljem ovo predsjedniku….he,he…eventualno bi me pozvao na kavicu i ispričao mi nekoliko viceva, da me usreći…..
A tko će usrećiti mase, tko će im donijeti preokret ? Ovi današnji zakonodavci, koji zakone donose iz fotelje a da zbilju nisu ni probali? Pričaju o punjenju državne kase a ona im se na očigled prazni, jer siva ekonomija cvjeta, jer je kriminal u porastu, a oni blaženi još uvijek ništa neznaju ili nemaju informacija ili istražuju.
E pa dobro, odlučila sam temeljito iznijeti svoj pogled na neke segmente koji su bitni malom čovjeku da osigura ono najosnovnije, krov nad glavom i standard dostojan čovjeka. Znam unaprijed što će reći naši vođe države, ekonomisti i ini koji gore sjede i zarađuju više od mene: To je neizvedivo. Državni proračun to ne može izdržati. Država nema novaca. Itd.itd.itd. Prazna i jadna objašnjenja kako bi se izbjeglo konkretno rješenje problema.
A počet ću od radničkih plaća, tj. doprinosa. Ovo neće biti kratko pa ću zato pisati po točkama.
Dakle što je potrebno učiniti:
1. Povećati koeficijent poreznog oslobođenja na 2000,00 kn za zaposlene, a uzdržavane
članove obitelji izjednačiti sa koeficijentom 1, što znači da bi svaka osoba bez obzira
na status mala puni koeficijent svog poreznog oslobođenja.
2. Oporezivi iznos u stopi od 15% trebalo bi povećati iz dosadašnjeg dvostrukog
poreznog oslobođenja pretvoriti u trostruko te u tom smislu uskladiti i ostale porezne
stope.
3. Doprinose bi trebalo promijeniti tako da se iz plaće izdvaja fiksan iznos bez obzira na
brutto osnovicu, i on bi se zvao nepovratni doprinos. Zašto nepovratni, pa i onako sada
plaćanjem postotnih doprinosa samo 5% mirovinskog (od 20%) ide nama u korist, a
zdravstvo plaćamo čak i ako nismo niti jednom godišnje otišli kod doktora. Dakle taj
doprinos služio bi za pokriće troškova sadašnjih umirovljenika, te nezaposlenih po
pitanju zdravstva itd. Po meni bi bi trebao iznositi najviše 500 kn. po radniku, i to bi
obračunavao poslodavac.5. Omogućiti radnicima da se kod osiguravajućih kuća sami osiguraju mirovinski i
zdravstveno prema svojim trenutnim mogućnostima. Ovakva osiguranja bi isto tako
na kraju godine služila kao porezne olakšice. Budući da bi se priljev sredstava sada
prebacio na osiguravajuće kuće, uvela bi za njih obavezu osnivanja fonda za pomoć
državi s temelja dobiti ostvarenom manipulacijom novca od premija mirovinskog i
zdravstvenog osiguranja gdje bi određenu stopu na dobit od tog dijela djelatnosti
u fond pomoći iz kojeg bi se dotirao eventualni deficit u proračunu dok se stanje ne
stabilizira.
6. Temeljem gore navedenog uvela bi obavezu podnošenja godišnje porezne prijave za
sve građane koji su bilo stalno, bilo povremeno bili zaposleni.7. Država bi trebala osnovati nezavisno povjerenstvo koje bi preispitalo opravdanost
svake investicije bilo državne, bilo lokalne te procijenila realnost iznosa troškova za
provođenje istih. Dakle ni jedna veća investicija se nebi mogla izvršiti bez ovjere tog
državnog povjerenstva. Tu bi se znatno uštedila sredstva koja se sada nemilice troše na
kojekakve projekte u gradovima kroz koje se dogovorno izvlači više novca nego što
projekti zaista vrijede. To je bar očito svima i nije potrebno objašnjavati. 8. Uvela bih izdavanje državnih obveznica za svako sudjelovanje u financiranju izgradnje
objekata, prometnica i drugih dobara koja nakon svoje izgradnje donose dobit državi,
kako bi tako i građani koji žele ulagati, sigurno i s interesom ulagali u razvoj države.9. Budući da stopu PDV-a trpe samo krajnji potrošači koji nemaju mogućnost povrata
plaćenog PDV-a, uvela bih mogućnost povrata dijela PDV-a s time da bi građani, u
svojoj poreznoj prijavi imali povrat 5% PDV-a na svaki račun koji prikažu.
Na taj način bi realna stopa PDV-a iznosila 17%, a ostatak bi se sigurno prelio u
džepove građana. Ovako kada bi se smanjila stopa sa 22% na 17% razlika od 5%
PDV-a, temeljem prošlih iskustava nebi završila na korist krajnjih potrošača, nego
bi povećala dobit trgovcima i inim poslovnim subjektima, jer im nebi palo napamet
smanjiti cijene, nego bi većina unutar postojećih izvršila kalkulaciju u svoju korist. Za svaku kupovinu i ulaganje treba uvesti dodatne olakšice i poticaje. Sada već postoji porezna olakšica za plaćene račune za liječenje koje obavite privatno, no kada plaćate račun za dijete onda ne možete koristiti tu olakšicu jer se račun mora izdati na dijete, kao da ono plaća račun a ne roditelj ili skrbnik.
Možda bi Državni proračun u prvo vrijeme pretrpio krizu, no to bi bilo kratkoročno, jer bi se onda zavrtila lova, podigla kreditna sposobnost građana. Razina svijesti o tome koliko građani i sami mogu utjecati na sivu ekonomiju bila bi povećana. Nebi bilo veće potrebe za kontrolom izdavanja računa jer bi se indirektno prenijela na građane, a onda bi Poreznoj ostalo više prostora za druge poslove kao što je obrada poreznih prijava.
10.Osim toga da bi i poduzetnici mogli lakše funkcionirati, trebalo bi promijeniti neke odredbe. Onima koji su obveznici poreza na dobit, a u sustavu su PDV-a trebalo bi ukinuti obvezu plaćanja PDV-a prema razdoblju izdavanja izlaznih računa, i primanja ulaznih, nego prema naplati i plaćanju istih, kao što je to određeno kod obveznika poreza na dohodak. Tako se nebi događalo da poduzeća koja su izdala račun u Prosincu imaju obvezu plaćanja PDV-a u Prosincu od novca kojeg nisu ni naplatili, a plaćeno im je tek u veljači.
Isto tako, obveze predavanja raznih izvještaja trebale bi imati unificiran datum ili razdoblje, a ne da npr. izvješća Poreza na luksuz za prethodni mjesec budu do 10-tog u slijedećem mjesecu, pa onda neka do 20-tog u mjesecu nego sva izvješća neka imaju rok do posljednjeg datuma u mjesecu.
Isto tako, statistička izvješća i ostala izvješća trebala bi imati rokove za predaju 60 dana nakon završnih obračuna i izvješća, a ne da poduzetnici neznaju što bi prije obradili….porezne prijave ili zadovoljili statističare. Danas je pravilo da poduzetnici imaju eksterna knjigovodstva koja imaju više poreznih obveznika, i onda je jednostavno nemoguće u kratkom vremenu odraditi kvalitetno svoj posao.
A da ne pričam, da ljudi koji rade na knjigovodstvenim i računovodstvenim poslovima nemogu ispuniti osnovno pravo Zakona o radu, a to je godišnji odmor, kojeg je obzirom na izvješća i rokove nemoguće organizirati odjedamput ili bar na dva puta.
Papirologiju i birokraciju bi trebalo svesti na najmanju moguću mjeru, jer i to troši znatna sredstva i vrijeme, jer na primjer Državne službe traže izvješća i dokumentaciju i silne potvrde koje sami među sobom mogu razmijeniti i učiniti programski dostupnim, te skratiti mnoge postupke po pitanju papirologije.
Našlo bi se toga još podosta. Ovo su moji prijedlozi….a, vjerujem ima još ideja koje bi ova Vlada trebala uzeti u obzir i od toga učiniti nešto konstruktivno za boljitak ove naše države i njenih građana.
Nije jednostavno….ali, što je danas jednostavno ako se ne zavrnu rukavi i krene u korjenite promjene.
Sigurno Vas ima još koji imaju neko rješenje ili prijedlog. I mislim kad bi nas se skupilo dovoljno, onda bi s tim zahtjevima mogli izaći pred Vladu i u javnost.
Neka ovaj moj napis bude u jednu ruku i peticija, dakle nije nužno da ostavljete prijedloge ako ih nemate, bar se potpišite. Zanima me koliko će biti potpisnika blogera…..
December 16th, 2008 at 11:21 am
Draga Jasna, i ja sam razmišljao nešto slično o tome kako taj prosvjed u stvari glupost te da bi realno bilo najbolje poslušati sanadera i stegnuti remen, jer koliko god bili u “banani” ljudi opet troše više nego im je potrebno. Drugim riječima, i kad bi svi imali duplo veće plaće opet bi došli u dugove i slične probleme u kojima su sada.
Tako, da mislim da je sve ovo uzalud zbog jednostavne činjenice: ljudi u prosjeku ne žele poduzeti ništa da bi ima bilo bolje, već samo imati koga kritizirati i svaliti krivicu zašto im je loše. čast izizecima koji stvarno nemaju ni za hranu, no bez obzira na krizu većina ipak ima dobre mobitele (čak i klinci u osnovnoj), solidne aute i markiranu odjeću, ili barem nešto od toga. To što ljudi smatraju da su im te stvari potrebne i da su jadni bez njih samo pokazuje koliko smo nisko pali kao društvo, i koliko je naše samopouzdanje i samopoštovanje nisko….
December 18th, 2008 at 1:39 pm
Ma ima ljudi koji troše, no ima ljudi koji rade dan i noć i onda puknu toliko love državi da je to za plakat. Ali ima i onih koji skrivaju zaradu, plaće itd.itd. Poduzetnici nemaju interesa prikazati sav promet, stvarne plaće i sl. Rezultat svaga toga je slaba platežna moć poduzetnika, jer naravno moraju plaćati bijelom lovom sa ž/r a ne crnom, koju onda troše na druge stvari. Plaće po platnim listama su takve da ljudi nisu kreditno sposobni za rješavanje osnovnog životnog pitanja-krova nad glavom. Osim toga, kad poslodavac neplaćanjem državnih obveza ode u blokadu računa, radnici ne dobivaju plaću, nego samo ono na crno. Zato i izdrže po šest mjeseci bez plaćanja plaće na bijelo. No izgube pravo na čekove, dozvoljene minuse i sl. Ovo bi trebao biti poticaj za drastično smanjenje sive ekonomije, pa bi nam se ček i statistička slika stanja u državi popravila. Zavrtila bi se lova. Naravno da će ljudi kupovati više, i zato će se i zarađivati više. Ljudi će biti zadovoljniji. Ovo naše stanje je kao kad bi neko na našem tijelu izbušio rupu da krv istječe a ne kola organizmom. Događa se isto što i državi….sa novcem…PROPADA.