Info Croatia

Prije nekoliko dana napisao sam članak potaknut kolumnom Sandre Pocrnić sa www.virovitica.net…Razlog tome zašto sam tekst objavio na ovim stranicama bio je taj što forumsku publiku virovitičkog portala nisam htio zamarati podužim komentarom koji je prelazio uobičajenu veličinu primjerenu za forumske diskusije, pa sam svoje razmišljanje iznio ovdje u obliku novinskog teksta. I ovoga puta iz istog razloga učinit ću to ponovno na ovome mjestu.

Dakle, u svojoj novoj kolumni pod naslovom ‘’Varaždin do Virovitice'’, autorica opisuje Varaždinski gospodarski zamah o kojem je razgovarala s gradonačelnikom Čehokom. Iz tog izvještaja izdvajam:
…'’Varaždinci su tražili ulagače koji će zaposliti njihove radnike! Krenuli su po svijetu zbog onih koji su iz socijalističkih divova morali na cestu ili pak zbog onih koji su tek završavali škole i tražili radna mjesta. Krenuli su, dakle, od čovjeka.'’

‘’KRENULO SE DAKLE OD ČOVJEKA'’ – zaključuje novinarka. Pročitavši cijelu kolumnu ta rečenica mi se učinila najzanimljivijom u cijeloj prići o Varaždinskom gospodarskom uspjehu kojim se njihov gradonačelnik, s pravom, a vjerojatno i s pokrićem, ponosi.
Interesantno je to što ju nije izgovorio sam gradonačelnik, nego netko sa strane koji je u viziji varaždinskog gospodarskog razvoja prepoznao upravo tu liniju kojom se ‘’krenulo od čovjeka'’ u akcijski plan i označio ju kao inicijalnu točku planskog razvoja gospodarstva u kojoj se ponovo zatvorio krug – uspjeha.

FANTASTIČNO, pomislio sam, iskreno, u sebi…izvrstan akcent stavljen na glavnu kariku u zaključku o provedbi vizije ozbiljnog gospodarskog akcijskog plana….Sve koji misle da ova opaska nije vrijedna prostora kojeg zauzima jedan novinski tekst, pokušat ću razuvjeriti pitanjem: Koliko nam se često dešava da u životu preskačemo čovjeka rješavajući probleme za njegovo opće dobro?

Pođimo od konkretnog i to, dakako, od politike, koja kontrolira sve resore iz kojih se kreče u borbu za opće blagostanje u Lijepoj Našoj… Dakle, svrstavamo li se u politici na stranu čovjeka ili na stranu stranaka? Političari i birači (koji deset godina unaprijed znaju za koga će glasat) odgovoriti će štreberski: ‘’naravno, na stranu čovjeka'’… Ali kako to da se onda raznorazni prijedlozi oporbe redovito odbacuju u gotovo 100%-tnom omjeru – pitaju šmokljani koji ništa ne uče napamet - te se svi zakoni i predloženi programi prihvaćaju uvijek u kompletnom sadržaju i formi vladajuće stranke a nikada prema prijedlogu oporbe? Priznajmo, tako se ponašaju svi koji su na vlasti… Ako polazimo od čovjeka, kako svi govore, je li moguće da su uvijek samo oni vladajući - čovjekoljupci!?

Slijedom aktualnosti, pođimo i dalje…Može li se tamo gdje je u prvom planu ČOVJEK, baratati sa terminima tipa: slovensko-hrvatsko pitanje, hrvatsko-srpsko pitanje, hrvatsko-bošnjačko pitanje…pa tako redom preko Kosova i Makedonije do Izraela i Palestine?…Što je to što u pregovorima dviju Vlada čini tu nepremostivu razliku u pristupu problemima i ostavlja mnoga pitanja godinama otvorenim? Pa upravo to, što je ČOVJEK iza stranke, iza nacije, iza države…umjesto da ga se postavi ispred tih apstraktnih kategorija kao najveću i neprikosnovenu vrijednost. Kada bi uspjeli u tome, tada bi hrvatski i slovenski ribari razumjeli jedni druge i obostrane interese stavili u jednakopravni odnos s vlastitim…jer razlike u životnim interesima nema, samo su jedni i drugi Hrvatsku i Sloveniju stavili ispred čovjeka, skrivajući svoju sebičnost iza paravana nacionalnih interesa;…paravana iza kojeg onog drugog čovjeka niti ne vidimo.

Jeli to obrambeni mehanizam ili svjesna manipulacija kojom se čuvaju samo vlastite pozicije?…I od kada je to sve počelo, pogotovo me interesira u zemljama koje se diče kršćanskom kulturom?… Jeli od tada kada su kršćani na mjesto Isusa stavili Papu, a Pape na mjesto ‘’čovjeka ravnog bogu'’ stavili Crkvu…Ili je sve počelo još u Edenu?…
Ne kažem ništa…Samo se pitam!!!

Vijest da će Hrvatska država izgraditi 4000 stanova za povratnike, bivše nositelje stanarskog prava na područjima koja su izvan područja posebne državne skrbi, koji su kao izbjeglice napustili Hrvatsku, u prvi tren me je veoma razveselila jer sam pomislio kako je konačno pravna država učinila ono što je jedino bilo ispravno: obeštetiti te nesretne ljude i vratiti im ona prava koja smo imali mi sretnici s pedigreom čija su vrata pragmatični osloboditelji zaobilazili, te smo zahvaljujući povoljnijoj krvnoj slici ostali u svojim stanovima i time, također kao nosioci stanarskog prava, stekli pravo na otkup.
No, ubrzo je uslijedilo razočarenje, jer dalje se u Vladinom priopćenju navodi kako se ‘’ti novoizgrađeni stanovi za povratnike neće moći otkupljivati niti nasljeđivati'’.
A to, dakle, znači slijedeće: Ako je za pretpostaviti da se kući u Hrvatsku vraća kompletna deložirana obitelj, tj. roditelji i djeca, nakon smrti roditelja djeca će po drugi puta morati pakirati kofere i postati izbjeglice, samo ovoga puta njihova prisilna deložacija neće uslijediti pod prisilom samovoljnih pojedinaca, koji su početkom devedesetih igrali se kauboja, nego pod prisilom zakona – očito istih zakona koji su u ono vrijeme stali na stranu gradskih (i prigradskih) revolveraša.
Jednom riječju te obitelj su u sličnoj poziciji kao i 91, s tom razlikom što im je ovdašnja državna vlast samo produljila rok boravka u stanu dok mama i tata budu živi…a vi djeco ćete tada opet morati van.
E, pa drugarice i drugovi, dame i gospodo, (moje) hrvatice i (moji) hrvati…recite vi meni gdje je sada tu pravda? Zar ne bi bilo pravednije tim nesretnim ljudima vratiti sva oduzeta prava koja su izgubili ne svojom krivicom, tj ona prava koja smo u tom trenutku imali i svi mi u Hrvatskoj na temelju kojih smo stekli pravo otkupa, a čime su i naša djeca i naši unuci stekli privilegiju koja im daje barem kakvu takvu sigurnost za budućnost!!!!?…
Ili sam ja u toj cijelo prići nešto propustio?…

Veće godinama svakodnevno slušamo vijesti o dugovanjima bolnica u Hrvatskoj koje ‘’posluju s gubitkom'’, što se svakako odražava i na kvalitetu bolničkih usluga….Obzirom da nisam kompetentan komentirati stručnost u organizaciji i funkcioniranju zdravstvenog sustava, iznijeti ću samo neka vlastita razmišljanja koja se tiču naprosto odnosa državnih, županijskih i gradskih vlasti naspram brige za zdravstvenu skrb svoji građana, na što me ponukala kolumna novinarke Sandre Pocrnić na portalu www.virovitica.net.

Za ovu priliku poći ću, ponajprije, od neke svoje vlastite najprostije idealističke definicije države koja, recimo, kaže: da je država svojevrsna obiteljska zajednica jednog naroda. U onoj stvarnoj obitelji to izgleda ovako:
Kad je dijete bolesno, Vlada obitelji (majka i otac koji drže sve kućne resore pod kontrolom) pružaju djetetu svu potrebnu pomoć da ono ozdravi. Lijekovi, čajevi, mjerenje temperature, grijanje, hlađenje, itd…sve je to dio roditeljske zadaće koju oni obavljaju kao svoju normalnu roditeljsku dužnost a zdravlje njihova djeteta je obiteljski prioritet. Poradi toga, odgodili su i sve dogovorene koncerte, otkazali turističke aranžmane, prodali automobil i koriste gradski prijevoz…a oni siromašniji još su probušili jednu rupu na kaišu….Ima li u tome išta čudno?…Naravno da nema jer to je nagonski primjer odgovornog roditeljstva.
A sada se vratimo na ‘’obiteljsku zajednicu naroda'’, dakle državu, koju ćemo u nekoj zamišljenoj virtualnoj igrici ‘’klikom miša'’ zumirati na jednu županijsku jedinicu i njezin glavni grad…pa još jedan ‘’klik'’ i eto nas u zgradi GRADSKOG POGLAVARSTVA.
Nalazimo se u uredu gradonačelnika na čijem stolu stoji izvještaj u kojem se kaže da njihovoj bolnici prijeti nedostatak lijekova za slijedeći mjesec, što nije bilo u planu, ali eto dogodilo se jer su se umjesto planirano bolesnih Ante i Stipe razboljeli još Marko i Janko, te su im potrebe za ovaj mjesec naglo porasle za 100% više od plana, a usto im je otkazao i jedan jedini inkubator u rodilištu.…
Savjesni gradonačelnik saziva hitnu sjednicu Gradskog poglavarstva i kaže ovako: otkazujemo za ovaj mjesec planirani koncert Prljavog Kazališta i Severine, i odustajemo od kupnje novog službenog vozila…Umjesto toga pokrit ćemo troškove liječenja Marka i Janka, i popraviti inkubator…a ako ostane novaca kupit ćemo još jedan novi.

Primjer je banalan, zar ne…i to u mjeri da pojednostavljivanje brige o zdravstvenom sustavu na ovaj način, nekome tko se razumije u taj posao, može izgledati potpuno smiješno i dječački naivno…Ali, ako ovu, iako banalnu, izmišljenu priču, sagledamo u kontekstu naše istinite svakodnevice onda iz nje možemo izvući jedno sasvim otvoreno i vrlo ozbiljno pitanje koje glasi: što bi se dogodilo da su, recimo, zbiljski gradonačelnici zbiljskih gradova otkazali sve godišnje koncerte zbiljskih pjevačkih zvijezda kako bi tim novcem platili zbiljske troškove lijekova za zbiljske bolesnike, stanovnike njihova grada, kako isti ne bi morali čekati nekoliko tjedana na odobrenje HZZO-a dok njihova bolest za to vrijeme napreduje, a svaki dan u odgađanju terapije za mnoge od njih može biti koban!? Ili, recimo, da planiranim novcem za obnovu službenog voznog parka plate nekom svom sugrađaninu skupu operaciju negdje u inozemstvu, opreme nekoliko odjela sa klima uređajima…itd.,itd…
Razmišljam naprosto onako da nekome gradonačelniku to padne na um iz čista mira zato jer je mu se učinilo da bi lakše njegovi zdravi sugrađani podnijeli nedostatak koncerata u gradu tijekom jedne godine nego oni bolesni sugrađani nedostatak lijekova i neljudske uvjete u kojima moraju boraviti ljeti na +38.
Jeli uistinu upravljanje državom, županijom ili gradom baš u svim aspektima i u svakoj situaciji toliko komplicirana zadaća da su takve geste kod nas nemoguća misija?….Oprostite, krivo sam se izrazio…'’GESTA'’ nije adekvatan izraz, jer ‘’gesta'’, u ovom slučaju, značila bi milosrdan čin a ovdje je čini mi se prije riječ o dužnom postupanju u svrhu davanja prednosti prioritetnim potrebama građana…potrebama koje život znače…
Ali, nemojte me uzeti zaozbiljno, samo razmišljam…pitanje je kako bih se i ja ponašao da sam gradonačelnik nekoga grada, a ne daj bože - Premijer!!!…Čak ne znam odakle mi u ovom trenutku takve ideje… je li mi prilikom razmišljanja sve ovo negdje odozgo palo na pamet ili sam sišao s uma i našao na podu!?…Idem se ja radije pomolit i za sebe i za druge…to nam je i onako za sve nas još jedina nada.