Hrvatska i svijet: govorimo otvoreno
Poštovani,
Najsrdačnije Vas pozivamo na otvaranje
izložbe fotografija i predavanje
Gradeći Europu
Autor i predavač:
Ivan Bavčević
četvrtak, 17.svibnja 2007. u 19:00 sati
Europski dom Zagreb, Jurišićeva 1/I
Izložba će biti otvorena do 1. lipnja 2007.
Izložba je ostvarena u suradnji s udrugom MIKS
Dobrodošli!
Kako su hrvati počeli pokazivati sve veću averziju prema NATO “naftnoj korporaciji”, tako su očito u istoj malo smekšali, pobrzali, i eto (na moju veliku žalost, ali se dugome nisam ni nadao) donijeli odluku o priključenju Hrvatske u to probrano društvo “naftnih križara“.
Ono čega bi se mi ponajviše trebali bojati je vlastita glupost i lopovluk, a vjerujem da tako stvari doživljava i većin hrvata koje, kao i obično, nitko neće pitati za mišljenje, već će nas glavonje poput Sanadera i Šeksa strpati gdje god požele.
Dakle, valjda će hrvati uživati u tome da budu jedna od baza bolesnog američkog imperijalizma, jer kakvi smo već, nećemo znati reći NE kako to znaju Njemačka ili Francuska.
Pitam se samo dokle će hrvati trpiti da se od njih pravi budale? Trčimo iz jedne asocijacije u drugu, i svakih 50 godina ratujemo za neovisnost…. Zar nam treba bolesna europska birokracija, koja je sama sebi svrha i koja propisuje npr. kako cvjetača mora imati 5 listova na izdanku? Možemo li zamisliti birokratski aparat koji bi to trebao kontrolirati? Dakle, normalne brokule nisu dovoljno dobre, pa ćemo ih malo genetski modificirati da bi sve bile istog promjera i s istim brojem listića, kao da to nešto utječe na njezin okus i kvalitetu…..
Želite li ratovati u Iraku i diljem bliskog istoka? Želite li vojne baze u svojoj zemlji, vjne vježbe i avione koji vam prelijeću nad glavom? Želite li moralne dvojebe o tome je li ispravno prolivati krv za naftu? Želite li da vas netko štiti od nepostojećih neprijatelja i to dobro naplaćuje? Ako je odgovor da, onda dobrodošli u NATO, ali i u zonu s one strane pameti….
Svim ženama (i onima koji se tako osjećaju 
), želimo sretan međunarodni dan žena, kod nas poznatiji kao osmi mart…. (iako je sada kod nas riječ mart strana, čini mi se da se za ovu prigodu ipak zadržala…)
Evo kratkog izvještaja sa izložbe slika pod nazivom “Il dolce stil nuovo II“, na kojoj se u centralnoj pulskoj knjižnici predstavilo 16 polaznika slikarske škole “Dante” pod vodstvom akademskog slikara Đorđe Stošića. Neki su izlagali drugi put, a neki prvi tako da ćemo vam izložbu predstaviti fotografijom te uvodnim riječima koje je napisala Lena Puhar, apsolventica na filozofskom fakultetu smjer likovnih umjetnosti.
Izložbom il dolce stil nuovo II, nakon gotovo godinu dana, ponovno nam se predstavlja amaterska slikarska grupa “Dante”. (pisali smo i izvještaj sa prve izložbe “Il dolce stil nuovo” op.a.) Ovom prilkom predstavljaju nam se i novi polaznici, uz autore koji su izlagali na prošlogodišnjoj izložbi i dalje pod mentorstvom akademskog slikara Đorđe Stošića.
Većina radova rađena je u tehnici akrila na platnu te ulja na platnu, čije su mogućnosti polaznici naučili prepoznati i koristiti, što se očituje u uravnoteženom koloritu intenzitetu i svijetlini boje, dok sama djela djeluju pročišćeno i svježe. U odabiru motiva prevladava istarski krajolik kao vječiti izvor inspiracije, zadan predloškom fotografije, iako se kao novost pojavljuje smjeliji odabir ljudskog lika u vidu portreta.
Primjećujemo, između ostalog, korištenje većih formata, što predpostavlja ovladavanje kompozicijom i kadriranjem. Očit je, dakle, napredak u sveukupnom istraživanju likovnosti, te radost stvaranja kojom djela zrače.
Ponovnim susretom sa slikarskom grupom Dante, putem ove izložbe, nastavlja se tradicija izlaganja slikara amatera u Gradskoj knjižnici, čiji će prostor ovim djelima biti uljepšan u povodu nadolazećeg dana žena.
Dakle, ovo su bile uvodne riječi Lene Puhar (čitala ih je ravnateljica knjižnice Nela Načinović, na slici gore), a u nastavku pogledajte neka od izloženih djela. Unapred se ispričavamo zbog malo lošije kvalitete pojedinih fotografija, dok ne budemo imali priliku to malo popraviti. (Klikom na malu sliku dobijate istu većih dimenzija)
I na kraju zakuska!
U povodu Međunarodnog dana žena s radošću Vas pozivamo na izložbu slika
Izlažu:
Jadranka Benčić, Sandra Bjelopetrović, Mauro Bortoleto, Mirjana Bursać, Silvija Cah, Jelena Cvetković, Mirjana Hrvatin, Marina Iršić, Cvetko Išić, Nada Luboteni, Zvjezdana Lukšić, Ana Maslovar, Ines Puhar, Margerita Rakić, Rino Vale, Svletlana Smoković.
Otvorenje izložbe je u ponedjeljak 05.03.2007. u 19h, u središnjoj knjižnici Kandlerova 39, Pula. Izložba je otvorena 9 dana, do 14.03.2007.
Prenosim Vam komentar ostavljen na našim stranicama od strane praunuka velikog hrvatskog junaka Marijana Matijević a. Sretni smo da je naš mali sajt postao jedno od mjesta na internetu gdje ljudi razmjenjuju takve informacije.
Dana 04 03 2007 u Županji u župnoj crkvi Nikola Tavelić biskup iz Gospića Mile Bogović u 10i30 služit će misu za junaka iz like Marijan Matijević, a milostinja bit će za gradnju crkve u udbini. Velika mi je čast meni kao predsjedniku, da mi je veliki čovjek i biskup ispunio želju i dolazi u županju. Pozivam sve ljude dobre volje da dođu u županju na misu.
Poštovani Čitatelji, osim što je danas prekrasan sunčan dan, isto tako je i dan zaljubljenih, dan ljubavi koji se kod nas slavi kao dan Svetog Valentina. Zato svim zaljubljenima ali i svim ljudima kojima je ljubav važna želimo Sretan i radostan dan! A ako nekoga zanima zbog čega je dan zaljubljenih dobio ime po svetom Valentinu, neka pročita naš prošlogodišnji članak pod nazivom “Valentinovo“.
Kao što vjerojatno većina već zna, nedavno je održan prosvjed protiv izgradnje tvornice u Pićnu… O tome su izvjestili i više komentatora na našim stranicama…. Izvještaj sa prosvjeda je objavio i večernji list, a slike možete vidjeti ovdje-> .
Zanimljiv članak pod naslovom “Udisati kamenu vunu?” objavljen je i na www.net.hr.
Zanimljivo je i napomenuti da su uz prodaju zemljišta lokalni političari i hrvatska vlada Rockwoolu velikodušno zajamčili i niz dodatnih koncesija. Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 miliona eura koje su oni bili dužni platiti za komunalni doprinos i druge naknade, a uz to im oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina. Isto tako HEP se obavezao izdvojiti 2,75 milijuna eura iz svog džepa kako bi preuredio trafostanicu za potrebe tvornice. Dakle kada se sve zbroji, ispada da su hrvatska vlada i općina Pićan u stvari platili Rockwoolu kako bi došao u Istru.
Koliko će sve to pomoći pokazat će vrijeme, no svakako iz ovog primjera trebamo učiti da ubuduće ne ponovimo slične grečke…. A bilo bi dobro i kad bi političari počeli krivično odgovarati za svoje lopovluke i malverzacije: jedan ovakav postupak može obilježiti sudbinu generacija na jednom području, i zdravstveno i gospodarski, iz kojeg bi razloga političari trebali biti svjesni odgovornosti koju nose. Tko zna da li g. Jakovčić o tome ikad razmišlja, ili noću mirno spava sanjajući egzotična otočja umjesto krasne istarske zemlje koju je dobro “pomuza” za vrijeme svoje vladavine….
Danas sam pročitao vijest (iako je stara) kako se nijemci bune protiv mirovine sa 67 godina…. Natalitet u europi je negativan, što je rezultiralo povećanjem prosječne starosne dobi. Statistički, društvo može trpiti samo određeni postotak osoba u mirovini (jer umirovljenike izdržavaju aktivno djelatne osobe) što znači da je povećanje dobne granice za mirovinu logična poslijedica pada nataliteta.
Prosječan čovjek na zapadu (a po malo i kod nas) ima jedno ili rijeđe dvoje djece, a mnogi ih uopće nemaju: ljudi žele slobodu, ne žele obveze i velike troškove jer im je i ovako život prestresan. No to ima i svoju cijenu.
Prosječan zapadnjak ne želi strance u svojoj državi, no ne želi ni raditi prljave poslove niti želi raditi do 67-me….. Baš me zanima kako će pametne njemačke glave pomiriti sve te oprečne zahtjeve. Možda niže mirovine? Ili još jača gospodarska eksploatacija nerazvijenih zemalja? U svakom slučaju, sada djelatnu generaciju vjerojatno čekaju još teža vremena, dakle ljudi štedite više a trošite manje….
Prema istraživanju International Living magazina, u Hrvatskoj je kvaliteta života vrlo visoka, naime smješteni smo na zavidno 18-esto mjesto na svijetu. Kriterije po kojima su to zaključili možete pročitati u gore linkanom članku.
Ono što iz vlastitog iskustva mogu reći(pošto sam dosta radio i živio vani), je da bi se osobno sa tom ocjenom složio. Mogu biti subjektivan pošto u Hrvatskoj imam sve, a vani se čovjek ipak treba mučiti, no većina naših ljudi koji žive vani tamo su zbog posla. Nasuprot tome, većina stranaca koja žive u hrvatskoj (sa zapada) ovdje su zbog ugodnijeg života.
U svakom slučaju, izgleda da je vrijeme da počnemo cijeniti svoju domovinu, jer što bi tek rekli da živimo npr. u Kanadi, koja je na 25. ili (nedaj bože), u Velikoj Britaniji na 37. mjestu? Onda nije ni čudo da masa britanaca kad odu u penziju kupuju kuće u Istri, i tu uživaju u blagodatima umjerene klime, zdravog mora i sunca, a londonsku maglu ostavljaju drugima!
Eto, ova priča o tvornici vune u Pićnu na našem blogu me počinje podsjećati na sagu o ratovima zvijezda: i po broju nastavaka i po simbolici epske borbe dobra protiv zla
Ono što mi je izuzetno drago, je što mi se čini da je ova mala diskusija na našem blogu barem malo pridonijela homogenizaciji ljudi i buđenju svijesti da nešto mogu i moraju učiniti! Uočite naglasak na riječi mogu,jer budite sigurni da je narod jači od bilo kojeg moćnika ako je složan. Nema tog Sanadera, Jakovčića ili Busha koji mogu prkositi volji naroda. Jedino što ljudi ne znaju, je da trebaju dignuti svoj glas i izraziti svoje mišljenje a ne biti pasivni promatrači! Shvatimo da sami krojimo svoju sudbinu, i zato mi je, ponavljam, izuzetno drago što je i naš blog bio dio tog procesa. U tom kontekstu bi izdvojio jedan komentar potpisan od “DA PO TRNJU NE BIMO PLESALI” na prvi članak o ovoj problematici:
Neizmjerno mi je drago da imamo takve PIĆONCE. Koliko vidim, sve nas je više. Do sada sam imala dojam da nema ljubavi prema našem kraju i da nema te snage koja bi se obrušila na ta sranja. pićonci će dokazat da imaju muda. 27.01.2007. U 14 SATI U PIĆNU ĆE SE ODRZAT PROSVJED. PRIPREMIMO TRANSPARENTE!!!!!!!!!!!!!!!
Dakle, prema autoru će se 27.01.2007. U 14 SATI U PIĆNU ĆE SE ODRZAT PROSVJED pa neka se zinteresirani pridruže.
Nekad nije potrebno učiniti velike stvari da bi se učinilo puno, nekad je dovoljno potpisati peticiju, ili prosvejedovati, napisati članak na internetu ili u novinam…. I ako to učini puno ljudi sve se mijenja.
No, svaka stvar ima svoju dobru i lošu stranu, tako bi ovdje istakno što je u svemu ovom dobro:
Ne sumnjam da će, ako se bude dovoljno uporan, pravda pobijediti. Mutikaše pobijeđuju uglavnom samo ako ih se pusti, samim time jer je većina ljudi uglavnom pošteno i prešutno toleriraju njihov kriminal. No da to ne razrađujem u detalje, poanta je da se sa svakim malim pomakom u svijesti ljudi mijenja i naša životna situacija, o tome sam u širine pisao u drugom članku o Rockwool-u u Istri, koji je po meni vrijedan za pročitati jer, iako je dug, iznosi određenu dublju analizu cijele problematike.
Na već spomenutom prvom članku bilo je i mišljenja koja su zatupala da tvornica nije loša, te da i inžinjeri i građevinari i ostali trebaju negdje raditi, ne samo turistički djelatnici.
Ovdje se apsolutno slažem.
Velika je zabluda da je turizam zdrava i ekološka grana privrede, naprotiv. Isto tako vodi ka devastaciji okoliša, a ono što je jako loše je da čini stanovništvo ovisnima o vanjskim privrednim izvorima. Na taj način, zemlja kojoj je turizam primarni izvor prihoda, postaje lako ucjenjiva te se njome može manipulirati izvana. Ključne resurse u rukama preuzimaju stranci (npr. telekomunikacije, banke, energetiku), odnosno velike kompanije.
Najbolji je turizam kada se ne ovisi o njemu, kada predastavlja dobar dodatak osnovici.
Ono što hrvatskoj fali je strategija razvoja, ili je bar ja nisam vidio, a političarima i ljudima razumijevanje u kojim okvirima Hrvatska može egzistirati, te njena pozicija u odnosu na druge zemlje. Ovdje ću iznijeti samo neke stavke:
Mogućnosti - jake strane
Prepreke - loše strane
Da bi kao firma ili kao država bili konkurentni moramo ponuditi dobar proizvod po dobroj cijeni. Gledajući gornje slabosti i snage, postoji jedan sektor koji se sam nameće kao prostor za hrvatsku: a to su znanje i usluge. Osobno poznam puno ljudi iz istre i hrvatske koji, što individualno, što sa svojim (domaćim) firmama, izuzetno uspješno posluju diljem svijeta. To nisu mega konglomerati, već manje i srednje firme koje izuzetno dobro žive, i imaju puno posla.
Moje je mišljenje da se od Rockwool-a neće dobro živjet… Možda preživjeti da, ali kao nam je to cilj…
Moramo shvatiti gdje leži naša snaga i to iskoristiti ako želimo uspjeh. To je kultura, pozicija u centru europe, fleksibilnost, nadarenost ljudi. Sektor intelektualnih usluga i servisa, projektiranja, konzaltinga i sl. je izuzetno tržište, čist i elegantan posao koji izuzetno podiže kvalitetu života, a gledajući naše snage i slabosti samo se po sebi nameće kao logična orjentacija, jer u tom segmenu možemo pružiti visoku kvalitetne po povoljnim cijenama. Dakle, imamo dobar proizvod! Naime, naši su ljudi ipak jeftiniji od nijemaca ili francuza, a ipak jednako kvalitetni (ili bi to barem mogli biti).
Da li će ovakva orjentacija postati stvarnost ovisi o nama samima i o našem vodstvu. Da damo mogućnost odlučivanja (vlast) u ruke školovanih i stručnih ljudi sa iskustvom, vjerojatno je da bi se projekti pokrenuli u tom pravcu. A takvih ljudi ima, i tu i tamo se pojave na nekim izborima, ali ne prođu ili ne mogu doći do izražaja. Uzmimo npr. zelene: Tko se više od njih zalagao oko bilo kojeg problema koji su imali građani? Tko se borio, uz same stanare, da se zaustavi makinacija sa zemljištem i gradnjom mega stambenog kompleksa na Pulskoj streljani? Tko se bori protiv izgradnje poslovne zgrade u jedinom parku u centru Pule? Zanimljivo je kako se ljudi kada im treba pomoć obrate toj udruzi, međutim kada treba dati glas, glasuju i dalje za HDZ, SDP ili IDS…. Da se razumijemo, to je samo jedan od primjera, slični bi se mogli naći i na društvenom, ekonomskom i nekom drugom planu.
Osobno ne želim da u mojoj zemlji stranci budu vlasnici svega, a mi da im budemo jeftina radna snaga. I mislim da nitko tko se zalaže za dobro sebe i svoje djece to ne želi, no ovakvi primjeri poput Rockwoola nas nizbježno vode u tom pravcu. Trebaju nam pametni ljudi sa pametnim strategijama: kao što imaju Finska ili Irska. Finska je prema Hrvatskoj golema pustara, a pogledajmo što su postigli samo na osnovu kvalitetnog upravljanja ljudskim resursima i na kvalitetnoj viziji nekoliko ljudi (nokia).
Hrvatska spada (ili može spadati) u to društvo. Hrvatska nije Kina ili Brazil da služi za organiziranje jeftine proizvodnje i izrabljivanje radne snage. Onaj tko svoju zemlju tako vidi, ili ne vidi dobro ili si ne želi dobro.
Poštovani čitatelji,Kako je započela nova godina, uveli smo neke novosti u naš blog. Autori će moći primjetiti da smo instalirali noviju verziju blog software-a koja bi trebala omogućiti bolje tehničke mogućnosti i lakše pisanje i održavanje članaka. Ako želite uploadati sliku to možete učiniti u formi sa naslovom “upload” ispod forme za unos teksta. Nakon toga ćete istu na jednostavan način moći poslati u editor: kliknite na sliku i odaberite “send to editor”.
Što se tiče posjećenosti, ona konstantno raste, tako smo u zadnjem mjesecu 2006-te godine imali prosjek od preko 700 posjeta na dan.
No to je sa sobom donijelo i masu drugih problema, napast koja se zove spam. Svakodnevno primamo više stotina spam komentara u kojima se reklamiraju razna kazina, viagre i slične pošasti. Kako bi se tome oduprijeli instalirali smo software koji detektira spam, tako vas molim da ukoliko pošaljete komentar, a isti se ne pojavi na stranici, da nam pošaljete email na prijava (na) infocroatia.com kako bi ga ručno autorizirali.