Info Croatia

Štovani,

U nastavku ću Vam opisati tretman uz pomoć ribica Garra rufa, koja se odvija kod nas u Umagu. Ribe Garra Rufa potječu iz Turske, točnije iz anatolske regije Kangal.Tamošnje stanovništvo je prije mnogo godina ustanovilo da masaža sa Garra Rufa ribicama ugodno utječe na zdravu i isto tako na oboljelu kožu. Garra Rufa je samo 8 grama teška ribica. Nema zube, zato su njeni ugrizi na kožu ugodni. Masaža sa ribicama Garra Rufa se odvija u malom bazenu, gdje je voda zagrijana na temperaturu 34 do 36 stupnjeva Celzija.

Ribe instinktivno odluče, koje djelove oboljele kože će početi čistiti. Što se dešava za vrijeme tretmana? · Zbog visoke temperature ribice imaju ubrzan rad metabolizma i zato se pojavi glad ribicama ljudska koža služi kao nadomjestak njihovog pomanjkanja bjelančevina ribice Garra Rufa čiste rane i izlučuju sekret ( enzim ditranol) odumrlu kožu ribice pojedu komad po komad alkohol se izlučuje preko kože pa njegov miris odbija ribice za vrijeme tretmana ne smiju se upotrebljavati kortizonske i slične kreme kožu treba za tretman pripremiti sa vazelinom.Osobe koje su prošle tretman su sa rezultatima vrlo zadovoljni.

Da bi tretman bio uspješan potrebno je da se osoba koja je na tretmanu pridržava uputa o prehrani i samom tretmanu. Tretman traje 21 dan u pravilu po dva sata dnevno( u slučaju težeg oblika i tri sata).

Najnovija metoda protiv psorijaze, koja, poslije Turske, sve više poklonika dobiva i u Njemačkoj, Sloveniji, Poljskoj i Češkoj, a od sada i kod nas, odnosi se na terapiju - ribicama!

Čovjek koji pati od psorijaze, jedne od najčešćih najkompliciranijih i sigurno najupornijih kožnih bolesti, prvo se istušira vodom, bez upotrebe sapuna, a zatim legne u kadu punu vode u kojoj ga čekaju 12 centimetara duge ribice. One pripadaju vrsti Garra Rufa, iz porodice su Ciprinde, a imaju jednu vrlo čudnu osobinu: hrane se površinskim slojem ljudske kože i pri tome ispuštaju enzime koji ublažavaju tegobe bolesnika sa psorijazom. Postoje podaci da za ovaj tretman u Turskoj - u Anadoliji, u regiji Kangala, bogatoj toplim izvorima, znaju već 25 godina. Oboljeli od psorijaze se u okviru tretmana koji traje dva sata, “druži” sa ribicama teškim oko osam grama. Koliko će životinjica sudjelovati u “podvodnoj masaži” ovisi o težini bolesti - da li je psorijaza zahvatila samo laktove, ramena, ili cijelo tijelo i glavu, ali u pravilu nikada ih nema manje od 20.

OPAŽANJA KOD NEKIH TRETMANA - nakon tri dana prestaje svrbenje kože - nakon četiri dana može se dogoditi lagana groznica sa blago povišenom temperaturom ( po podacima iz Kangala to znači da organizam dobro reagira na tretman). - nakon 5-6 dana bolest se pogoršava – - nakon 8 dana je već vidljiv rezultat tretmana - nakon 21 dan – koža je glatka, mekana, crvenilo polako nestaje ili je već samo ružićasto.U sredini crvenila se mogu primjetiti bijeli madeži-mlada kožica. - Iako ribice nisu imale doticaj po obrazu osobe, crvenilo je nestalo i sa tih područja. - Moguća su krvarenja kod nekih ljudi na samom početku tretmana zbog vrlo osjetljive kože. - Uspješnost kod suzbijanja bolesti je 80%- prema studiji Austrijskog lječilišta

KAKO MOŽETE SAMI UTJECATI NA USPJEH TRETMANA? - nikako se ne smije prekidati tretman od 21 dan - da bi uspjeh tretmana bio što veći ne smije se pretjerivati sa šećerom, voćnim sokovima, limunadama i slično - najbolje je da se pije ne zaslađen čaj ili obična voda. - što manje izlaganje stresnim situacijama. - Slijediti upute i pravila koja dobijete na početku tretmana - U težim slučajevima potrebno je više od 21 tretman (ponoviti nakon 3 mjeseca koliko je potrebno da se koža regenerira) - Nakon završetka tretmana preporuča se fototerapija UVA+B lampom.

vl. Tanja Novakov
52470 UMAG
Marija na krasu 17
Tel: 052/721-838
Email:mail@psorijaza.org
www.psorijaza.org

Ovih zadnji dvadesetak dana imao sam se prilike voziti uzduž i poprijeko Istrom. Uobičajeno jesen ne primjećujem kao neko posebno godišnje doba, draže mi je nekako proljeće ali jednog dana dok sam se vozio doma primijetih oko sebe prekrasan kolaž jesenskih boja…

Osupnut i zatečen ljepotom nastavio sam uživati u njoj svih ovih dana i mogu vam reći da je jesen zbilja pravi umjetnik…slikao sam i nekoliko slika ali zbog lošeg vremena i nemogućnosti da slikam dok vozim donosim vam samo nekoliko „siromašnih“ uradaka…u mojoj glavi ih je ostalo toliko da kad bi krenuo opisivati nikad kraja.

Ali ono na što želim skrenuti pozornost osim ljepote jeseni je zapravo naš odnos do stvari i događaja oko nas! Koliko sam samo puta prošao tim krajolikom bez da sam obraćao pažnju na njegovu ljepotu …a vi? Koliko puta sam u životu prošao pokraj tako lijepih i čarobnih događaja, ljudi i trenutaka zaokupljen svojim mislima, propuštajući te ljepote zauvijek…nije jednostavno ali trudim se iz dana u dan…primijetiti oko sebe situacije, ljude i događaje koji toliko obogaćuju moj duh…i na kraju savjetujem vam da i vi posjetite nestalnu postavu našeg umjetnika Jeseni…koliko sam upućen vrata izložbe otvorena su još koji dan…za one koji nisu informirani…ulaz je besplatan!

Moj idući blog bit će posvećen mom direktoru…tom divnom i krasnom stvorenju…trenutno nemam rijeci ali do idući put ću nešto smisliti:)

Štovani čitatelji, ne znam u kolikoj ste mjeri imali prilike živjeti u prirodi i s prirodom. Rođen sam na selu i većinu vremena proveo sam u prirodi, igrajući se, pomažući roditeljima… Kad pogledam iz današnje perspektive ispunjava me srećom spoznaja da sam imao privilegij boraviti i živjeti s prirodom. Naime, odlaskom na studij i kasnijim poslovnim aktivnostima potpuno sam se od nje udaljio, dok me jednog dana nije dotakla i probudila u meni onaj stari osjećaj… Vjerujem da velika većina zna o čemu pričam…pričam o čovjekovoj otuđenosti nametnutoj modernim načinom života. Ne opazite li na vrijeme da vas taj moderni način života grize… proguta vas dok ste trepnuli. Ali, činjenica je da velika većina ljudi nema možda čak ni mogućnosti otrgnuti se iz tih ralja (ili možda nije spremna platiti cijenu). Ulazimo u sezonu branja maslina, kažu stručnjaci da su ove godine izuzetno rodile. Ja, kao netko tko se oko toga počeo zanimati prije par godina, mogu vam otkriti da je maslina i njeno branje, obrezivanje poseban užitak! Barem meni! Smatram da je maslinarstvo skoro pa savršen „hobi“ za modernog čovjeka, za njegovo opuštanje i povratak prirodi, a ima i koristan nusprodukt u obliku zdravog i nadasve cijenjenog maslinovog ulja! Dok ste na njoj, dok ih berete…sve misli i frustracije napuštaju vaše moždane vijuge (ako slučajno mislite na nešto drugo, lako vam se može desiti da završite na zemlji uz bolan tresak…probao), uživate u dodiru lišća, grana, plodova. Da ne bi bilo zabune, zahtijeva maslina podosta drugih aktivnosti, ali prije svega ljubavi… i vraća je u nemjerljivim količinama… kad se samo sjetim kako sam ove zime obrezivao ovih par što imamo u vrtu ( plus 30 koje smo posadili ove godine). Jednostavno, potpuno vas uvuče među svoje grane… koju sad odrezati koju ostaviti… pravo je zadovoljstvo pogledati je nakon što ste joj sredili frizuru… Definitivno sam odlučio da ću u budućnosti značajan dio svog vremena posvetiti tom plemenitom stablu… A VI?

Početak je rujna, devet je sati u jutro, prekrasan sunčan dan, more mirno, srujanje lagano, skoro idealni uvjeti za RONJENJE, moju omiljenu zanimaciju u ljetnim mjesecima. Danas idemo na svjetionik, prekrasno mjesto bogato ribom…zadnji put vidjeli smo dva ugora, veliku hobotnicu…ludilo!! Samo da i danas bude tamo…HOBOTNICA…tako je neobična, drukčija od drugih, slatka je kad se ljuti, mršti…spremamo opremu i krećemo. Dolazimo do sjetionika, sidrimo se i skačemo, malena grupa četvero ljudi, dva Amera (Timm i Mike) Austrijanac Edi i moja malenkost . Timm ima fotoaparat, samo da bude što slikati…iako se uvijek nešto nađe…more je more…živi organizam…najsmješniji su mi oni koji ako ih riba od 5 kg ne lupi u glavu kao da i nisu ronili…podsjećaju me na one priče o Titu lovcu i tome kako su mu jelene vezivali da bi ih on mogao koknuti hahahahaha pojma nemam ima li istine u tome ali definitivno je to ekipa koja ne kuži prirodu i njene zakone.

Meni je dovoljno zaviriti u taj svijet…nakon pola sata, kad izronim osjećam se preporođenim, opuštenim…taj osjećaj kad se opustim i prepustim moru koje me uzima u svoje naručje…uopće ne plivam prepuštam sruji da me nosi…ludilo!!!!!!!!!!! A svjetionik je mjesto na kojem zna biti takvih strujanja!

 Krećemo, spuštamo se na dubinu 15m plivamo uz struju…jaka je, pošteno treba veslati perajama…neka…u povratku će biti mmmmm onako kako volim. Dolazimo pred veliku podvodnu rupu, kad ono… velika rakovica…mašem Timmu lampom, dolazi i eto je prva fotka, još nekoliko i to je to, krećemo dalje (mislim si odlično je počelo moglo bi biti jedno od boljih ronjenja). Dolazimo pred rupu ulazim…kad ono HLAP cijeli je izvan rupe…lijep komad, opet mašem Timmu…al dok on skuži pa dok dođe…ode…samo je kliješta uspio uhvatiti u kadar…šteta ali sve u svemu super.

Samo da je i ONA na svom mjestu…dolazim do njene rupe…prazna…šteta, nema je više, premjestila se…krećemo nazad prema brodu, mislim si e da je još ona bila na svom mjestu…onako gledam okolo i spazim je!!!! Nije ista ali nema veze skroz je van rupe, kao da nešto ima ispod sebe…

mislim si bit će da je uhvatila nešto pa sad papa, standardno zovem Timma opet kasni…ali dolazim joj skroz blizu, zavlačim ruku ispod nje…i izvučem malu rakovicu!! E sad se tek naljutila, izlazi skroz iz rupe, poput lasa zabacuje krak i hvata rakovicu koju držim, počinje povuci-potegni, zabacuje drugi pa treći…a Timm vidim škljoca ko lud, bar da jedna uspije…nakon nekog vremena puštam rakovicu, a ONA sva sretna što nije ostala bez ručka, brzo se povlači u svoje odaje na klopu. Vraćamo se na brod svi su oduševljeni, sretni, …komentiramo ronjenje i zaključujemo da je bilo jedno od boljih u našim «karijerama»…osjećam da je ovo bilo jedno prekrasno teško ponovljivo iskustvo…

  Ali ne brinem…sutra je novi dan i neko novo uzbuđenje…Pozdrav! Do sutra

Teško zamisliva priča…!

" Ustajete u rano jutro, spremate se na put u Eu, destinacija… nepoznata, svrha odlaska…BRANJE GLJIVA! Uzimate košaricu palite auto i krećete na put… nakon nekoliko sati udobne vožnje olučili ste stati pokraj jednog šumarka u obližnjoj nam SLOVENIJI, interesantno… iako ste zaista rano krenuli u želji da stignete prije drugih, uz cestu već stoji desetak automobila mahom Hrvatskih registarskih oznaka… nakon polusatne ekspedicije shvaćate da ste zakasnili…šumarak odzvanja povicima…MAAARRKKKOOO …IVANEEEE… JADRANKAAA… uglavnom od gljiva ništa ali vi ne odustajete, krećete dalje palite auto i put Udina(IT)…Valjda neće ova vaša ekipa skroz do tamo…Kad ono neugodno iznenađenje…hrvatskih automobila uzduž i poprijeko po Europskim šumama…"

Ne znam da li ste ljubitelji prirode, da li ste strastveni gljivari ali pouzdano znam da Vam gornja pričica ne pada na kraj pameti…jednostavno jer vjerujem da imate dovoljno kulture…nažalost ako tu istu gornju priču prenesemo u naše okruženje dolazimo do bolne spoznaje da našim šumama tomaraju neki ljudi kojima po mom osobnom sudu tu ne bi trebalo biti mjesto…

Pitanje? Je li to odraz (ne)kulture pojedinaca ili masovna pojava kojoj nikako stati na kraj??? Gdje je tu problem? U nama jer nismo sposobni zaštititi naše šume (i ne samo njih) ili u "njima", koji nam s jedne strane prodaju priču o europskoj kulturi a s druge se strane kad napuste njene granice spuštaju na razinu barbara?!!!