Sathya Sai Baba – studijske lekcije “na rubu znanosti” I.

Studenti i profesori Sathya Sai sveučilišta u Putapartiju, te liječnici Super-specijalističke bolnice Sathya Sai Instituta Viših Medicinskih Znanosti, imaju doista  jedinstvenu priliku “odslušati” nastavne kolegije kakvi se ne mogu pratiti nigdje u svijetu, i to uz  praktičnu nastavu iz čijih lekcija bi se mogli napraviti poduži serijali  popularne emisije  Krešimira Mišaka –  Na rubu znanosti.
Teme su uglavnom vezane uz pojam atmana (duša, istinsko jastvo), a neke od lekcija, koje se vežu uz navedenu temu, su one o nevezanosti za tijelo.
Za Info-croatia/blog izabrao sam dio predavanja koje je Sathya Sai Baba održao 13.07. 2003. na blagdan Gurupurnima, u vrijeme nedugo  nakon teške ozlijede i vrlo komplicirane operacije kuka.
Teške? Da, za obične smrtnike….Komplicirane? Svakako, i u svakom pogledu, ali samo za kirurge…Za Babu su i događaj i operacija, i oporavak i tretman, samo dio igre…jedna obična duhovna studijska lekcija kako bi studentima, liječnicima i svojim mnogobrojnim poklonicima prenio neke duhovne istine koje svjedoči na primjeru iz vlastite životne drame koja je nedokučiva ljudskom umu.
Ovom prilikom izdvojio sam jedan kratki ulomak onoga što je želio da svi shvatimo…Kažem svi,  jer svoje poruke Svami šalje cijelom čovječanstvu.
 

“…Ja nisam tijelo (deha); Ja sam unutarnji Stanovnik (dehi).
Tijelo je sačinjeno od pet elemenata i suđeno mu je da propadne prije ili poslije,
no unutarnji Stanovnik nema niti rođenja niti smrti.
Unutarnji Stanovnik nema nikakvih vezanosti i on je vječni Svjedok.
Istinu govoreći, unutarnji Stanovnik koji se nalazi u obliku ãtmana,
uistinu je sâm Bog…
…Ãtman nema rođenja niti smrti, nema boli ni patnje…
…liječnici su vidjeli kolikog je razmjera ozljeda moga kuka. Za svakoga drugoga bi bilo potrebno najmanje dvije do tri godine da normalno prohoda. Kuglica u zglobu kuka se raspukla u komadiće. Nije bilo hrskavičnog tkiva za potporu. Moje su kosti snažne kao dijamanti. Nije bilo moguće sastaviti ih zajedno. Zato su morali izvesti operaciju i staviti šipku. Inače je potrebno mnogo godina da se počne normalno hodati nakon takve složene operacije. Ne mareći za sve to, počeo sam hodati. Liječnici su učinili sve napore da bi zaštitili ovo tijelo. Oni su izvršili svoju dužnost. No, ja nisam uopće mislio na ovo tijelo, ja predstavljam savršeni primjer kako se ne treba vezati za tijelo.
Ne samo sada, nego vas već posljednje dvije godine opetovano opominjem da napustite vezanost za tijelo. Postupno smanjujte svijest o tijelu (dehabhimana) i razvijajte svijest o ãtmanu (ãtmabhimana). Fizičko tijelo dođe i prođe. Samo tijelo trpi boli, ne i ãtman.
Kad sam slomio kuk … rekao sam liječnicima: “Ovo nije moje tijelo, ono je vaše. Možete činiti štogod mislite da je potrebno.” Onaj tko se odrekao svijesti o tijelu nema nikakvih patnji.”
 

Eto to je bio jedan kratak rezime iz  inače opširnog predavanja koje se može pronaći na službenoj Internet stranici Sathya Sai organizacije Indije, a one skeptike koji nisu povjerovali, upućujem da nazovu direktno telefonsku centralu  “Sri Sathya Sai  Institute of Higher Medical Sciences” u Putaparthiju, sa zamolbom da ih se spoji sa ravnateljem Instituta prof. dr. Safajom,  kojega smo također imali prilike upoznati na ovim stranicama. Ili, jednostavnije,  neka posjete predavanje prof. Anila Kumara Sa Sathya Sai Institute of Higher Learning koji, navodno, u svibnju posjećuje  Zagreb… Ali, o tome ćemo izvijestiti naknadno.
 

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed