Info Croatia

Već danima razmišljam kako složiti ovaj post a da ne bude dugačak i naporan i nisam našla rješenje. Naporan je jednako kao što su naporna djelovanja naših čelnika da nas naprave budalama. Mogla bih današnje doprinose nazvati nepoštenim, a poreze lihvarskim.
Blogeri koji me čitaju imali su prilike pročitati više postova na temu u kojoj dajem prijedlog državi kako će poboljšat status građana, no ne obaziru se, ali lovu nam znaju uzimati……
Stalno se u zadnje vrijeme vrti priča o zdravstvu, o problemima kad se razboliš, o budućim problemima kad eventualno odeš na bolovanje, o tome kako u HZZO-u stalno plaču da nemaju novaca, a Vlada pak plače kako ima problem oko punjenja Državnog proračuna…….
Pa nije ni čudo kad su svi zakoni doneseni tako da potiču sivu ekonomiju koja polako crni umjesto da bijeli. Naravno da postoji izbjeljivač, ali onaj koji bi Država primjenila je neefikasan i još više uprlja veš, dok onaj koji bi bio efikasan ali ne i tipa čarobnog štapića uzbjegavaju u širokom luku.
Sa sivom ekonomijom i manjkom u Državnom proračunu je isto kao i sa celulitom ili pretilošću…..kako se postepeno stvarao, tako se postepeno i otklanja.
Dakle, da bih Vam slikovito prikazala sva zbivanja sa našim plaćama napravila sam nekoliko jednostavnih primjera različitih plaća. Primjetit ćete da su imena izmišljena, a osnovice se kreću od minimalca pa do menadžerskih primanja.
Da nebi bilo zabune, smatram da mojom primjenom „izbjeljivača“ ni jedan poslodavac više nebi muljao sa plaćama. Problem prikazivanja malih osnovica nije jedini. Dodatni problem je neisplata obračunatih plaća, odn. neuplaćivanje dužnih doprinosa i poreza po plaćama i tako se vrtimo u krug.
Evo primjera plaće koje sam načinila za one koji neznaju postupak obračuna plaće,na mojoj pomoćnos tranici da ne krcam post dodatnim podacima i skrenem sa teme.
Uzela sam za prvi primjer Direktora Marka kako bi zastupljena većina pravila po kojima se obračunava plaća, a onda još ima tri obračuna na razna manje osnovice.
PRIMJER OBRAČUNA PLAĆE klikni na link

E sad da malo razložimo HZZO. Dakle, doprinos Za zdravstvo plaćamo po stopi od 15% za redovne zdravstvene usluge i onda još 0,50% za usluge zbog ozljede na radu. To ukupno iznosi 15,50% na ime zdravstva.
 

Uzmimo sad brutto osnovice plaća koje sam uzela u primjerima i izdvojimo doprinos za zdravstvo:
 

PRIMJER…BRUTO OSNOVICA…………….HZZO  +  ZO OZLJEDE=HZZO UKUPNO
…..B…………………2.747,00…………………………412,05 +  13 ……………..=…..425,79
…..C…………………5.000,00…………………………750,00 +   25,00…………=…..775,00
…..D……………….27.500,00………………………4.125,00 + 137,50…………=..4.262,50
…..A……………….55.000,00 ……………………..8.250,00 + 275,00…………=..8.525,00
 

Mislim da nije niti potrebno dalje objašnjavati kolika je razlika između najmanje uplate u HZZO i one najveće, a da apsurd bude veći…..SVI IMAMO JEDNAKA ZDRAVSTVENA PRAVA osim jedne stvari, a to je kad odemo na bolovanje imamo pravo na isplatu plaće prema prosjeku zadnjih šest isplaćenih plaća, no i tu postoje ograničenja itd.itd.
 

Ali okrenimo se mi zdravstvenoj usluzi ne obazirući se na isplatu bolovanja koje i onako namjeravaju srezati, nego se okrenimo pravu na zdravstvenu uslugu. Dakle onaj koji je na minimalcu, zbog niskih primanja može biti oslobođen participacije, a onaj koji ima velike nije oslobođen!!!????
Zašto sam postavila ovdje upitnik i uskličnik, dakle ako uzmemo u obzir radnika koji dobiva plaću po PRIMJERU C, onda on svaki mjesec izdvaja 349,21 kunu više nego onaj s minimalcem, ima jednaku zdravstvenu uslugu i još k tome mora plaćati participaciju.
Onaj iz PRIMJERA D plaća više 3.836,71 kn, a onaj iz primjera A plaća više 8.099,21.
E sad, kada bi državi išla samo ona cifra koju plaća onaj na minimalcu, a uz to da se radnik C, D i A osiguraju kod nekog osiguravajućeg društva, imali bi više koristi  jer kod osiguravajućih društava važi parola “koliko para-toliko muzike”, a kod našeg HZZO-a važi pravilo “nije bitno koliko plaćaš, jednako te ne šljivimo a ako baš hoćeš nešto više, mi honorarno radimo u toj i toj privatnoj klinici pa dođi da te još malo olakšamo za lovu”
 

Ostavljam Vam na razmišljanje sad, koliko država popapa našeg krvavo zarađenog novca a što dobivamo za uzvrat-zakone i represijske kazne, a ne poticaje. Pa naravno da će radnik otići na bolovanje kad ga liječnik može držati na bolovanju dok ovaj ne obavi liječničke pretrage za koje treba čekati minimum 20 dana, a za neke i tri mjeseca (nekad je to bilo i po 9 mjeseci), a zna se da nakon 42 dana bolovanja radnik spada na državne jasle, što paše i poslodavcu jer nema dodatnih troškova po takvom radniku.
A kada bi ljudi po osnovne zdravstvene potrebe odlazili u zdravstvo a razne pretrage obavljali koristeći karticu dodatnog zdravstvenog osiguranja koju bi plaćao razlikom između sadašnjeg zdravstvenog doprinosa i onoga na minimalcu, resteretilo bi se zdravstvo i pojavila zdrava konkurencija tom zdravstvu pa bi svi zdravstvenjaci htjeli zaraditi tu plaću i privući što više pacijenata. A ovako, oni znaju da se ta lova preko plaća MORA sliti samo i jedino u njihov proračun, a za protuuslugu nema veze.
Dakle, ovaj, slobodno mogu reći Monopol zdravstva treba ukinuti. Reći će oni, pa ljudi nemaju novaca…..o, imaju, imaju …jer ti novci koje danas plaćaju krivo su usmjereni!!!!
 

Ja sam za to da ukine postotno plaćanje doprinosa. Doprinosi se trebaju fiksirati, a ona razlika koja preostane neka ostane na volji radnika gdje će se i kako osigurati.
 

Dakle, svi čija bruto osnovica prelazi iznos od 2.747,00 kn su preplatili svoju zdravstvenu uslugu. Pogledajte svoje platne liste i sami zaključite koliko sredstava odlazi državi, a koliko ostaje Vama u džepu.
 

Evo Vam primjera C-Trgovkinje Marije koja na 5000,00 kn brutto osnovice dobiva plaću od 3.610,60 kuna, a državi na ime njenih doprinosa i poreza odlazi  2.249,40 kn. To znači da poslodavac ima trošak od 5.860,00 kn. Ako je to trgovac u tekstilnoj prodavaonici i ima maržu npr.30%  i još je u sustavu PDV-a, onda Trgovkinja Marija mora  mjesečno prodati najmanje 23.830,66 kn robe da bi pokrila svoju plaću, a znamo da u trgovini ima još dodatnih troškova režija, najma itd.itd. što se pokriva iz marže. Pa kad se više ne može izdurati trošak, onda se ili poveća marža što dovodi do poskupljenja robe itd.itd. ili se  poslodavac odluči isplatiti minimalac a Trgovkinji Mariji razliku na ruke, da bi uštedio na doprinosima od kojih nema koristi. Jeftinije mu je izvući tu lovu kroz isplatu dobiti sebi jer to plaća samo 20%, a plaća Trgovkinje Marije košta duplo više.
 I što bi se državnom proračunu dogodilo kada bi fiksirali doprinose i smanjili stopu poreza na dohodak? Dogodio bi im se preporod, jer bi konačno došli do prave istine kolike su stvarne plaće radnika, a da se državnom proračunu ne naruši ravnoteža……Radnici bi postali kreditno sposobni, zadovoljniji, baratalo bi se kreditnim karticama na pravi način i porasla bi ponuda i potražnja a time i proizvodnja…..
Eto toliko država ima utjecaja na sivu ekonomiju…..i bez  rezova u svojim stopama poreza i doprinosa, neće je nikada suzbiti.

Ne pratim cijelo vrijeme tu emisiju, nego samo kada se u to vrijeme zateknem pred TV-om i ne mogu se načuditi kako ljudi još nisu prokužili da neće dobiti tu veliku lovu, ili bar ne tako skoro.
Pa svima je jasno da je uspjeh kada doguraš do 25.000,00 i tada obavezno moraš odustati jer do 50.000,00 ili veće cifre nećeš doći ako ti postave ono famozno pitanje koje se temelji na tvojoj podsvijesti.
Neka mi netko objasni tko to može riješiti psihičke zavrzlame čovjekove podsvijesti i granicu između podsvijesne istine i našeg „lažnog“ uvjerenja?????
Jučer je jedna natjecateljica pala na pitanju u je li u životu imala seksualni odnos naizmjenično sa dvojicom muškaraca vozeći se po autoputu???
Primjetila sam da je ženska slobodoumna po pitanju seksa ali si zna granice, tako da ju je ovo pitanje koje je iz slobodoumne ženske pretvara u kurvu sigurno štrecnulo na poligrafu. A koga nebi, pa štrecnulo je i mene koja nema ama baš nikakve veze sa time, jer je zaista gnusno pitanje samo po sebi.
Apsurdno je da osoba, nakon što je priznala razne pikanterije, pa i grupni seks, ne prizna nešto što je učinila znajući da je to zadnje pitanje i da gubi 50.000,00 kn. Dakle, trebala je „pasti“ zbog svoje „podsvijesti“ . U tu „podsvijest“ u emisiji zaista osnovano sumnjam kao oružje protiv onih koji su spremni otkriti sve o sebi bez zadrške samo da bi emisija trajala jer joj je fond dobitaka vjerovatno siromašan.
U slučaju ove cure, pitam se, kakve veze ima podsvijest sa činjenicom je li se neki nevedeni događaj odigrao ili nije.
Sjećam se kad su žensku pitali je li drugom muškarcu putem mobitela slala ljubavne  poruke seksualanog sadržaja. I ženska kaže da nije. A poligraf kaže da jeste. I sad, slijedi famozno i već iritirajuće objašnjenje Jasne Nanut: „Vaša podsvijest kaže drugačije“ jer je polograf to navodno pokazao. Gospođa je odgovorila da su sa njenog mobitela mogle otići takve poruke samo ako je netko drugi koristio njen mobitel bez njenog znanja. A u današnje doba tehnologije, lako je dokazivo je li gospođa to radila ili nije. Mislim, da bi im ja pružila dokaze da sam govorila istinu i još ih tužila što ONI LAŽU da sam ja lagala, pa da vidimo što bi se onda dogodilo. Neznam kakvi se ugovori potpisuju pri pristupanju toj emisiji, nažalost. Možda su se gospoda osigurala od svega, no ako je izjava koju natjecatelji daju istinita i dokaziva, a oni je proglase lažnom. To je tek uvreda časti za koju se ide na sud.
Pa, onda tip kojeg su pitali da li je znao da mu je djevojka trudna???? Pa kako tip može znati da mu je djevojka trudna ako mu nije rekla. Da, zaista on može pretpostavljati, ali to ne znači i ZNATI, budući da pretpostavka može biti i kriva. Ako se ovdje konkretno odgovara, onda je on podsvjesno pretpostavljao, ali u stvarnosti zaista NIJE ZNAO jer nije imao INFORMACIJU O TOME. I sad tko ovdje lovi u mutnom??? Natjecatelji ili organizatori emisije?

Razmišljam kako bih ja na tom poligrafu padala ko zrela kruška jer sam tip koji se uzbudi kad mi neko postavi neko bezobrazno pitanje ili me optuži za nešto što nisam učinila. Dakle moj poligraf bi na sva te odgovore koji bi glasili NE pokazao da sam lagala jer sam se uzbudila na takve stvari. I sad, kome vjerovati, naravno poligrafu jer on zna bolje od mene???? Ma nemojmo biti smiješni, ja u to ne vjerujem.
Mislim da će u ovoj emisiji pobijediti okorjeli lažov, koji je sposoban kontrolirati svoje tjelesne reakcije i koji je prošao dobru školu kriminala i laganja, jer takvog u emisiji i traže.
Ne traži se ovdje istina…nego okorjeli lažov koji je sposoban obmanuti i poligraf ili onaj koji zna meditirati pa tako uskladiti svoja dva uma, svjesni i podsvjesni.A isto tako….što je sa snovima koje sanjamo i radnjama koje tada činimo a u stvarnosti se nikada nisu dogodile, a pomoću naše podsvijesti ih sanjamo…..???
Na primjer u snu smo ranili čovjeka, a na javi nikada. I na pitanje jesmo li ikada ranili čovjeka, naša podsvjest će reći da jesmo, jer ta slika postoji u dubini našeg mozga, a mi taj san možda nismo ni zapamtili. Čak se o podsvijesti priča da je u njoj zabilježena naša KARMA, a to je ono što će se tek dogoditi u budućnosti a da toga, naravno nismo svjesni. Pa onda postoji teza da u našoj podsvijesti postoje iskustva iz naših bivših života koja se mogu saznati kada smo pod hipnozom?!?! I sad oni meni pričaju o istini i laži temeljem podsvijesti!
 Zato bi bilo najbolje uzeti lovu koju ti dopuste i ne nasjedati na pitanje da li želite ići dalje nakon osvojenih 25.000,00.

Definicija laži glasi otprilike ovako: Laži su svjesni pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj.
Dakle po toj definiciji mi smo svjesni laži koju izgovaramo i one ne mogu biti rezultat naše podsvijesti, a kad nečija podsvijest progovori onda mi čovjeka ne možemo optužiti da laže, jer on podsvjesne činjenice, kao što i sama riječ kaže-NIJE SVJESTAN.

Neka mi oproste oni koji su ovu emisiju smislili i koji je vode, ali to je moje osobno mišljenje u kojem imam pravo izraziti svoj dojam, ali ovu emisiju bi trebalo ukinuti ili se odreći pitanja koja se temelje na „podsvijesti“ već na stvarnim činjenicama i događajima. Ili neka je promjene u naziv  ISTINA ILI PODSVIJEST, pa im nitko neće doći u emisiju, jer nitko bez stručne pomoći i mentalnih vježbi  ne može ući u svoju podsvijest. Dakle, moj rezime ove emisije je da je APSOLUTNI PROMAŠAJ.

A tragajući za odgovorima o našoj podsvijesti naišla sam na krasan post na  MANAH blogu, kad kliknete na njegovo ime link će vas odvesti i ispričati vam nešto čega nismo niti svjesni da postoji….i zbog čega ljudi na poligrafu padaju kao kruške. Ispada da možemo biti pogrešno programirani i vjerovati u istinu….ali podsvijest kaže drugačije. Tako da nakon pročitanog vjerujem da nema osobe koja zbog nekog pitanja neće pasti na poligrafu, i nije doista uopće važno je li ta osoba nešto učinila ili nije…kad podsvijest upravlja našim životima a da toga nismo ni svjesni.

Već dugo vremena imam napisan ovaj post, objavila sam ga na Facebooku prije nekoliko dana i osnovala grupu
Ajmo Vladi dat konstruktivne prijedloge i samo nekoliko njih se pridružilo,a grupa je otvorena tako da se može pridružit svatko tko želi. Čudno, a kad je trebalo prozivat i izvikivat parole tipa “BANDO LOPOVSKA”, skupilo ih se nebrojeno puno. E pa da vidimo kako reagira blogerska i građanska svijest u ovoj dimenziji ……..
U krizi smo….svi redom, poslodavci, posloprimci, dražava itd.itd. I tko je tome kriv? Ove riječi D.Cesarića, mogla bih povezati sa današnjim stanjem u privredi i državi gdje vidim rješenja koja bi se mogla provesti, ali mene malu nitko neće poslušati :

  „Tko zna. Ah, niko, niko ništa ne zna krhko je znanje.
 Možda je ušo` trak istine u me a možda su sanje.”
 Završila sam ekonomiju, radila u banci, radim kao knjigovođa gotovo četrnaest godina i nikako se ne mogu oteti dojmu kolika je ljudska glupost kod donošenja zakona. Zakoni koji su doneseni više štete malim ljudima nego što im pomažu, a mali ljudi čine ovu državu. Od politike doprinosa, porezne politike  i inih politika….u svakom od njih se nađe nonsens.
 Ne treba biti čak niti ekonomist, nego osoba sa zdravom logikom da bi se pronašlo rješenje problema, ali…ali…ali.
Kako bi rekli naši saborski zastupnici kad ih se priupita zašto se neki problem nije riješio, nema političke volje. A ja bih rekla interesa. Ne vidim osobu sa čvrstim stavom koja će gore navedeno promijeniti iz temelja, ali zaista iz temelja, i zato ne želim izaći na slijedeće izbore jer nemam za koga glasovati, jer mlate praznu slamu i prežvakuju osobne interesne sukobe.
 A ja imam rješenje. Ali me nitko ne sluša, ne čita (jer već sam o tome pisala), ne poduzima ništa. I da pošaljem ovo predsjedniku….he,he…eventualno bi me pozvao na kavicu i ispričao mi nekoliko viceva, da me usreći…..
  A tko će usrećiti mase, tko će im donijeti preokret ? Ovi današnji zakonodavci, koji zakone donose iz fotelje a da zbilju nisu ni probali? Pričaju o punjenju državne kase a ona im se na očigled prazni, jer siva ekonomija cvjeta, jer je kriminal u porastu, a oni blaženi još uvijek ništa neznaju ili nemaju informacija ili istražuju.
 E pa dobro, odlučila sam temeljito iznijeti svoj pogled na neke segmente koji su bitni malom čovjeku da osigura ono najosnovnije, krov nad glavom i standard dostojan čovjeka. Znam unaprijed što će reći naši vođe države, ekonomisti i ini koji gore sjede i zarađuju više od mene: To je neizvedivo. Državni proračun to ne može izdržati. Država nema novaca. Itd.itd.itd. Prazna i jadna objašnjenja kako bi se izbjeglo konkretno rješenje problema.
 A počet ću od radničkih plaća, tj. doprinosa. Ovo neće biti kratko pa ću zato pisati po točkama.
 Dakle što je potrebno učiniti:
1. Povećati koeficijent poreznog oslobođenja na 2000,00 kn za zaposlene, a uzdržavane
    članove  obitelji izjednačiti sa koeficijentom 1, što znači da bi svaka osoba bez obzira
    na status mala puni koeficijent svog poreznog oslobođenja.
2. Oporezivi iznos u stopi od 15% trebalo bi povećati iz dosadašnjeg dvostrukog
    poreznog oslobođenja pretvoriti u trostruko te u tom smislu uskladiti i ostale porezne
    stope.
3. Doprinose bi trebalo promijeniti tako da se  iz plaće izdvaja fiksan iznos bez obzira na
    brutto osnovicu, i on bi se zvao nepovratni doprinos. Zašto nepovratni, pa i onako sada
    plaćanjem postotnih doprinosa samo 5% mirovinskog (od 20%) ide nama u korist, a
    zdravstvo plaćamo čak i ako nismo niti jednom godišnje otišli kod doktora. Dakle taj
    doprinos služio bi za pokriće troškova sadašnjih umirovljenika, te nezaposlenih po
    pitanju zdravstva itd. Po meni bi bi trebao iznositi najviše 500 kn. po radniku, i to bi
    obračunavao poslodavac.5. Omogućiti radnicima da se kod osiguravajućih kuća sami osiguraju mirovinski i
    zdravstveno prema svojim trenutnim mogućnostima. Ovakva osiguranja bi isto tako
    na kraju godine služila kao porezne olakšice. Budući da bi se priljev sredstava sada
    prebacio na osiguravajuće kuće, uvela bi za njih obavezu osnivanja fonda za pomoć
    državi s temelja dobiti ostvarenom manipulacijom novca od premija mirovinskog i
    zdravstvenog osiguranja gdje bi određenu stopu na dobit od tog dijela djelatnosti
    u fond pomoći iz kojeg bi se dotirao eventualni deficit u proračunu dok se stanje ne
    stabilizira.
6. Temeljem gore navedenog uvela bi obavezu podnošenja godišnje porezne prijave za
     sve građane koji su bilo stalno, bilo povremeno bili zaposleni.7. Država bi trebala osnovati nezavisno povjerenstvo koje bi preispitalo opravdanost
    svake investicije bilo  državne, bilo  lokalne te procijenila realnost iznosa troškova za
    provođenje istih. Dakle ni jedna veća investicija se nebi mogla izvršiti bez ovjere tog
    državnog povjerenstva. Tu bi se znatno uštedila sredstva koja se sada nemilice troše na
    kojekakve projekte u gradovima kroz koje se dogovorno izvlači više novca nego što
    projekti zaista vrijede. To je bar očito svima i nije potrebno objašnjavati. 8. Uvela bih izdavanje državnih obveznica za svako sudjelovanje u financiranju izgradnje
    objekata, prometnica i drugih dobara koja nakon svoje izgradnje donose dobit državi,
    kako bi tako i građani koji žele ulagati, sigurno i s interesom ulagali u razvoj države.9. Budući da stopu PDV-a trpe samo krajnji potrošači koji nemaju mogućnost povrata
    plaćenog PDV-a, uvela bih mogućnost povrata dijela PDV-a s time da bi građani, u
    svojoj     poreznoj prijavi imali povrat 5% PDV-a na svaki račun koji prikažu.
    Na taj način bi realna stopa PDV-a iznosila 17%, a ostatak bi se sigurno prelio u
    džepove   građana. Ovako kada bi se smanjila stopa sa 22% na 17%  razlika od 5%
    PDV-a, temeljem prošlih iskustava nebi završila na korist krajnjih potrošača, nego
    bi povećala  dobit trgovcima i inim poslovnim subjektima, jer im nebi palo napamet
    smanjiti cijene, nego bi većina unutar postojećih izvršila kalkulaciju u svoju korist. Za svaku kupovinu i ulaganje treba uvesti dodatne olakšice i poticaje. Sada već postoji porezna olakšica za plaćene račune za liječenje koje obavite privatno, no kada plaćate račun za dijete onda ne možete koristiti tu olakšicu jer se račun mora izdati na dijete, kao da ono plaća račun a ne roditelj ili skrbnik.
Možda bi Državni proračun u prvo vrijeme pretrpio krizu, no to bi bilo kratkoročno, jer bi se onda zavrtila lova, podigla kreditna sposobnost građana. Razina svijesti o tome koliko građani i sami mogu utjecati na sivu ekonomiju bila bi povećana. Nebi bilo veće potrebe za kontrolom izdavanja računa jer bi se indirektno prenijela na građane, a onda bi Poreznoj ostalo više prostora za druge poslove kao što je obrada poreznih prijava.

U posljednje vrijeme prašina se diže oko Gorana Višnjića i njegove ljubavne veze sa ženom iz njegovog rodnog grada, poznanicom iz školskih dana.
Bombardirana odasvud informacijama o njima, dala sam se u svoje razmišljanje o slučaju. Najprije sam se pokušala postaviti u kožu Goranove žene Ivane. Ja na njenom mjestu i u njenom slučaju vjerovatno nebih oprostila nevjeru, pa čak i ako bi nastavila brak s tim čovjekom, ništa više nebi bilo isto. No, Ivana je nekako po mom mišljenju u nezavidnoj situaciji i vjerovatno je iz osobnih interesa prisiljena „oprostiti“, no koliko je zaista oprostila, zna samo ona.
O njenim osobnim interesima sam razmišljala na slijedeći način. Ponajprije, ona je žena u godinama kada je već davno trebala postati mama, a nije. Posvojenje djeteta nakon toliko godina braka s Goranom znači da ona na žalost sa Goranom ne može imati djece. Što se tiče njene karijere, nisam zamijetila da se negdje u tisku često i posebno ističe njena popularnost na nekom polju, i u stvari ona živi u Goranovoj sjeni te uživa popularnost ponajviše kao Vrdoljakova kćer i Goranova žena. Čini mi se da je i fizički nekako promijenjena, odnosno da je imala neke izmjene na svom licu, koje za moj ukus nisu rezultirale njenom privlačnošću, već naprotiv, izgleda jako umjetno i ne stoji joj.
Te očite tri činjenice joj nikako ne idu u prilog, i da bi opstala na poziciji na kojoj se nalazi prisiljena je na kompromis s Goranom.
 E sad, da pređemo na Gorana. On je općenito vrlo markantan muškarac, osim što je poznat kao glumac, što znači da bi on i da nije poznat, u Šibeniku imao dobru prođu kod žena. Godinama je u braku sa ženom iz obitelji koja kotira u javnosti, što mu je vjerovatno onda i imponiralo, uz činjenicu da je i Ivana u svom prirodnom izdanju izgledala privlačnije (ovo je moja opaska i ne mora biti točna, no u njenom slučaju je to očito). Osim niza godina sa ženom koja je izmjenila svoj izgled na gore, on je niz godina u braku bez djece, a hoćeš-nećeš san svakog muškarca je da jednog dana ostavi trag iza sebe, da ima potomstvo koje je njegove krvi. Goran to očito nije u mogućnosti sa svojom ženom, pa su prešli na posvajanje djeteta. To je inače divan i hvalevrijedan potez, no koliko on u svom srcu žali što ne može imati vlastito dijete, to samo on zna.
Mislim da je proces posvajanja djeteta dugotrajan proces i da je upravo cijeli sklop okolnosti poljuljao Goranovu stabilnost. Nije to lako jednom muškarcu. I vidjevši slike dotične Šibenčanke, moram priznati da ima ukusa i da ta žena, osim što je zgodna, ima ono nešto što zrači iz nje.
Vidjela sam Mirelu Rupić  na slici u atraktivnom izdanju s očima prekrivenim sunčanim naočalama, i Mirelu Rupić u običnom izdanju s djetetom u naručju i koliko god da su je novine pokušale ocrniti, iz nje izbija nekakva blagost, toplina iz očiju i neka prirodna ljepota, koja se sukobljava sa onim što o njoj pišu. Ona očito može biti i atraktivan komad ali i požrtvovna majka i radnica i sve ostalo. Nije joj lako bilo ni s vlastitom obitelji a ni s okolinom, ali ima hrabrosti živjeti svoj život uzdignute glave.
Gledajući realno, dijete liči na Gorana a ona mu je više par nego Ivana. Ivana pored Gorana izgleda izvještačeno, pa čovjek ima dojam da je čovjek slučajno stao pored neke lutke u trgovačkom centru. Možda Ivana ovo i pročita, jer je net mali, i žao mi je ako se nađe povrijeđena, no po mom mišljenju to su samo nažalost činjenice koje ne mogu izostaviti. Nemam nikavu averziju prema toj ženi, no iz nje ne izbija ono nešto kao iz ove druge i ne mogu protiv svog dojma.
Moje mišljenje je da je Goran trenutno, ni na nebu ni na zemlji i da je prisiljen svoje želje i stavove zatomiti zbog nekih drugih interesa i pritisaka. Posvojenje djeteta je završeno i on nema kud osim da ostane tu gdje jeste. Imam neki osjećaj, da tog posvojenja nije bilo, i da Ivana ne potiče iz obitelji Vrdoljak, da bi Goran donio sasvim drukčiju odluku o svom budućem životu.
I na kraju, žao mi je Ivane jer mislim da će se njen budući bračni život temeljiti na prividu, žao mi je Gorana jer mislim da i njegov unutrašnji život neće biti blistav koliko god on nastojao živjeti u nekoj normali.
Isto tako žao mi je i te Šibenčanke koja će se morati nositi sa pritiskom okoline, a jedini grijeh joj je što se izgleda zaljubila u zabranjeno voće i sve je to još k tome urodilo plodom, odnosno djetetom koje je u cijeloj situaciji nevino i nezaštićeno od grube okoline.
Svi su oni odrasli i svi će svoje boli podnijeti, samo je to malo nevino dijete odmah po rođenju izloženo javnosti ko ribica na tanjuru. Njoj želim svu sreću i djetinjstvo bez trauma. 
 

Evo ove sam slike gledala po netu, a vi prosudite sami što se iz ovih slika može zaključiti:
(Ako želite veću sliku, kliknite na nju)

Jučer sam poslala mailom pismo u Sabor RH s nadom da će ga netko pročitati i možda me kontaktirati, evo ga ostavljam i ovdje, da se eventualno nađe netko tko bi iznašao načina da se poradi na tome.Imam ja još nekih prigovora na nebuloze u zakonima, ali i to će doći na red.

Poštovani Saborski zastupnici, svi redom!

Danima razmišljam kako Vam moram poslati ovo pismo i iznijeti svoje stavove i zdravu logiku koju bi mogli upotrijebiti na svojim sjednicama umjesto da se na naš račun prepirete tko ima ili nema skupocjeni sat, vilu ili je napravio plastičnu operaciju.

Nama građanima apsolutno je svejedno je li tko od Vas bogat ili nije dok god mi možemo živjeti i privređivati na način koji bi bio primjeren da postanemo bar građani srednjeg staleža.

Naime, kad bi se Vi pozabavili nekim pitanjima koja su od velike egzistencijalne važnosti malom čovjeku, a manje se bavili sobom, svma bi nam u državi bilo bolje a siva ekonomija bi se drastično smanjila.

Dakle, kako sam po struci ekonomista sa sedam godina radnog staža u banci, a daljnjih trinaest u vlastitom knjigovodstvenom uredu, susrela sam se sa mnogim problemima i nebuloznim zakonskim odredbama koje ste donijeli upravo VI u SABORU.

Na početku bih htjela otkloniti Vašu sumnju da ovim pismom želim Vama izraziti kritiku, no kritika je konstruktivna i poželjna jedino kada se uz nju predloži rješenje problema, a ja to upravo nudim.

Počela bih od samog Zakona o porezu na dohodak koji je vezan uz nas male ljude i naše poslodavce. Poznato Vam je zasigurno kako se u današnje vrijeme obračunavaju plaće i davanja iz istih, temeljem postotnih obračuna doprinosa koji u zbroju iznose 44% brutto osnovice, i kako ona raste tako drastično raste ukupan trošak plaće poslodavcu, dok radnik od tog rasta ima malu korist. U isto vrijeme imamo Obrtnike i slobodna zanimanja (obveznike poreza na dohodak) koji plaćaju svoje doprinose fiksno, neovisno o prikazanom dohotku, a onda adekvatno tome obračunavaju porez na dohodak.

Dakle, moj prvi prijedlog je:
1. da se u zakonu izmjeni odredba o doprinosima na način da se oni fiksiraju prema kategorijama posloprimaca primjejujući model za brtnike.
2. da se reguliraju porezne stope kod obračuna poreza na dohodak, odnosno da se uzdržavani članovi izjednače sa poreznim obveznicima, što značilo da bi koeficijent za obračun svakog člana obitelji iznosio jednu cijelu poreznu olakšicu.
3. Da se skrate razredi poreznih stopa koje su više nego bezobrazne, jer morate priznati da stopa od 35% i 45% u današnje vrijeme nema ni svrhu ni smisao, pa bi ih trebalo ukinuti.
4. Da se stopa PDV-a poveća na 25%, s time da porezni obveznici na sve račune na koncu godine imaju povrat od 5% uračunatog PDV-a, ukoliko ih prilože u poreznoj prijavi.

Da bih obrazložila ovaj prijedlog, iznijet ću Vam važnu činjenicu. Iz mog iskustva u direktnom radu sa poreznim obveznicima, siva ekonomija je veća od 70%. To znači da se samo 30% dohotka prikazuje «na bijelo». Državni proračun time gubi, jer se u državi ne vrti novac, jer se grade nekretnine od crnog novca, jer radnici zarađuju minimalac a ostatak im se plaća na crno. Time su isti kreditno nesposobni i naravno, kako se ti problemi vrte u krug, država sve to potencira inspekcijama i kažnjavanjima. Od takvog presinga na porezne obveznike nema ništa.Dobivate propale poduzetnike sa računima u blokadi od kojih se gotovo nikad nećete naplatiti, a njihovi radnici prelaze na Zavod za zapošljavanje i crpe novac za besplatnu zdravstvenu zaštitu i naknade zbog nezaposlenosti sa državnih jasli. Primjerice, porezni obveznik koji kroz svoj minimalac plaća cca 3oo,oo kn zdravstvenog doprinosa ima jednaka prava kao i onaj koji kroz svoj dohodak izdvaja 1ooo,oo kn za isti doprinos. Naravno, u tom smislu, i djelatnici od svog poslodavca onda zahtijevaju isplatu minimalca na bijelo, ostatak isplate na crno pa se onda za razliku liječe privatno.

No uz moj prijedlog, obračun plaće bi bio jednostavniji, poslodavac bi imao interesa svom djelatniku isplatiti veću plaću ne strahujući da će mu postotno porasti ukupan trošak plaće koji neće biti u stanju namiriti iz svojih prihoda s osnove djelatnosti. Smanjivanjem stope PDV-a na 20% razlikom bi se okoristili trgovci koji bi istu ukalkulirali i povećali svoju maržu, ali povećanjem stope na 25% s mogućnošću povrata 5% PDV-a novac bi se prelio direktno u džepove građana, a ujedno bi i građani bili oni koji bi umjesto inspektora kontrolirali uredno izdavanje račna od strane trgovaca.

Prikazivanjem računa u poreznoj prijavi, porezni obveznici bi mogli od države zaraditi npr. i 10% olakšice po svakom prikazanom računu, te tako vratiti i dio poreza na dohodak.

Samo sa ovim navedenm, smanjila bi se siva ekonomija uvelike, a novac bi polako počeo doticati u državnu kasu. Građani bi postali i kupovno i kreditno sposobni, te bi lakše rješavali svoje egzistencijalne probleme.

U tom slučaju se mali ljudi nebi pitali gdje odlazi njihov uplaćeni porez jer bi znali da ga vraćaju i da sami, rame uz rame sa svojom državom vrše kontrolu nad ekonomijom i privređivanjem. Razlikom nastalom povećanjem dohotka i olakšicama, puno više ljudi bi se odlučilo uključiti u dobrovoljni III mirovinski stup čime bi s vremenom sve manje ljudi, nakon što ode u mirovinu bilo prisiljeno dodatno raditi te tako zauzimati radna mjesta mladim ljudima.

Cilj je svake države da se u njoj zavrti «živa lova» i to na bijelo, no ovakvim zakonima gušite tu mogućnost i stišćete cijev kojom dotiče i ono malo novca u državni proračun.

Ne treba biti puno pametan za ovakva rješenja koja su logična i potrebna, no mislim da ekonomsku situaciju i porezne zakone kod Vas donose ljudi koji nikad nisu sjeli na konkretno radno mjesto i upoznali se sa problematikom, a nikada nisu bili eksterni knjigovođe te vodili knjigovodstvo za razne poduzetnike, da bi bili bliže problematici i sagledali rješenje problema. Teorija je jedno, a praktične provedbe zakona su nešto sasvim drugo, a ponekad ih je velika teškoća i provoditi jer se dogodi da jedni potiru druge. Naime, što jedan zakon dopusti, drugi to ne dopušta.

Vi u Saboru poznajete dobro zakonske propise, jer ste ih sami donijeli, pa mi ovdje nije bila namjera navoditi loše zakonske članke koje treba izmjeniti, no vrlo je vidljivo i očito što trebate učiniti i bez mojih navoda.

Ukoliko ne razmišljate o ovim mogućnostima, onda je logično da Vam ovakvo loše stanje u privredi i ekonomiji odgovara, kako bi netko nesmetano mogao krasti. Ne želim optužiti nikoga direktno, no činjenica ostaje da je današnja ekonomska situacija u sprezi sa poreznim zakonima i zakonima o doprinosima, odlična podloga za lopove koje Vi s vašim inspektorima niste u stanju i ne možete kontrolirati, jer su se sakrili u masi.

U nadi da će bar netko pročitati ovaj moj dopis, lijepo Vas pozdravljam.

Jučer sam bila na Obrtničkom sajmu koji se redovno svake godine održava u ovo vrijeme. Uvijek me iznova oduševi, jer ti ima svekakvih stvarčica i naprava koje su djelo vrijednih obrtničkih ruku. Od prekrasnih kovanih ograda, stolarskih, i bravarskih proizvoda, prekrasno izrađenih kišobrana i suncobrana na koje smo već zaboravili, grnčarskih i keramičkih proizvoda, nakita od keramike i poludragog kamenja i minerala, prekrasne odjeće od lana izrađene na starinski način, unikatnih staklenih tanjura i vrata izrađenih od pečenog raznobojnog stakla i murano stakla, domeće tjestenine, hrane i biljaka. Bio je čak i štand inovatora. Ne mogu sve ni pobrojiti, a nisam stigla ni poslikati sve čega tami ima.
Odabrala sam dio toga, a posebno sam otišla pogledati novitete sa štanda Tehnoline, na kojem sam prošle godine kupla svoj LG prijenosnik kojim sam jako zadovoljna. Bilo je svega, a ja sam tražila još jedan Canonov printer i našla ga, IP4300. Po meni su to vrlo solidni printeri za kućnu uporabu čiji je potrošni materijal primjerenih cijena. Imaju dobre mogućnosti printanja dokumenata, fotografija i CD-a, tako da savršeno zadovoljavaju moje potrebe. Već imam Canon Ip3000 koji sam prepustila djeci, aza sebe sam nabavila ovaj novi.

No ima jedan obrt koji me svake godine iznova oduševi svojim kreacijama u metalu, a to je „VRBANUS“ Radionica za umjetnički obrt. Bevjerovatno je kako se može iz metalne čipke izraditi baš sve, od Bube, mača, štita, pa i haljine. Prekrasni motivi ograda koje se mogu ukomponirati i u suvremene objekte su prava umjetnička djela. U svom sam stanu već pet godina i u njemu imam malu galeriju i stepenice prema njoj. Kako nisam pronašla ništa što bi odgovaralo kao ograda mom ombijentu, tako se mi do danas galerija i stepenice bez ograde. Ali nakon ovog sajma, to, nadam se, više neće biti tako, jer sam pronašla svoju ogradu iz snova upravo na štandu Vrbanusa i dogovorila da mi naprave ponudu za istu. Nadam se da će ponuda biti zadovoljavajuća i da ću napokon imati zaista lijepu ogradu.
Ovdje vam ostavljam nešto sličica sa sajma, a nakon svega ću vam postaviti nešto sličica iz Vrbanusovog programa, jer je to zaista vrijedno za pogledati. A ostavljam vam i link na njihovu stranicu ukoliko osjetite potrebu da vidite i saznate više o njima.

Na štandu Obrtničke komore Istarske Županije mogli su se razgledati stari alati koje su obrtnici nekad upotrebljavali.

A SAD MALO O OBRTU VRBANUS
VRBANUSOvo je njihov link
Ovdje su fotografije sa sajma a slideshow prikazuje nešto iz njihovog bogatog asortimana.

Zbog radova na poslužitelju Bloga jučer nisam mogla montirati post o koncertu Massima Savića koji je održao u našem INK u Puli, a kako u isto vrijeme postavljam i postove na Infocroatiji tako to nisam učinila ni ovdje, pa ga postavljam sada.

Kako me stalno prati loše sreća sa koncertnim ulaznicama tako sam opet skoro propustila koncert Massima održan večeras u INK Pula. Danima se pričalo kako su sve ulaznice za njegov koncert u Zagrebu planule u tri dana i tražila se karta više, pomislila sam da je to slučaj i u Puli budući da nisam baš čula ni pročitala pretjerane reklame za njegov koncert ovdje. Pomirila sam se sa sudbinom i prestala se trsiti da dođem do ulaznica. No, u subotu, prilikom mog redovnog odlaska u Oceanu nakon obavljenog shopinga po tržnici primjetim kako ljudi sa ulaznicama u rukama izlaze iz ulaza kazališta gdje se prodaju iste a to je preko puta Oceane. Zaletim se tamo i stvarno, na moje čuđenje ulaznica IMA. Odlično, pomislih ipak idem na koncert i kupim dvije ulaznice. Malo sam bila nezadovoljna kad sam od blagajnice saznala da su sjedišta numerirana i da moram sjesti na sjedalo koje piše na ulaznici. A pisalo je: balkon-centar-3.red. Uh, shit…pa to je skoro na plafonu kazališta….no dobro, što je tu je, mogla sam i ne dobit ulaznicu pa ne bih koncert pratila ni sa «plafona»….
Dakle, ušli smo na taj balkon i sjeli u treći red, ali smo ipak malo varali…hm..sjeli smo na sjedišta u samoj sredini reda a ne na ona koja su bila obilježena i uspjeli tamo i ostati. Naime, ispalo je da nisu prodane karte za ta mjesta, i ne samo to, nije prodano dosta karata ni za parter ni za lože, što me je začudilo jer sam očekivala dupkom punu dvoranu a ne poveće rupe u sjedećim mjestima….
Nešto malo mjesta se popunilo jer su neki ušli u posljednji čas, te smo i mi dobili susjede s naše lijeve strane koja je bila prazna. Tu je sjeo Kristijan, prošlogodišnji stanar Big Brother kuće sa jednom lijepom curom, no ne mogu sad tvrditi je li mu to bila djevojka, sestra ili prijateljica budući da je moja pažnja bila usmjerena na koncert. U jednom trenutku, već pred kraj koncerta iz šale sam slikala mog muža pa sam doma na slici u pozadini primjetila da sam uhvatila i Kristijana u tom mraku, no dosta slabo se vidi.
Za koncert mogu reći da je bio odličan i da je naravno i Massimo bio odličan, interpretirajući pjesme naših vrsnih kantautora kao što je Arsen Dedić, Zdenko Runjić, Gibonni, Zrinko Tutić.. a također je i interpretirao poznate stare stvari od Bijelog Dugmeta, pa Indexa čiji je frontmen bio pok.Davorin Popović kojeg je posebno naglasio, grupe Film i Jure Stublića, Kaliopi, Meritas sa kojima je snimio zajedničku pjesmu. Dakle uz evergreene hrvatske glazbene scene, imali smo prilike čuti i njegove vlastite kao npr. «Sjaj u travi». U svakom slučaju jedna nezaboravna večer koja je započela i završila interpretacijom Gibonnijevih skladbi, a u konačnici na bisu posljednju pjesmu ptpjevao je na talijanskom Magari (Renato Zero).
Glazbenici koji si ga pratili bili su izvrsni i uigrani mladi ljudi. Prilikom njegovog nastupa zamijetila sam i to, da on dok pjeva ne pravi kretnje rukama i tijelom, samo radi kretnji i gibanja, nego na finom jeziku dirigiranja vodi te ljude da izvuku iz svojih instrumenata upravo ono što on u tom trenutku želi, a da publika ne zamijeti očitost dirigiranja, već kao neku vrstu plesa. I meni je trebalo da prođe par pjesama pa da to primjetim.
Kao rezime svega moram priznati da je Massimo jedan potpuno izgrađen umjetnik koji je u stanju starim pjesmama dati novi i samo njemu svojstven sjaj.
Za one koji su znatiželjni znati i njegovu biografiju, potrudila sam se pronaći je na netu pa je evo i ostavljam ovdje u obliku linka MASSIMO SAVIĆ

Naravno, da sam i opalila nekoliko puta digitalcem kojeg uvijek imam u torbi pa i to prilažem, no doživljaj može biti potpun samo i jedino ako dođete na njegov koncert ili si pribavite njegov CD.

Napomena za one koji su ovdje prvi put, klikni na sliku da bi se uvećela…..

Ovdje su slike malo iz daleka jer mi je bio prestrašan luster u dvorani kazališta. Zaista izgleda svemirski i pomislila sam, bože, da se to sruši nitko u parteru nebi živ ostao, pa sam bila sretna što se u tom trenutku nalazim na balkonu gdje me ta grdosija nebi mogla dohvatiti.
Evo pogledajte i sami…..

I na kraju evo isječka sa slike na kojoj sam uhvatila i Kristijana. On me iznenadio stoga što nisam mislila da voli slušati ovu vrstu glazbe….no, eto izgleda da sam se prevarila….

Sinoć sam večer provela u Areni na koncertu Zlatana Stipišića-Gibonnija. Već duže znam za taj koncert koji se trebao održati 25.o8.o6., no zadnje dane bila sam obeshrabrena najavom kiše i lošeg vremena, tako da sam odložila kupnju karata za petak moleći se za lijepo vrijeme. U petak popodne sam ipak kupila karte, nekako osjećajući da nas vrijeme neće iznevjeriti.
I nije nas iznevjerilo, a bogme ni Gibonni, koji je dupkom napunio Arenu. Kad smo stigli pred Arenu, dvije rijeke ljudi slijevale su se pred ulaz. Koncert je bio najavljen za 21.00 h, no počeo je petnaest minuta ranije a završio blizu ponoći. Probijali smo se kroz masu u potrazi za mjestom odakle ćemo sve dobro vidjeti, no to je bilo nemoguće jer su ljudi kao mravi zaposjeli svaki slobodan kutak. Mislim, da je bilo moguće sjediti na Areni da bi i tamo ljudi sjedili.
Očarani muzikom i čestom improvizacijama zaboravili smo na vrijeme, svi smo pjevali, palili prskalice i upaljače i pratili našeg Giobonnija. Sa njegovog lica nije silazio osmjeh, a sa usta riječi hvale i ponosa što smo u tolikom broju dali ocjenu njegovom višegodišnjem radu. Rekao nam je da ga Arena podsjeća na tortu te da mu je ta večer kao rođendan, pa i više od njega. Gosti su mu bili, Oliver i Nina Badrić, jedna dalmatinska klapa te jedan strani glazbenik kojima nažalost nisam zapamtila ime, no zapamtila sam čaroliju zvuka koju je u duetu sa Gobonnijem izveo na gitari koristeći je i kao instrument za sviranje i kao bubanj.
Kako sam saznala iz Gobonnijevih riječi, Nini je ta večer bila ujedno i djevojačka večer, što bi značilo da se u subotu udaje. Ako je tako, želim joj puno sreće u budućem životu.
Ne moram puno pričati o tome kako su Gibbonijeve riječi pjesama vrlo upečatljive, životne i dirnu u čovjeka jer su vezane za naš svakodnevni život, i sve njegove lijepe i ružne strane. Između ostalog ostalo mi je slijedeće što je rekao,ne zamjerite ako ne bude doslovno jer nisam zapisaivala dok je govorio, bilo je:
„Ja dolazim iz obitelji muzičara i čitav život radim ono što volim. Tako i živim sa ljubavlju prema onome što radim. Rekli su mi da svoj život objavim u novinama, a šta da objavim kad vam je sve na CD-u, jebate!
Ja ću ovo raditi sve dok vam budem imao što dati, ali molim vas iskreno, onda kada moje pjesme postanu komercijala da mi to kažete, tada ću prestati ovo raditi, jer nebih mogao podnijeti da vas iznevjerim, ni vas a ni ovu večer. Bojao sam se nevremena, a evo nema kiše, Hvala ti Bože na tome!
Za sutra sam planirao slobodan dan, jer sam odlučio večeras vam se dati sav, tako da ću i bez glasa ostati!
Hvala vam svima za ovu večer, i neka vas Bog sve čuva!

Ne mogu vam opisati njegovu i našu ganutost ovom večeri, jer svi smo se stopili u jedno vođeni njegovom čarobnom muzikom. Malo je reći da je bilo lijepo, upravo je riječ koju je on upotrijebio prava riječ za atmosferu a to je ČAROLIJA, ČISTA ČAROLIJA!
Desetcima godina dolazim u Arenu zbog raznoraznih prigoda, ali nikada, nikada do sada je nitko nije napunio ovoliko, i nikad u njoj nije bilo toliko dobrih vibracija i pozitivne energije.
Kupila sam i CD „Unca fibre“ na samom koncertu.

I sve što mogu reći je:

GIBO, HVALA TI NA ČAROLIJI KOJU SI NAM OD SRCA PRUŽIO!

Vrteći Glas Istre od Petka jer sam htjela pročitati putopis našeg frenda o izletu u Vagabundinu kolibu u koju je i nas vodio, zadržala sam se kraj još jednog napisa koji je potaknuo moje razmišljanje u smjeru prometa i prometnih prekršaja. Naime iako se u tekstu govori o kaznama za korištenje mobitela bez handsfree uređaja u toku vožnje, dodano je pojašnjenje o štetnom učinku telefoniranja korištenjem handsfree uređaja.Rečenica glasi ovako:“No, neki znanstvenici smatraju da korištenje hands-free uređaja može biti jednako kobno kao i izravno, mehaničko telefoniranje.Oni se pozivaju na takozvani efekt „tunelske vizije“ koji se stvara prilikom vožnje i razgovaranja, čak i ako se koristi hands-free, za kojeg smatraju da ostavlja lažni osjećaj sigurnosti čime se ugrožavaju životi svih sudionika u prometu. Vrijeme reakcije na nepredviđene okolnosti pri korištenju mobitela znatno je sporije, a gubi se i moć predviđanja situacija, kao što se i smanjuje količina dopirućih zvukova iz okoline na koje možemo reagirati.“

Vozač sam od 1989. godine i ne smatram se početnikom ili lošim vozačem. Danas mnogo opreznije vozim nego nekad, pa čak i u situacijama kad imam prednost posebno obratim pažnju na sudionike u prometu, te sam tako uspjela više puta izbjeći nesreću zbog neodgovornog ponašanja drugih sudionika u prometu koje sam uočila na vrijeme. Ponajviše sam izbjegla one famozne motoriste koji pretiču sa desne strane dok ulaziš u raskršće s upaljenim žmigavcem za skretanje udesno, i one koji to čine pretičući kolonu automobila s lijeve strane dok neki od njih daju signal da skreću ulijevo. Takvima bih bez grižnje savjesti oduzela i motor i vozačku dozvolu. Tijekom vožnje, budući da nemam handsfree u automobilu, problem rješavam vrlo jednostavno, ne javljam se na mobitel. Propušteni poziv pogledam tek kad se uparkiram negdje i po potrebi i hitnosti odgovorim na njega.
No nije mi sad ovdje cilj pametovati o telefoniranju u vožnji jer je tekst u Glasu Istre to sasvim dobro odradio ( prilažem vam isječak pa pročitajte), nego o nečem drugom, a to je slušanje preglasne muzike i nabrijavanje zvučnika u automobilu do krajnjih granica.

Otišla sam na stranicu Vozač.info da vidim kakve su sve kazne zapriječene pri prometnim prekršajima i za divno čudo nisam našla ništa što bi sankcioniralo automobile koji prije liče na pokretni disco-club ili su pretvoreni u divovski zvučnik od čijih decibela i vati stradavaju uši pješaka. Što misliti o ušima, koncentraciji i prijemu zvukova iz okoline vozača takvog automobila-zvučnika.
Najprije takvi automobili u sitne sate remete javni red i mir svojom bukom, a onda takav vozač nije u stanju ni čuti hitnu pomoć, vartrogasno vozilo ili policijsko vozilo pored buke koju sam stvara. Nadalje zapitala sam se, od silnih decibela, a pogotovo basova koji vam još dugo tumpaju u glavi nakon što auto prođe, kad bi takav vozač npr. zadnjim krajem udario bicklistu ili pješaka ili psa, nebi ni primetio ni zvučno ni nikako da je nekog udario i ozlijedio.
Dakle, ako znanstvenici ističu da je i hands-free uređaj poguban za registraciju zvukova iz okoline, koliko je tek nabrijavanje muzike u automobile pogubno a nije sankcionirano.
Neka nitko ne pomisli da sam protiv kazni za telefoniranje bez hands-free uređaja u vožnji, naprotiv, ali jednako tako mislim da bi se trebalo ograničiti broj decibela koji se slušaju u automobilu, pogotovo stoga što iste takve automobile voze većinom mladi ljudi koji često voze brzo i neodgovorno.

A evo teksta iz Glasa Istre-klikni na sličicu

Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijih istraživanjima “New Age” znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svoj položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. “Zmajevih brazdi”. Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve “brazde” sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, “dišni otvor” planeta Zemlje.
Motovun je grad-spomenik, drevni istarski akropolski gradić smješten na vrhu 277 metara visokog brijega, čiji današnji izgled potječe još iz srednjeg vijeka, iz 12. i 13. stoljeća. Do vrha motovunskog brijega, do njegovog venecijanskog gradskog trga, vodi najduže istarsko stepenište, s 1052 stepenice.

Za vasu informaciju - ukoliko to jos do sada ne zante:

Prostornim planom predlaze se izgradnja cak 2 golf igralista od po 18 rupa
te preko 200 apartmana u podnozju grada Motovuna.
Ako se takav plan usvoji zauvjek ce biti promijenjena prekrasna
srednjevjekovna panorama Motovuna i ugrozena cuvena Motovunska suma sirom
svijeta poznata po bijelim tartufima.

MOLIM VAS POMOZITE STANOVNICIMA MOTOVUNA I POTPISETE DOLJE PRILOZENU
PETICIJU.

OVDJE MOŽETE POTPISATI PETICIJU:

www.volim-motovun.org

Jučer smo bili na koncertu Morrisseya koji nas je oduševio svojim dolaskom i svojim pjesmama. Na repertoaru su bile najnovije pjesme a i nešto pjesama uz vremena kada je bio frontmen grupe The Smiths.
Oduševio je publiku svih godišta koji su se tamo zatekli, no i publika je oduševila njega jer nije očekivao toliko svojih fanova. Stari fanovi su se pitali, zbog čega uopće nije dolazio u Hrvatsku i eto sad naprasno i neočekivano ima koncert baš kod nas.
Vrlo jednostavno nam je to objasnio, NIJE DOLAZIO JER GA NITKO NIJE ZVAO. Baš sramota, ne pozvati jednog tako velikog glazbenika.
Eto, na primjer, u Puli sam jedva čekala kad će izaći njegov novi CD kako bih ga kupila. Nećete vjerovati ali u Dallas shop je stigao JEDAN JEDINI PRIMJERAK koji sam uspjela ugrabiti jer sam imala sreću uletiti u dućan tog popodneva kad je stigao.
Nadam se da će se sada situacija promijeniti kada se mlađa populacija susrela sa njegovom fantastičnom muzikom. Doista je doživljaj biti na njegovom koncertu i nadam se da bi ga netko od organizatora koncerata u Areni mogao pozvati u dogledno vrijeme da ne ostane sada na ovom jednom koncertu.
Tijekom koncerta potrišio je svoje dvije košulje koje je bacio u gledalište, blago onima koji su ih uspjeli uhvatiti. Bio je pozvan i na bis na kraju koncerta, no izašao je samo jednom i otpjevao svoju poznatu „Irish Heart, English Blood“ no valjda zbog stroge satnice nije došao i na drugi bis koji smo očekivali pa smo se malkice razočarani razišli.
Eh, naši bi se glazbenici i organizatori mogli ugledati na koncerte stranaca. Najčešće se događa da se koncert u Uljaniku ili Arrubi najavi za npr. 21 sat a izvođači se pojave oko ponoći kad smo već mrtvi umorni i iscrpljeni od cuganja i iščekivanja. To je stvarno nekulturno, jer bi ponekad roditelji došli i sa djecom no strašno je kad dijete mora čekati pola noći da bi poslušalo neki koncert. Naše organizatore to ne brine pa im se često dogodi da im posjećenost nije onakva kakvu su očekivali. Nek se malo razmisle i zašto!
Ako piše da koncert počinje u 21 sat, onda neka tada i počne, a ne par sati kasnije. Dopuštam da glazbenik može kasniti, no mislim da bi trebali biti malo odgovorniji i kulturniji prema svojim fanovima jer ne mogu svi čekati sitne sate da bi poslušali svoje ljubimce. No dobro, da se vratimo na Morrisseya.
Kako je Morrissey već dvadeset godina borac za zaštitu prava životinja a oko 11 godina vegeterijanac prije nastupa dijelili su se letci sa propagandnim materijalom protiv bezrazložnog ubijanja životinja u svijetu i njihovog iskorištavanja za razne pokuse.
Na letku je navedeno da je ove godine Morrissey čak odbio poziv na turneju po Kanadi u znak prosvjeda zbog „barbarskog i okrutnog klanja“ tuljana. A više o tome možete naći na stranici www.prijatelji-zivotinja.hr

Nakon koncerta pod dojmom njegove muzike nije nam se tramvajem vraćalo u hotel gdje smo odlučili prenoćiti kako zbog umora nebi riskirali glavu na putu do Pule, prošetali smo od Šalate do Kranjčevićeve pa smo tako na križanju Preradovićeve, Masarykove i Tesline ulice prisustvovali postavljanju spomenika kojeg je izradio Hrvatski kipar Ivan Meštrović, Nikoli Tesli koji bi, prema onome što smo pročitali na spomeniku trebao biti službeno otkriven 10.srpnja, a to znači u Ponedjeljak. No eto, mi smo ga vidjeli i poslikali nešto poslije 23.h na dan 06.07.06.

DA NE DUŽIM PUNO, OVO PISMO STIGLO MI JE POŠTOM NA FIRMU. POTREBNA JE POMOĆ OVOM DJEČAKU. JA SM UPLATILA KOLIKO SAM MOGLA. AKO ITKO OD BLOGERA IMA FINANCIJSKU MOGUĆNOST, MAKAR I MALU, NEKA SE PRIDRUŽI OVOJ AKCIJI.

DA BI SAZNALI DETALJE PISMA I DOBILI PODATKE ZA UPLATU KLIKNITE NA OVU MALU SLIKU I OTVORIT ĆE VAM SE VEĆA I JASNIJA SLIKA.