Info Croatia

ANTIFA FESTIVAL – Pula / Hrvatska  Antifa Festival

(u daljnjem tekstu AFF, a skraćeno od antifašistički festival) ideja je mlađe generacije članova Monteparadisa, kojoj i sam pripadam. AFF je počeo sada već daleke 2004. godine kao reakcija na probleme sa ultradesničarskim skupinama koje su u cijeloj zemlji pa tako i u Puli u to doba dobivale na zamahu. Sa stanovišta supkultura mladih, možemo reći da se tu radilo o sukobima dvaju politički međusobno netrpeljivih supkultura, međutim, slijedeće stvari pokazat će da to nije bilo baš tako jednostavno. Počevši od 2002. godine i neugodnih događaja na 10.Monteparadiso festivalu, primjetna je sve veća aktivnost desničarskih skupina (doduše, još uvijek duboko u undergroundu) u zemlji.  Naglo se povećao broj prijetnji upućenih ka pripadnicima punk supkulture, međutim, rastao je i broj sukoba nevezanih za supkulturu i situacija je polako prelazila u nepodnošljivu.

U ljeto 2004. par mladih pojedinaca iz Monteparadiso okruženja odlučuje početi sa nekakvim pokušajem antifašističkog aktivizma, sa ciljem da se pokaže otpor ka grupaciji koja sad već biva i međunarodno priznata kao dio svjetske probjelačke organizacije „Blood & Honour“– koja je u dobrom dijelu uljuđenog svijeta bila zabranjena radi poticanja na rasizam i neonacizam, ali kod nas nije bila apsolutno nikako zakonski tretirana. Također, bilo je bitno konačno se početi osjećati sigurno u vlastitom gradu, za što je trebalo staviti malo više truda na pladanj i početi pričati u zajednici o ovoj problematici.

Neovisno o našim planovima sa festivalom, u studenom 2004. je cijela stvar kulminirala na najgori mogući način – napad pripadnika hrvatskog ogranka neonacističkog Blood & Honoura na nedužne posjetitelje Rojca, čiji je epilog dvostruki pokušaj ubojstva te suđenje pripadnicima B&H.  Nakon izjava pripadnika gradskih vlasti i MUPa da je ovo bio samo sukob dvaju uličnih grupa (što je definitivno promašeno), sa ciljem da se minorizira rastući problem neonacizma na ulicama, iz građana Pule izbija mjesecima zatomljeni revolt zbog policijske neefektivnosti i nemarnosti, te se organiziraju sa ciljem mirnog prosvjeda. Savez udruga Rojca (a prvenstveno udruge Monteparadiso, Suncokret i Zelena Istra) pojačani sa par prominentnih novinara poput Zorana Angeleskog (Glas Istre) koji su svoje pozicije iskorištavali da bi se cijela stvar medijski popratila na pravi način (objavljen je niz reakcija građana na nemili događaj, napisano je bezbroj autorskih tekstova, uzeto je puno izjava i napravljeno dobrih intervjua), organizirao je 27.11. 2004. prvi mirnohod „NE NASILJU – NE FAŠIZMU“ sa ciljem da se pokaže da se ovakve stvari neće tolerirati.

Upravo se na mirovnom mimohodu gradom, koji je sakupio preko 1500 ljudi i glasi za prvi javni protest u modernoj Hrvatskoj protiv fašizma, pokazalo koliki je utjecaj civilnog sektora na zajednicu u kojoj živimo. Dobili smo potvrdu da naš rad pronalazi istomišljenike i van Rojca, koji su to pak potvrdili dolaskom na mirnohod čime su podržali naša nastojanja da ukažemo na rastući problem. U pozivu koji je Savez udruga Rojca odaslao medijima jasno se u dijelu teksta naglašava karakter i ideja udruga „Rojc je ishodište modela otvorenog i tolerantnog društva i, upravo zato što je pozitivan primjer zajedništva, model, na meti je nasilnika koji ga terorom i strahom žele onemogućiti.

Savez udruga u Rojcu protivi se bilo kakvom obliku nacionalizma, seksizma, homofobije, rasizma i drugih oblika netolerantnog ponašanja. Djelovanje udruga iz Rojcu usmjereno je prema izgradnji međusobne tolerancije, ideje jednakosti i poštenja, te su sve udruge šokirane i revoltirane nasiljem koje se paradoksalno dogodilo baš ispred zgrade Rojca koja je živući simbol raznolikosti, nenasilja i napretka u načinu razmišljanja.“   AFF je time više dobio ozbiljniju zadaću kako utjeloviti cijelu ideju otpora ka fašizmu.  Prvi AFF dešava se 25.12.2004. kao simbolična subotnja koncertna večer koja je okupila zainteresirane pojedince (ne samo iz supkulturnog miljea!!) u MP Podzemlju.

Dovedeno je par bendova sa nezavisne scene koji su jasno progovarali protiv fašizma i time dali obol ovoj maloj simboličnoj inicijativi. Već slijedeće godine mijenja se datum festivala, te se za bazu uzima drugi vikend u studenome da bi podsjetili na nemili događaj i time upozorili građane Pule da ne smiju ostati nezainteresirani po ovom pitanju. U svrhu te simbolike, a u sklopu 2.AFF, ponovljen je mirnohod gradom koji je ovoga puta okupio dosta manje ljudi ( otprilike 500njak sudionika povorke), što je bilo za očekivati zbog prvenstveno „ohlađene“ situacije u Puli, ljudi se nisu motivirali na vrijeme, te je i sama organizacija manifestacije bila mlada i neiskusna po pitanju promocije.

Međutim, cijela stvar je ponovno narasla i dobila svoj edukativni karakter u obliku predavanja, videoprojekcija, diskusija koje i dan danas ostaju temelj za organizaciju AFF, dok koncert za vrijeme istoga sve više prelazi u neformalni dio.  Ukratko, Monteparadiso i neformalna inicijativa Novo Istarsko Podzemlje su u 7 prethodnih godina festivala postavili sebi za cilj da se drže koncepcije festivala u obliku spoja edukacije (putem predavanja, diskusija, radionica i videoprojekcija), logističke i konkretne podrške neafirmiranim umjetnicima (izložbe, autorski video-uradci) na način da im festival pruži prostor za prezentiranje svoga rada, te glazbene podrške neafirmiranim bendovima (putem glazbenog dijela festivala). Od 2004. na festivalu se odradio niz uspješnih i manje uspješnih predavanja i videoprojekcija koje su se ticale antifašizma, kritike neonacizma/neofašizma i problematike diskriminirajućih diskursa u političkom životu prošlog stoljeća, slobodnih licenci-creative commonsa, spolnih i rodnih identiteta, povijesnih činjenica o Španjolskom građanskom ratu te nezavisne glazbene scene, obiteljske problematike, supkulturne priče. Od 5. obljetnice festivala ugošćujemo i fakultetske predavače koji su voljni svoje vrijeme podijeliti sa nama, pa su nas tako posjetili Tarik Kulenović, Benjamin Perasović, Nikola Petković i mnogi drugi.

Ostvaruje se solidan broj kvalitetnih suradnji sa organizacijama iz civilnog sektora cijele regije, tako da bilježimo gostovanja Zrenjaninskog Antifašističkog Festivala, Zg Pride i Queer Zagreb, Infoshop Škatula (Ri), Prijatelji Životinja i mnogi drugi. Nije zanemarena ni suradnja sa susjednim udrugama iz Rojca, poput Zelene Istre, Distorzije te Saveza udruga Rojca.   Primarni cilj festivala bio je i bit će upozoravanje na desni radikalizam u zemlji i regiji, međutim, progovaranje o fašizmu nikad se nije ticalo isključivo supkulture nazi skinheada. Svaka diskriminacija i poziv na istu mora biti problematizirana, tako da festival svake godine širi paletu stvari kojima će se baviti.

Rezultat organizacije AFF i sličnih festivala / organizacija (gdje posebno naglašavam rad Udruge mladih antifašista iz Zagreba, čija kontinuirana aktivnost može biti samo primjer kako uspješno raditi na antifa propagandi) jest sve više progovaranja o ovoj problematici. Neonacizam u Hrvatskoj je na račun ovakvih inicijativa bio gotovo uspješno slomljen, počeli su se pravno sancionirati zločini iz mržnje, te je cijela priča nas činila veoma zadovoljnima. Međutim, u posljednje vrijeme jasno vidimo da se neonacizam ponovno budi, pronalazeći legalnog partnera u Hrvatskoj Čistoj Stranki Prava (HČSP), gdje pod krinkom njihove mladeži i tradicionalnog hrvatskog nacionalizma pokušava ponovno dobiti na značaju.

To samo znači da AFF ima još puno posla pred sobom.