Info Croatia

Dobio sam preko email-a zanimljiv i nadasve, barem kako mi se čini argumentiran članak o ulasku hrvatske u nato. Inače, osobno zaista smatram da su sve priče o većoj sigurnosti i zaštiti od agresivnih susjeda kao argument za ulazak u sjeveroatlantski savez zaista samo priče za malu djecu, kako se to kaže . Isto tako, iako za to nemam objektivnih saznanja, vjerujem da je nato samo produžena ruka američkog imperijalizma. Dakle, iz ovoga je vjerojatno jasno da sam protiv ulaska u nato, a ako vi smatrate suprotno pročitajte tekst u nastavku te eventualno dajte protuargumente

————————

Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nuzno, i kako su samo primitivci protiv. Uobicajeni argumenti su kako ce nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako ce nas manje kostati vojska jer ce sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da “nece biti NATO baza u Hrvatskoj”. U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznjeti suprotne argumente usutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesica i premjera Sanadera pohadjao Vanja Sutlic (glavni urednik HRT-a) i jos neki celnici iz medija o potrebi da NATO uljepsa i usminka pred ocima hrvatske javnosti. A jos prije toga, za svaki slucaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlucivati sam o svojoj sudbini. Bolje je kad to cine korumpirani politicari. Zasto NATO zeli Hrvatsku:

-radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad Hrvatskom: trenutno njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zracne koridore i to moraju placati. Ako udjemo u NATO, citav ce im hrvatski zracni prostor biti besplatno dostupan.

-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole Jadrana. Treca je lokacija vojni poligon u Slunju. Valja napomenuti da ce ondje Amerikanci,imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopce nece biti pod hrvatskom jurisdikcijom). Ne treba ni govoriti kakav ce ucinak sve te baze imati na hrvatski turizam i okolis. NE postoji zemlja clanica NATOa koja nema NATO bazu.

-vojna oprema: jasna je stvar da ce clanice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome sto ce Hrvatska morati od njih kupovati sve oruzje (i municiju !), radi “prilagodbe NATO-ovim standardima”. Pritom otpada sve naoruzanje koje HV vec ima, a koje nije “u skladu s NATO-ovim standardima” iako je inace posve funkcionalno.

-zracne snage: NATO trazi od Hrvatske da nema zracne snage, jer nam ne trebaju, oni ce nas stititi. Slovenci su od toga odustali nakon sto su nakon godinu dana “zracne zastite” za koju je bila ovlastena Turska (dok je zapovjednistvo bilo u Litvi!) dobili racun od 20 milijuna eura.

-Hrvatska ce, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za pocetak, gdje im zapovijedaju Amerikanci), a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, sto ukljucuje i medjunarodne misije, imaju velikih problema s privlacenjem mladih ljudi da popune kvotu. -Suverenitet: nakon ulaska u NATO NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na podrucju Hrvatske bez dopustenja hrvatskih vlasti.

-Godisnja clanarina: Hrvatska ce u NATOvu blagajnu uplacivati 3 milijuna eura godisnje.

-Jos malo Slovenskih iskustava: baza u Cerklju je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krsko, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu ce slijetati avioni i izmedju ostalog ostavljati neiskoristene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!). Vjezbe se odvijaju danju i nocu, ‘’touch down'’ vjezbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna. Otkad je Slovenija pristupila NATO-u velike korupcijke trzavice potresaju ministarstvo obrane. Jos jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povecanje izdataka za vojsku. Karel Lipic (Zveza ekoloskih gibanj, Slovenija) je izjavio da se sada ponovno treba provesti referendum o NATO-u u Sloveniji, nema sanse da bi prosao.

-napad Srbije na Hrvatsku: sve negativne posljedice pobrojane gore neki odbacuju logikom “ma neka je to sve i istina ali barem cemo biti sigurni”. Sigurnost? Govori se o sigurnosti od globalnih i regionalnih prijetnji. Ako dodje do globalnog sukoba NATOa i Rusije, ocito je da cemo biti sigurniji izvan NATOa nego u njemu. Isto je i u slucaju globalnih teroristickih prijetnji. Ukoliko se ne umjesamo u NATO, arapski i drugi teroristi nemaju motiva dirati nas. Dakle, ostaju prijetnje iz regije. Cak i ako zanemarimo cinjenicu da je Srbija u totalnom rasulu i nema nas realno gledano cime napasti, kao i cinjenicu da smo se vec uspjesno od nje obranili, sjetimo se da je i Srbija u NATOvom Partnerstvu za mir i da je na putu da udje u NATO. Pa cemo biti u istom vojnom savezu sa Srbijom (http://www.mod.gov.yu/partnerstvo_za_mir/partnerstvo.htm).

-ako je NATO tako dobar, zasto su ucestali protesti pred NATO bazama u Grckoj, Italiji, Japanu…sa sloganima “NATO out!”. U Japanu su osobito uzrujani zbog silovanja i kriminala, i zbog toga sto se zlocini ne mogu procesirati na Japanskim sudovima (http://www.cbsnews.com/stories/2008/02/29/world/main3891559.shtml). Mozda je ovo dobro mjesto i za spomenuti visoki postotak HIV pozitivnih americkih vojnika. MI JOS UVIJEK MOZEMO NESTO PODUZETI. Ako se skupi barem 10% potpisa biraca, vlada mora raspisati referendum. Zato izadjite, potpisite se, volontirajte ili cak organizirajte stand za potpisivanje. Studenti Filozofskog fakulteta organizirali su stand pred svojim fakultetom, mozda mozete i vi u svojoj sredini. Sve potrebne informacije o tome gdje se potpisuje i kako i vi mozete pomoci naci cete na: http://www.natonareferendum.org/ Kada nam vec ne daju u medije, prosirite barem ovaj mail. A kad izborimo referendum, izadjite i glasajte po svojoj savjesti. Jer ako samo sjedimo i ne ucinimo nista, sto ce nam onda poslije pomoci kukanje. Sada je trenutak. Odluka narodu!

Evo, za sve one koji su se pitali što je to Raj i što je to pakao, slijedi jedna poučna pričica. Vjerujem da je prigodna i da je ispričate svojoj djeci kako bi razvijala spoznaju o ljudskim vrijednostima, a ne samo vještinu igranja na kompjuteru …

Poslije mnogih bitaka u kojima se proslavio, jedan je japanski ratnik, samuraj, poželio naći mudraca, kojemu bi postavio nekolika važna pitanja.
Samuraj je bio orijaš, o pojasu je nosio mač, a čelo mu je bilo namršteno. Svi su mu se u strahu sklanjali s puta. On stiže pred vrata jednoga hrama, uđe u nj i ne pitajući nikoga za dopuštenje; i nađe se u prostranoj odaji za meditaciju. Tamo je sjedio malen, mršav svećenik. Ratnikov je mač zvečao dok je ovaj koračao približavajući se svećeniku.
“Oj mudri čovječe”, reče samuraj, “ja sam slavni vojskovođa, za mnom su mnoge bitke, mnogi osvojeni gradovi i pokoreni narodi. Kadar sam osvojiti sve što pogledam. Ali ne mogu naći odgovor na pitanje: gdje je i što je raj, i gdje je i što je pakao? Daošao sam k tebi da mi to kažeš, ako znaš”.
Svećenik se i ne pomače s hasure, na kojoj je sjedio. Prezrivo promotri došljaka, i reče:
“Kažeš da si vojskovođa? Pričaj to nekomu drugom. Pogledaj kako si prljav, zarastao u bradu, i neuljudan. Osim toga, zaudaraš. Sigurno se mjesecima nisi okupao. A rekao bih i da si glup i umišljen, jer oholost i glupost su braća blizanci”.
Dok je svećenik još govorio, samuraju se zažariše obrazi, ruka mu šćepa balčak mača, cijelo mu se golemo tijelo treslo od bijesa. I upravo kad je vadio mač da njime posiječe svećenika, ovaj mu tiho reče:
“Eto vidiš, to je pakao”.
Samuraj zastade s rukom u zraku. Usta mu se razjapiše, oči mu se napuniše suzama. Shvatio je u trenutku kakva se neustrašiva i velikodušna osoba nalazi pred njim - osoba koja je stavila na kocku svoj život, da bi mu odgovorila na pitanje kako valja. Preplavi ga osjećaj stida i zahvalnosti. Odjednom je osjetio ljubav i poštovanje prema malenomu, mršavom svećeniku.
“Oprosti mi”, prošaputa vraćajući mač u korice.
“A to je raj”, nježno mu tada reče svećenik. “Ovo što osjećaš, to je raj”.

(Japanska priča iz baštine zena, prevela i prepričala V.K.)

—–
samuraj - profesionalni japanski ratnik, koji se unajmljuje u vojnu službu velikašima i carevima.
zen - ime najpoznatije škole budizma na Dalekom Istoku.

PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić

Evo, da dočekamo i taj dan . Pojavio se list koji donosi samo dobre vijesti, a internet izdanje možete pogledati na www.dobrevijesti.hr . Iskoristio bi tu prigodu ne samo da ukažem na tu činjenicu, nego i još poneko razmišljanje.

Ima jedna indijanska priča, u kojoj mudri djed govori svom unuku kako u svakom čovjeku postoje dva vuka, crni (zli) vuk i bijeli (dobri) vuk. Ta dva vuka se stalno bore unutar čovjeka, pa tako i unutar njega, iako je još mali.

Nakon što je odslušao priču, unuk znatiželjno (i dječje mudro) upita: a djede koji od dva vuka pobjeđuje?

Na to se djed nasmijao i odgovorio: onaj kojeg budeš hranio!

Priča je očito prenesena, i simbolizira borbu dobrih i loših osobina unutar čovjeka (dva vuka), no ono što je možda manje očito je što simbolizira hrana? Čime to hranimo vukove u nama?

Odgovor bi bio pažnja. Ono čemo pridajemo pozornost, to i hranimo, bilo to dobro ili loše svijetlo ili tama. A pridajući pažnju lošemu i privlačimo loše stvari u život, barem prema zakonu privlačnosti koji je u današnje vrijeme postao vrlo popularan zahvaljujući mnogim knjigama i filmovima koje se bave tom tematikom u okviru tvz. new age duhovnosti ( npr. trenutno kod nas vrlo popularan film i knjiga “The secret” ).

No bez obzira na film ili knjige, znamo da postoje ljudi koji vjeruju da je život lijep i njima se dešavaju lijepe stvari, kao i oni koji gledaju na sve crno i pesimistično, a takav im je zaista i život. Možemo se zapitati, zbog čega je to tako, nije li logično pretpostaviti da je to većinom zbog njihova stava i načina vjerovanja? Zbog čega bi beskrajni svemir preferirao jednu osobu pred drugom? Mnogi od nas gledaju na život kao na niz slučajnosti u kojima možemo imati sreće ili biti žrtve, no vjerojatnije je dakle da nam se vraća ono što odašiljemo u eter: naši stavovi, naše zračenje, naš entuzijazam . S time bi se poklopila i famozna biblijska izreka “Kako siješ, tako ćeš i žeti”, mislim da je to puno logičnije objašnjenje nego ona o odlasku u raj ili pakao ovisno o našim zemaljskim djelima.
Dakle, iako je gore navedeni sajt samo kršćanske tematike (bilo bi dobro da je i šire), ipak je vrlo dobrodošao kao jedan model u svijetu u kojem svi kao da se takmiče u tome koliko će pažnje dati crnilu i žutilu, iako svi navodno ne želimo da nam se takve stvari dogode u životu. Pa ako ne, nedajmo im pažnju i držimo se stare monty python-ovske “Alway look at the bright side of life“.

Koliko puta smo rekli/pomislili “to me se ne tiče” kada smo susreli neki problem, vidjeli nečiju nevolju itd… Obično mislimo da u svezi dotičnog problema nismo u stanju ništa napraviti, no nismo svijesni da bi ponekad možda i trebali. Nečija nevolja može pod određenim okolnostima postati i naša, ukoliko se ne suzbije na vrijeme. Uzmimo samo na primjer problem droge, nasilja u školi i na ulici, zagađenja, globalnog zatopljenja…. U svakom trenutku netko od nas ili nama dragih ljudi može postati žrtva problema pred kojima svakodnevno zatvaramo oči… Eto kako se to nama nebi desilo, pročitajmo slijedeću basnu . Uživajte, jako je poučna.

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: ” U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: “Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”

Miš se okrene prascu i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!”
Prase je suosjećalo, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”

Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.

Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.

Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.

Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umješani u to putovanje zvano “život”. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.

SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;
NAŠI ŽIVOTI SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.

Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je prijatelj.

Jedna od naših najplodinijih spisateljica, Vesna Krmpotić predstaviti će svoje monumentalno djelo, najobimniju knjigu poezije u svjetskoj književnosti koje sadrži 108×108 odnosno 11664 pjesama.
.

Predstavljanje knjige će se održati u Gradskoj Knjižnici u Puli, u Petak 18.01.2008 u 18:00 sati, ulaz je slobodan.

Dragi prijatelji,

evo našao sam par zanimljivih i smiješnih snimaka na you tube, o onom o čemu često razmišljam… Kamo nas vodi sav taj tehnološki razvoj, odnosno onaj kojem je cilj povećanje konzumizma. Zar nije nevjerojatno da npr. kreiramo sve bolje i bolje televizore, koji imaju sve vjerniju i vjerniju sliku te onda sjedimo pred njime cijeli dan i gledamo npr. zalazak sunca, umjesto da izađemo van i pogledamo taj isti zalazak u stvarnosti? Eto, pojavila su se dva proizvoda koja “obećavaju” pa pogledajte parodiju na njihove reklame. Prvi je “Microsoft surface” kompjuter - stol, a drugi je “Wii - fit” koji mi zaista izgleda kao poptpuno apsurdna digitalna sprava za vježbanje (bez obzira što e bilo potrebno puno kvalitetnog inžinjerskog rada da se ista realizira).

Parodija na Microsoft Surface

Parodija na Wii Fit

Na you tube možete pronaći i originalne prezentacije istih proizvoda … Na žalost za razumjevanje će vam biti potrebno znanje engleskog jezika, no mislim da to neće biti problem za većinu… Pozdrav i dobra zabava…

Poštovani posjetitelji,

Danas na zadnji dan stare godine sam malo razmišljao o smislu cijele te strke oko proslave. Žena i ja smo odlučili biti doma sami i sa sasvim običnom večerom, bez osejćaja da time umanjujemo svečanost…

Još otkad je počeo božični i novogodišnji marketinški “presing”, razmišljam kako nema ničega čega bi bio posebno željan. Nema niti jednog jela, predstave, tv programa ili zabave koja bi mogla posebno uvečati svečanost i impreasionirati me. No isto tako vjerujem da većina ljudi, koji i danas bezglavo jure po dućanima, nisu ničega gladni ili željni. Niti će večeras pripremiti neko posebno jelo koje inače ne spremaju tokom godine(većina). U čemu je onda bit, odnosno posebnost, svečanosti?

Ljudi imaju potrebu za nekim svjetlim točkama u moru sive, odnosno jednolične, svakodnevice u kojoj žive. I onda pojedine dane posebno osvjetle svijećama i ukrasima, ukusnim jelima i vatrometom.

Pošto danas nismo radili skočio sam do mojih roditelja. Ručak je bio vrlo jednostavan no ugođaj je opet bio svečan, i opet sam se pitao kako to? Ništa nije veliko i glamurozno, raskošno i obilno, što to onda dan čini svečanim?

U tom trenutku sam shvatio da je to posvećenost. Posvećenost i stav u našem umu čine jedan dan svečanim a drugi običnim. Ako gledamo na hranu kao na blagdansku, ona to i postaje, ako gledamo na hranu kao na sredstvo zatrpavanja želuca, ona to i postaje. To mogu biti isti mlinci, ista purica ili sarma, ali je naš pogled drugačiji i čini razliku.

Na neki način kao da smo upalili jedno posebno malo svjetlo u nama, svjetlo pažnje i svjesnosti trenutka, putem kojeg s posebnom posvećenosti prilazimo stvarima blagdanskih dana, a sama ta naša pažnja i svjesnost čine taj dan posebnim. Nisu to ni jela ni proslave, jer to imamo i drugih dana, ali onaj osjećaj, onaj stav (koji imamo u sebi možda još od najranije mladosti), da je danas nešto stvarno veliko, praznik za sve, čini taj dan posebnim, čini jelo blagdanskim. Naša posvećenost čini svetkovinu, čini blagdan.

Ako je tako, nema razloga da svakom danu ne priđemo sa istom posvećenošću i pažnjom, i od svakog dana načinimo svečanost i blagdan. Svaki dan može biti osvjetljena točka na vremenskoj osi dana i godina koji prolaze, točka osvjetljena našom posvećenošću i pažnjom koja donosi radost i veselje. Nikakav vatromet ili skupi poklon na kojem smo se istrošili preko granica nije u stanju osvijetliti naš život, sve su to su samo podražaji koji bude našu pažnju, svjesnost trenutka i posvećenost te nam dan čine svečanim.

Dragi čitatelji, to je ujedno i novogodišnja želja, više opuštenosti i jednostavne, tihe prisutnosti u svakom trenutku, prisutnosti i posvećenosti koja će nam donijeti više radosti od svih skupih i bučnih stvari na koje trošimo toliko novaca i energije, na koje trošimo svoje vrijeme, a život u svoj toj trci ostaje pored nas. Sretna vam 2008-a godina!

Izložba sedam pulskih slikara amatera u gradskoj knjižnici Labina još je u tijeku i možete je posjetiti svakim radnim danom te subotom do 12 sati.Izložena su djela nastala tokom dvije posljednje godine.Izložba je prodajna, i nikad se ne zna, možete pronaći nešto za svoju dušu…Do viđenja!

Ovaj će članak biti nešto konkretniji u odnosno na prethodni i sadržavati će više manje konkretne proizvode koji, iako sami po sebi nisu revolucionarni, vjerojatno je da će dosta utjecati na način na koji koristimo pojedine tehnologije.

1) Drukčije stanovanje

Dakle, ovdje se ne radi konkretno o izumu, nego o pristupu dizajnu nebodera (projek Euroscraper) kako ga vidi Mladi meksički arhitekt José Muñoz Villers. Ovaj dizajn, osim što izgleda vrlo atraktivno navodno donosi i niz drugih prednosti:

• Bolja aerodinamična svojstva
• Više prirodnog svjetla
• Poboljšava ventilaciju
• Projektiran je na način da obuhvaća i zelene površine čime pridonosi i zelenim plućima grada

Dakle, nije isključeno da će neki uskoro živjeti u građevina dosada viđenim samo u znavstveno fantastičnim filmovima. Iako je ovo tek studija u Kini futurističke građevine (za predstojeće olimpijske igre) postaju stvarnost:

2) Touch screen computer: windows surface

Iako touch screen računala nisu novost, ovaj proizvod pod nazivom “Surface” zasigurno plijeni atraktivnošću i prirodnim načinom korištenja. Uskoro bi se mogao pojaviti i u realnoj primjeni, iako za početak u prodavaonicama, help deskovima itd, no izvjesno je da ćemo takva računala vidjeti i masovnoj uporabi, samim time što ni sada cijena nije prevelika (5 do 10 tisuća dolara). Preporučam slijedeći video, jako je zanimljiv….

2) I na kraju, njegovo veličanstvo iPhone

Ovaj proizvod je itekako stvaran i komercijalan (nikako ne spada u kategoriju tehnološke egzotike), no svakako svojim izgledom i načinom korištenja mami uzdahe i postavlja nove standarde… Ako se za “Surface” kompjuter pretpostavljati da će utjecati na izgled i rad sa računalima, iPhone je to u industriji telefona već uspio, iako još službeno nije ni izašao na tržište (u SAD-u izlazi sutra, 29.06.2007.). Za prepostaviti je da će ovaj proizvod postati kult na način na koji su to većina appleovih proizvoda, sa vojskom vjernih “obožavatelja” dizajna, uporabljivosti, tehnološke izvrsnosti i individualnosti karakteristične za apple-ove proizvode. Naime, nevjerojatno djeluje podatak da ljudi već više dana kampiraju ispred appleovih trgovina kako bi si osigurali svoj primjerak iPhone-a već prvog dana.

Da, Microsoft možda ima najveći obrt i prihod, no vjerojatno nijedan microsoft-ov proizvod neće doživjeti ovako nešto. kako je o iPhone-u već toliko toga napisano, zainteresirani za više informacije neka se upute na Appleove IPhone stranice, gdje će moći zadovoljiti svoju znatiželju, barem dok pravi primjerci ne stignu u Hrvatsku .

Prošlo je 105 godina od filma “Put na mjesec (1902)” francuza Georges Melies-a, koji je na svojevrstan način začeo žanr filmske znanstvene fantastike. Ljudi vjerojatno tada još nisu ni sanjali da će još u njihovom stoljeću takvi letovi postati stvarnost, i svakako bi se nasmijali na tako smjelu prognozu.

Sedamdeset i koju godinu kasnije (1977), George Lucas snima prvi blockbuster, “Ratove Zvijezda”, kojima je u ono vrijeme još više pomaknuo granice mašte: tehnologija i ljudi su mogli raditi zadivljujuće stvari, računala su bila supermoćna, komunikacije nezamislivo brze a medicina je ljudima mogla nadomještavati čula, djelove tijela…
Naravno i tada (a i sada) će ljudi većinom reći da je sve to samo znanstvena fantastika, no neka saznanja koja su se počela otvarati u zadnje vrijeme, pomalo nalikuju na bajkovite filmske vizije. Imao sam prilike naići na nekoliko zanimljivih članaka koji bi se mogli uklopiti u ovu temu, pa ih možete vidjeti u nastavku teksta:

Lijek protiv sljepoće

Znanstvenici se nadaju kako će kroz pet godina doći do uspješnog tretmana za dobnu makularnu degeneraciju, bolest koja je vodeći uzročnik gubitka vida među starijom populacijom na svijetu. Lyndon Da Cruz, voditelj projekta, se nada kako će koristeći embrionalne matične stanice moći popraviti štetu koja ova bolest izaziva na očnim receptorima za svijetlo, te na taj način spriječiti gubitak vida.

Cijeli članak u: Nacionalu, a dodajmo još i slijedeću zanimljivost:

Velika pomoć ovome projektu stigla je od nepoznatog donatora iz SAD-a koji je izdvojio 4 milijuna funti za financijsku pomoć projektu.

Eto, kad bi svi bili poput ove velikodušne osobe, gdje bi ljudskoj sreći bio kraj . Da je Darth Wader imao ovakvu tehnologiju, nebi mu trebao vid putem umjetnih senzora…

Pretvorba zvuka u električnu energiju

Ova vijest zvuči možda i najsenzacionalnije, bar meni, jer me neodoljivo podsjeća na učenja svih religija, koje zvuk smatraju izvorom i vrlo moćnim sredstvom transformacije, npr. sjetimo se biblijske “U početku bijaše riječ….”, ili vedskog prazvuka OM….

“Pretvaramo toplinu u električnu energiju na efikasan i jednostavan način koristeći zvuk”, rekao je Symko. “To je novi izvor obnovljive energije iz viška topline koji ostaje neiskorišten.”

Pročitajte cijeli članak na Index.hr

Bežični prijenos električne energije

Iako neki tvrde da to i nije nova stvar, ovaj izum bi mogao imati sasvim praktičnu primjenu u kućanstvima….. pročitajte članak u Večernjem listu koji obrađuje uspjeh znanstvenika među kojima je i jedan hrvat.

Njih šestorica s Massachusettsa, nakon što su prije samo šest mjeseci na noge digli svijet ustvrdivši i teorijski dokazavši: bežični prijenos struje je moguć! - sada su to i proveli. Između dviju induciranih zavojnica, međusobno udaljenih dva metra, uspostavili su protok električne energije - zasvijetljela je žarulja od 60 vata!

Zaključak

Iako ova otkrića ne izgledaju atraktivno poput onih iz znanstveno fantastičnih filmova, vjerujem da ipak na neki način predstavljaju dio vala koji je začetak neke nove tehnologije, koja će biti moćnija i prilagođenija samoj prirodi nego ova današnja, željezna i teška….. A u slijedećem članku slijedi još nekoliko tehnoloških zanimljivosti, kako ovdje ne bi bili predugi…. Do čitanja.

Iako sam već jutros na forumima pročitao da je Marij Šerifović iskopirala pjesmu albanske pjevačice Soni Malaj, nisam na to obratio posebnu pažnju, no kad je ta vijest osvanula na net.hr -u, odlučio sam ipak malo pogledati. U svakom slučaju ne bi se složio sa konstatacijom gospodina koji je iznio tu tvrdnju. Postoji zaista jedan dio kod prelaza u refren koji je sličan, ali čini mi se da je to apsolutno premalo da bi se pjesma proglasila plagijatom. Uostalom poslušajte sami…

Soni Malaj

Marija Šerifović

Usput, drago mi je da je pobjedila ta pjesma jer mi se (osobno) ne sviđa taj suvremeni pravac u umjestnosti gdje je performance važniji od same glazbe, da se "originalnost" (u smislu nečeg neobičnog i novog) cijeni više od kvalitete. Tako recimo nemam bog zna kakvo visoko mišljenje o Severininoj "Štikli", bez uvrede za nju kao osobu, čisto glazbeno gledano.

Ovaj stav bi proširio i na druge grane umjetnosti, npr. slikarstvo, gdje se jedna crna točka na ogromnom platnu slavi i prodaje za basnoslovne nove samo zato što je "Umjetnik time imao nešto za reći….". No meni to više liči na degradaciju zdrave pameti.

vrijednost umjetnosti

U tom kontekstu, jedna njemačka TV postaja je jednom napravila zanimljiv eksperiment, gdje su dali majmunu da maže boje po platnu, te su tu "mazariju" potom odnijeli renomiranim kritičartima predstavljajući im je kao sliku svjetski poznatog slikara. Naravno, kritičari su za umjetnikov izražaj i kreativnost imali samo riječi hvale, dok su gledatelji paralelno imali prilike vidjeti kako se majmun - slikar hvata za glavu….

Kada su na kraju kritičarima pokazali autora slike, oni su bili ti koji su se hvatali za glavu….

Zato mislim da i u umjetnosti moraju postojati kriteriji i standardi kvalitete, jer inače sve skupa gubi nivo i smisao te se pretvara u ismijavanje konzumenata umjetnosti, koji uglavnom teško rade iz dana u dan, dok pojedinci bez relane kvalitete na taj način "lako" zarađuju.

Tu bi se dalo svrstati i emislije poput Big Brother-a i sličnih, ali to je već neka druga tema, za drugi post. Pozdrav

Samo kratko jedna prekrasna i mudra poruka:

Koja bi tišina zavladala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju….

Vjerojatno bi se ptičice bolje čule