Info Croatia

….Tome će se oduzeti. To su, prema pisanju biblije, Isusove riječi upućene tokom jedne propovjedi. No što one točno znače? Tih riječi se sjetim uvijek kada pročitam nešto poput ovog članka: srebrna biblija za papu gdje se kaže da premijer Sanader namjerava papi pokloniti hrvatsku bibliju optočenu srebrom i telećom kožom (to nije ova na slici, koja je iz jednog muzeja, no svidjela mi se slika).

U srebrni okvir bit će ugrađeno više od jednog kilograma srebra, ali i mnogo ručnog rada te još više ljubavi i želje da sve bude savršeno, besprijekorno.

 Koliko li licemjerja i ljudske gluposti leži u ovim riječima, koliko izvrtanja i izrugivanja principima koje se zastupa. U bibliji piše da Isus kaže: "Što god učinili najmanjem od moje braće učinili ste meni". On tamo propovjeda da ukoliko se želi ugoditi njemu, treba ugađati siromašnima i potrebitima. Potrebitima?! Kakva je korist od toga da se tako skup poklon daruje čovjeku koji ima sve? Što se time želi postići, i koje dobro učiniti? Zar se taj novac ne bi trebao dati nekoj siromašnoj obitelji sa sedmero - osmero djece, ako slijedimo učenja u toj istoj knjizi koju poklanjamo ? Zar Isus tada ne bi bio sretniji, ako već govorimo o ljubavi prema papi i Isusu?

Zahvalnost koju bi takvi ljudi osjetili sigurno znatno nadmašuje papinu, kojemu će to biti tek jedan od bezbrojnih exponata koji skupljaju prašinu u njegovoj riznici.

Dakle, na jednoj strani potpomažemo nečiji život a na drugoj strani se dodvoravamo moćnima. Što ima veću vrijednost? Ne bi li se trebali pitati što bi od to dvoje Isus više cijenio, kada već poklanjamo bibliju? Nije li to apsurdno, da se poklanjajući svetu stvar izrugujemo principima koje predstavlja?

Na taj način biblija postaje premetom licemjerja. Međutim, to nas vodi do jedne druge velike istine, da je svetost osobina čovjekovog srca više nego bilo koje materijalne stvari. Bez te osobine, "žive Isusove riječi" koja živi u nama (kako to svećenici vole reći), sve ostalo postaje samo površinska predstava ljudi koji su i sami jadni i lažni koliko i njihova predstava, naime moć ne garantira sreću.

No zaista, svjesno ili nesvjesno naš premijer potvrđuje Isusove tvrdnje: onima koji imaju nadodati će se, a onima koji nemaju oduzeti će se.  Naime, i drugi dio priče doslijedno u djelo provode vlastodršci poput Sanadera: kroz razne poreze, kredite, osiguranja i zakonske regulative, nesmiljeno uzimaju siromašnima da bi dali bogatima.

Ova cijela priča ima i drugu stranu, naime Isus u istoj propovjedi kaže "Bio sam gladan i ne napojiste me, bio sam žedan i ne nahraniste me….." te završava poukom da što god smo propustili učiniti za najmanjeg od njegove braće, prpustili smo učiniti za njega. Sada, ako Papu promatramo kao Isusovog predstavnika na zemlji (nasljednik svetog Petra),  treba li što dodati?

Dragi čitatelji,

nadam se da će Vas slijedeća prezentacija "oduševiti" kao što je mene, jer se stvarno radi o nevjerojatnim smimkama. Ovdje ispod je jedna od njih.

Naime, radi se o otvaranju "Media Markt" tgovine u Poljskoj, što je izazvalo dosad neviđenu pomamu i shopping maniju. Nevjerojatno je kada čovjek to pogleda, zapita se što to od ljudi može napraviti takve podivljale zvijeri? Zbog čega su se spremni spustiti na takav animalni nivo? Radi se vjerojatno samo o mobitelima, kompjuterima i sličnim tričarijama, no komunizam je u istočnoj europi napravio puno toga lošega, a najgore je što je srozao ljudsko dostojanstvo do najnižih granica.

Na žalost, ovo je još puno gore od svih onih žalosnih scena koje smo imali prilike vidjeti na otvaranju raznih getroa, merkatora i sličnih trgovačkih lanaca kod nas, a slideshow u power-point-u možete skinuti ovdje-> (probajte desni klik miša i "Save target as").

Ova tema je u Istri u zadnje vrijeme podigla dosta prašine… Pa eto, čak je i naš prethodni članak postao predmetom svjevrsne debate (pogledaj komentare) imaju li zeleni pravo ili ne, odnosno je li strah od tvornice vune u Pićnu opravdan. U biti, meni bi bilo draže kad bi ljudi obraćali više pažnje na neke druge sadržaje i teme, poput ove koja se bave tematikom osvješćivanja i razumijevanja. Smatram da bi ljudi, ukoliko bi bili svjesni i mudro upravljali svojim vremenom, automatski donosili ispravne odluke čime bi kreirali bolji i sretniji život, što bi opet induciralo pozitivne promjene i na globalnom planu. Došlo bi do napretka u ekonomskim i političkim odnosima, no to nije moguće dok je naša rodoljubna svijest na razini navijanja za voljeni nogometni klub. Ključ svega je prosječna svijest ljudi, ekonomska, politička ili bilo koja druga makro situacija su jednostavno samo projekcija iste. To vrijedi i za Rockwool.

Je li tvornica vuna u Pićnu ekološki prihvatljiva ili ne, jednostavno je dokaziva činjenica. Moram priznati da sam razgovarao sa osobom koja je vodeći stručnjak u Istri za zbrinjavanje opasnog otpada, i ona na osnovu objavljene studije utjecaja na okoliš, tvrdi da je tvornica vune prihvatljiv projekt. Uzmemo li da to zaista i jeste tako, svejedno bi ovdje htio podvući dublje aspekte cijele priče, a to je (po mom mišljenju) bezidejnost našeg vodstva i pasivnost ljudi.

Čini se da g. Jakovčića (kao istarskog župana) više zanima osnivanje neke euroregije (neću spominjati osobne interese), šepurenje po europi, nego konkretan rad u Istri. Kroz sve ove godine jedini dobar projekt koji sam vidio u istri je projekt razvoja grada Bale, na osnovu kojeg su Bale u kratko vrijeme prerasle u jednu od općina sa najvećim BDP po stanovniku u Hrvatskoj. Taj projekt su izradili domaći stručnjaci pod vodstvom Plinia Cuccurina, koji je ujedno jedan od vodećih ljudi Adris grupe.

Ono što mi se u tom projektu posebno sviđa je što je planirano revitaliziranje starih imanja, očuvanje tradicije, i što je najvažnije projektom je predviđeno da vlasništvo nad resursima (zemljište, sadržaji, hoteli, stancije) ostaje u posjedu domaćih ljudi: Baljana! Dakle, dijametralno suprotan pristup onome što se trenutno prakticira u Lijepoj našoj (čijoj?).

U projektu Rockwool, kao i u stotinama drugih projekata (npr. Barbariga/Dragonera) resursi su (netransparentno) rasprodani u vlasništvo strancima, a domaći narod ostaje na nivou jeftine najamne radne snage. Zašto, kada bi se mogao naći model da ti ljudi i njihove familije bolje i sretnije žive, da se na jednostavniji način stvori akumulacija koja će našoj djeci sutra omogućiti lakši život. Ovako je jedino izvjesno da ih čeka ista iscrpljujuća borba od danas do sutra, kao i nas, a ne bi moralo biti tako: sami smo birali ljude koji za nas odlučuju što učiniti sa dobrima i bogatstvima koje imamo (ili smo imali) u posjedu.

Naša uobičajena isprika je da smo siromašni, da je bio rat i slično, no ne bi se složio sa time: osobno mislim da smo samo tromi i pasivni, kao posljedica stoljetne podređenosti vanjskim faktorima, i zbog takvog mentaliteta opet ponavljamo istu priču: postajemo sluge u vlastitoj zemlji.

Njemačka je nakon drugog svijetskog rata bili razorena kud i kamo više nego Hrvatska, iz Njemačke je odneseno apsolutno sve (tvornice su razmontirane i odnesene), pola države im je otcijepljeno, Njemačka još uvijek plaća ekstremno visoke odštete za poslijedice drugog svijetskog rata, no sve to ih nije spriječilo da u roku od deset godina postanu najjača ekonomska sila u Europi.

Sve to samo govori u prilog tezi da se može napraviti puno kada se resursi(pogotovu ljudski) upotrijebe na ispravan način. Imao sam prilike razgovarati i sa našim iseljenicima koji su pričali da su imali veliku želju svojim znanjem i novcem pomoći hrvatskoj, no od njih su jednostavno uzeli lovu i napravili budale. Na žalost, strukturama koje su bile na vlasti nije bilo u interesu dati ovlasti pametnim ljudima koji bi znali kako "pokrenuti Hrvatsku".

Kada smo se već dotakli razvijenih zemalja (Njemačke), napomenimo da u takvim demokracijama stranke zelenih igraju značajnu političku ulogu što bi mogao biti pokazatelj određenog nivoa svijesti kod stanovništva. U tom kontekstu, smatram da su ova (rockwool) i slične inicijative zelenih izuzetno dobrodošle, jer vode do toga da se preispitaju situacije koje utječu na kvalitetu života svih nas.

Ljudi osvijestimo se: Europa nam neće dati nikakve resurse niti da odlučujemo o ičemu bitnom! Sve to lijepo opisuje i ovaj članak pod naslovom "Pre mali ste za ministre!", gdje se jasno kaže da su malim zemljama namijenjene male uloge. Dakle povjerenici se ne biraju po sposobnostima već po tome iz koje zemlje dolaze! Gdje su sada fraze da smo svi europejci i da ne treba praviti razlike među narodima unije, s kojima su se strani političari nabacivali kad se govorilo o potrebi otvaranja tržišta nekretnina? Europska unija nije naša šansa da bolje živimo, naša jedina šansa je naša vlastita zemlja! Ili mislimo da će sutra Deutche Telekom dati nekom hrvatu da bude na čelu koropracije samo zato jer je sposoban? Moramo zadržati barem nešto u svojim rukama ukoliko želimo svojoj djeci ostaviti nešto više od osuđenosti na nižerazredne uloge u Europskom društvu.

To ne znači da ne trebamo ići u Europsku uniju (jer je to prije ili kasnije nemonovnost), to samo znači da u uniju trebamo ući kao ravnopravni partneri!

Dakle, sve ovdje opisano je razlog zašto se protivim tvornici vune u Pićnu, jer se isti obrazac bezidejnosti, jada, besplanskog razvoja i profiterstva ponavlja po tko zna koji put i sve nas pravi budalama. Bilo bi tu još puno toga za reći, puno pozitivnih primjera za istaknuti, no i ovako je članak ispao predugačak pa ga vjerojatno nitko neće ni pročitati , a onim najhrabrijima koji su stigli do ovuda (ako ih ima) čestitam na upornosti i zahvaljujem na pažnji.

Zamislimo kako bi izgledao svijet bez uporabe fosilnih energenata, bez zagađenja, globalnog zatopljenja? Kako bi nam izgledao život u prirodom okruženim kućama, da imamo dovoljne zalihe pitke vode i čistog zraka, uz napredne i ekološke sustave komunikacije i transporta?

Čovjek danas smatra da je na tehnološkom, kulturnom i društvenom vrhuncu, na stupnju razvoja koji do sada nikada nije bio dostignut, no što ako bi se pokazalo da to nije tako, da su i prije nas postojale napredne civilizacije koje su osim što su bile napredne živjele na način da su tražile sklad a ne porobljavanje prirode?

Ovdje se radi o dva dijametralna principa uzrokovanih putem dvaju suprotnih osjećaja: strah i povjerenje. Strah proizlazi iz neznanja i stvara borbu te želju za kontrolom / porobljavanjem, a povjerenje stvara suradnju, predaju i sklad.

Kakvu god sliku imali o današnjem svijetu, osnovno svojstvo našeg doba nije ni tehnološki napredak ni demokratizacija, već strah kao pokretač aktivnosti: strah za egzistenciju, strah koji rađa pohlepu, ratove, agresiju, razbojstva, laži i prevare na svim stupnjevima ljudskog postojanja. Umjesto suradnje imamo međusobnu borbu i raskol od najnižih do najviših slojeva i funkcija.

Bosanska piramida sunca 

Netko bi se mogao pitati, kakve veze ima prethodni tekst sa Bosanskim piramidama? Pa cijeli tekst je inspiriran izvanrednim člankom kojeg je g. Semir Osmanagić objavio na službenim stranicama fondacije "Bosanka piramida sunca" pod naslovom "Formula za čitanje bosanskih piramida".

Bosanska dolina piramida mogla bi dovesti do nekoliko fundamentalnih otkrića, koja bi onda vodila do preispitivanja mnogih područja ljudskog postojanja, od povjesti i tehnolgije do ekonomije i politike. Naravno, to ne odgovara ljudima i interesnim skupinama koje smatraju da bi tim otkrićem njihov autoritet, moć ili utjecaj bili poljuljani.

Ovdje opet na scenu stupa strah. Neki se boje da bi dokazivanjem postojanja Bosanskih piramida mogli izgubiti svoj utjecaj i autoritet, no upravo suprotno: takvi ljudi bi mogli iskoristiti svoju sadašnju poziciju, pomoći da se otkrije istina, i ukoliko se postojanje piramida dokaže (ili pobije) još više učvrstiti svoj položaj. Siguran sam da Semiru Osmanagiću nije stalo do ničije pozicije ni titule, već do svjetske istine i prosperiteta Bosne i Hercegovine.

Ovdje je ključna riječ istina: dakle djelovati u pravcu da se pronađe istina, ma kakva ona bila: zašto unapred osuđivati i blokirati istraživanja, koja su usput pokrenula toliko dobra u Bosni i Hercegovini.

Bosanska dolina priamida je već sada, bez obzira dokazalo se postojanje piramida ili ne, učinila puno za Bosnu i bosanski narod. O Bosni se čuje u jednom pozitivnijem kontekstu, više nije samo primitivna država u kojoj bukti divljački bratoubilački rat, već se o njoj počinje znati kao o jednoj atraktivnoj destinaciji te jednom od najznačajnijih arheoloških nalazišta ove godine u svijetu. Nevjerojatan broj ljudi se ujedinio te svojim volontiranjem i entuzijazmom pridonosi razvoju projekta, a svima je cilj boljitak za BIH. Zar samo ova zadnja činjenica nije vrijedna divljenja i poštovanja?

Je li teza g. Osmanagića ispravna ili ne, imali piramida u BiH ili ne pokazati će vrijeme. Ukoliko ih nema, svi protivnici će doći na svoje jer će nepostojanje biti dokazano. Ako ih ima, od toga će narod BiH, šira regija ali i cijeli svijet imati neizmjerne koristi. Nije li to dovoljan razlog da se podupre ili bar pusti istraživanja da idu svojim tokom, pogotovu što je projekt već osvojio srca mnogih i što postoje realni materijalni dokazi koji upućuju na djelovanje ljudskih ruku. Više informacija pronađite na službenim stranicama fondacije: www.priamidasunca.ba .

Dragi čitatelji,

Evo, ekspresno se bliži kraj ove 2006-te godine.   I kao i svake godine, sa krajem stare dolazi nova, i sa svakomn novom dobijamo stotine i stotine čestitki (u svim oblicima) sa dobrom željama. Koliki se broj tih čestitki ostvare? Koliko ostvarimo od planova što smo si zacrtali za novu godinu? Moj je pokojni djed govorio "svako lani bolje" i vjerojatno je to istina koja oslikava svakodnevicu većine ljudi.

Za to postoji vrlo jednostavan razlog: doživljaj stvarnosti je subjektivan. Kako nas počnu stiskati obaveze, i kako sa godinama počinjemo gubiti energiju i vrtiti se u jednom te istom začaranom krugu svakodnevice, tako gornja izreka sve bolje ilustrira naš život. Mladima je lakše jer još uvijek nisu opterećeni, a osim toga i raspolažu velikom količinom životne energije koja im omogućava da budu intenzivno aktivni.

Na žalost, mladi taj dar troše uglavnom uludo: ne iskorištavajući svoju energiju za razvoj vlastite ličnosti i vještina već se ta energija nemilice rasipa na televiziju i većinom nesuvisla druženja u zadimljenim disko klubovima i barovima. Na taj način galopirajući žure ka situaciji u kojoj se nalaze i njihovi roditelji, gdje će samo moći reći: "svako lani bolje."

Da bi slijedeća godina bila bolja od prethodne, moramo aktivno i svjesno donijeti odluku da stvorimo trajan "kapital": dobre želje, sreća i slučajnost neće biti od prevelike pomoći. A što je to trajan kapitaj probajte dokučiti sami: posložimo vrijednosti koje sada imatmo u životu i izaberimo one za koje mislimo da imaju trajnu vrijednost. No ako uočimo da nas te vrijednosti ipak razočaraju, znači da smo pogriješili i da druge godine moramo biti mudriji u odabiru.

Statističari su izračunali da prosječno djete na zapadu, do svoje 18-este godine provede samo pred televizorom toliko vremena koliko bi mu trebalo da dobro nauči govoriti 5 jezika i svirati 5 instrumenata! Dakle, nije teško računati koliki kapital bacamo u vjetar, odnosno dajemo ga raznim kompanijama koje zarađuju na našoj pažnji. Jer upravo je to naš najveći kapital: naša pažnja i naše vrijeme, kojega svi imamo jednako, samo njime ne upravljamo jednako.

Dakle, ono što želim svima u novoj godini je mudrost u odabiru u raspolaganju svojim vlastitim kapitalom. Ukoliko mudro upotrijebimo to bogatsvo koje već imamo stvoriti ćemo vrijednosti koje će trajno ostati uz nas i činiti nam život lakšim i lakšim. U suprotom ćemo samo moći konstatirati "svako lani bolje".

 Svim čitateljima i posjetiteljima IC bloga želimo sve najbolje povodom predstojećih novogodišnjih blagdana!

Uz to neka vam slijedeća godina prođe u miru i veselju. 

Dakle, danas sam na netu naišao na (barem za mene) zanimljiv članak pod naslovom vegetarijanci su inteligentniji. Dakle tu se radi o nekoliko postotaka u iznosu IQ, no ipak nekad čovjeka vesele i male stvari (pogotovu ako su dobre). Iako smatram da način mjerenja IQ ne odražava stvarne sposobnosti i kvalitete čovjeka (inače žene ne bi ispale manje inteligentne od muškaraca ), ipak je u stanju izmjeriti određenu mentalnu snalažljivost koja je iznad umnih kalkulacija, razmišljanja i zaključivanja.

Sa time bi povezao još jedan članak o opsanostima koje po svjetsku ekologiju ima stočarstvo.

Dakle, u prvom članku se analiziraju razlozi zbog čega vegetarijanci imaju viši IQ, pa ih ovdje neću ponavljati. Dodao bi samo observaciju koja tamo nije navedena: meso je teška energija(životinjski leš), poput alkohola ili cigareta i kao takva ima svojstvo zatupljivanja. To je svako do sada već isprobao na sebi: ukoliko se najedete nečeg teškog spava vam se, ne da vam se raditi, razmišljati itd. Ako organizam cijelo vrijeme konzumira takve namirnice, teška svojstva se talože kako u tijelu tako i u energetskim i misaonim procesima, odnosno utječu na kompletnog čovjeka.

Isto kao što se na čovjeku koji puno koristi alkohol vide poslijedice u obliku tvz. "ishlapjelosti", praznog i tupog pogleda, pogoršanog fizičkog stanja i zdravlja, nezainteresiranosti. Znanost će to objasniti odumiranjem moždanih stranica, što je vjerojatno i istina, no taj se efekt (koliko je meni poznato) ne dešava kod jedenja mesa. Ono što sigurno znam je da meso snižava energetski nivo i nivo svjesnosti i kao takvo ne pogoduje razvoju inteligencije gdje su osnovne budnost i bistrina.

Za sve ljubitelje knjiga, duhovnosti i avanture, pozivamo Vas u subotu 02.12.2006 u 12:00 sati ispred crkvice Svete Foške u Istri na promociju knjige Vlatka Kalapoša pod nazivom "Devet postaja mudrosti" (o knjizi sam nešto pisao u jednom od prethosnih postova).

Vjerojatno je autor odabrao baš tu destinaciju zato jer je ona u stvari i početna postaja na njegovom putu prema mudrosti, na putu gdje je sreo veliki broj poučnih i zanimljivih stvari.

Osim toga, vjerojatno će određeni broj ljudi zanimati vidjeti i unutrašnjost Svete Foške koja je jako rijetko dostupna posjetiteljima: svega jedan put mjesečno (prva nedjelja u mjesecu) za vrijeme jutarnje svete mise.

U svakom slučaju, ako vam je dosadila ustaljena dnevna kolotečina, pridružite nam se u potrazi za modrošću, tamo gdje stvarnost susreće jednu drugu dimenziju koju prosječan čovjek naziva maštom. No za neke ljude je to svakodnevica koju oni žive. Čuda, podudarnosti, misterije, zagonetke i rješenja pojavljuju se u životu svakog od nas ako im se otvorimo.

No to se sigurno neće desiti ako sjedimo pred televizorom i ne poduzimamo ništa. Siguran sam da u svakom čovjeku postoji taj poriv za otkrivanjem novog i onostranog, no mnogi su taj poriv zaboravili, potisnuli i gurnuli u treći-četvrti-ili tko zna koji plan pod pritiskom svakodnevne kolotečine života.

Društvo i okolina: političari, učitelji, liječnici… nas uče što je stvarnost, govore nam što je istina a što ne, mada je i oni sami ne znaju. Slijedeći put koji su oni zacrtali možemo stići samo tamo gdje su oni zamislili, a u takvom putu nema mudrosti i sreće. Prava je mudrost slijediti svoje srce i živjeti život punim potencijalom i u punoj odgovornosti za sebe.

Zato dođite u subotu u Svetu Fošku i možda to bude i Vaša prva postaja na putu prema mudrosti, prema otkrivanju istine svoga srca…..

P.S.

Ako ima osoba koje bi htjele doći, a ne znaju put do tamo neka ostave komentar na ovaj post sa kontakt telefonom. Sutra ujutro ću pregledati komentare i javiti se osobama koima je u tom smislu potrebna pomoć…..

Nedavno sam imao prilike pričati sa čovjekom koji iz prve ruke tvrdi da je vidio izvan zemaljske letjelice, i to ne samo kao neka rotirajuća svjetla, već konkretan objekt. kada širom svjeta postoje tolika svjedočanstva o viđenju letećih tanjura, vjerojatno su mnoga od njih lažna, no isto tako ta činjenica čini realnom opciju da takva bića zaista i postoje. Vanzemaljci, Svemirci, Leteći tanjuri, putovanje kroz prostor i vrijeme velikim brzinama i druge napredne tehnologije već dugo vremena okupiraju ljudsku pažnju, a kako kažu: gdje ima dima ima i vatre nije isključeno da te stvari nisu samo puka mašta. Ako ćemo biti realni, teško je pretopstaviti da smo jedina živa inteligentna bića u milionima galaksija koje nas okružuju: ta bi tvrdnja bila zaista egoistična….
Malo istražujući na  youtube našao sam nekoliko interesantnih videa pa pogledajte i prosudite sami.

NLO u sarajevu (ako i nije istinit, onda je sigurno zabavan a neke analize možete vidjeti ovdje)

UFO u kini (Izgleda malo realističnije ali ljudi kažu da je lažan) 

Snimka UFO-a iz bliza (ovaj snimak izgleda najbolje)

Dakle, procjenite sami…. naravno da ne postoje montaže ovi snimci bi bili nepobitan dokaz, no kako živimo u svijetu prevare i iluzije navikli smo biti skeptični prema svemu. U stvari da bi se ta skepsa uklonila potrebne su potvrde službenih institucija, koje se međutim ne izjašnjavaju o takvim slučajevima. Možda ih ima previše a možda institucije samo mudro šute, u biti jako interesantne observacije se mogu vidjeti ovdje (za slučaj Sarajeva), gdje autor tvrdi da službene vlasti, policija čak i kuća koja je video snimila potpuno poriču događaj.

Inače, ako baš imate vremena na bacanje, na youtube.com možete naći hrpe sličnih snimaka: samo upišite "ufo"  u search box i "avantura" počinje…. Npr, ovdje možete vidjeti tvz. Interview sa vanzemaljcem i ljudima koji tvrde da su radili u famoznoj "Area 51" američkoj vojnoj bazi na analizi tehnologije svemirskih letjelica. Navodno je US vlada surađivala sa vanzemaljcima. Napominjem da video ima sedam djelova (link je na prvi) a sa desne strane od filma možete odabrati preostale. Ovaj zadnji video ne preporučamo korisnicima koji nemaju brze veze na internet.

 Poštovani sugrađani i prijatelji,

ovim putem Vas obavještavamo da će dana 17.11.2006. u 13:00 sati u gradskoj knjižnici u Puli biti održana humanitarna aukcija slika pod nazivom "Bijeli štap-moj prijatelj" sa ciljem pribavljanja sredstava za kupnju štapova za pomoć slijepima, te edukaciju za korištenje istih.

Slike možete pogledati od  13.11 u prostorijama gradske knjižnice i čitaonice Pula.

Aleksandra Rotar

One koji žele pomoći, a i postati bogatiji za jedno vrijedno umjetničko djelo, pozivamo da se uključe u akciju gdje će imati prilike postati vlasnici neke od slika naših priznatih i talentiranih slikara. Plemenitom gestom, slike su poklonili slijedeći umjetnici: Aleksandra Rotar, Roberta Benčić, Mirjana Bursać, Mirjana Hrvatin, Ivanka Ocvirk, Nada Luboteni, Sonja Milotić Šesto, Ines Puhar, Saša Grbić, Rino Vale, Dolores Vlašić, Branka Legović, Mirjana Bužleta, Monika Petrović i Jadranka Benčić.

 Roberta Benčić

Mirjana Hrvatin

 Mirjana Bursać

Sonja Milotić Šesto, Ines Puhar

Grb Lions Kluba i Slika Jadranke Benčić

Ovo je samo dio djela za koja se možete natjecati, a ostatak najbolje pogledajte sami uživo….. 

S malim zakašnjenjem, evo kratog izvještaja sa promocije četvrte knjige Vlatka Kalapoša, pod nazivom "Devet postaja mudrosti". Vlatko Kalapoš je vrlo osebujna osoba, pisac, spiritualni tragaoc, svjetski putnik, manager, sportaš, energoterapeut koja postiže zapažene uspjehe u svim aktivnostima. Rođen je 1963 godine, i živi u Osijeku, te vodi škole osobnog razvoja i kreativnog managementa, psihoterapije diljem hrvatske.

Promocija je održana u Rijeci 02.11.2006 u 18.00 sati u Hemigway Baru. U baru postoji vrlo lijepa zasebna prostorija kapaciteta stotinjak ljudi, koja je na naše iznenađenje bila dupkom puna,  tako da svi zainteresirani nisu mogli stati i slušati autora i njegovog promotora g. Dragu Plečka.

Sama knjiga je moderno pisana i govori o putovanjima i duhovnim iskustvima koje je autor kao tragaoc doživio. O kakvim se  točno putovanjima radi prepuštamo da otkrijete sami, a ovdje bi napomenuli kako mnoge priče zvuče zaista fascinantno i nevjerojatno, iako autor ističe da je sve do zadnjeg slova istinito.

Vlatko Kalapoš se svojim stilom i tematikom savršeno uklopio u sadašnji trenutak i potrebe modernog čovjeka, koji vapi za nečim dubljim od pukog materijalnog smisla života i to prezentira na jedan jednostavan, pitak i čaroban način. Stoga nije ni čudno da je ovo izdanje knjige na promociji jednostavno planulo, višestruko nadmašujući autorova očekivanja, tako da je svi zainteresirani nisu mogli dobiti.

Ukoliko smo vas zainteresirali, a niste bili na promociji u Rijeci, autor je najavio posjet pulskom sajmu knjiga krajem studenog i početkom prosinca. Nadamo se da će čitatelji putem ove knjige doći do onog što je u ovom trenutku društvu potrebno: promjene načina gledanja u jednom pozitivnijem i optimističnijem pravcu.