HRT i Gotovina, Primjena macchiavelli-jeva poučka

 

Prije dva posta sam rekao da se može desiti da se situacija oko Ante Gotovine iskoristi kao paravan za neke operacije koje bi inače bile pre teže izvedive zbog količine pažnje koju bi privukle. I eto, samo nekoliko dana nakon toga uslijedilo je napad na HRT. HRT je očito već duže trn u oku vlade, koja se nikako ne može pomiriti sa činjenicom da je nacionalna televizija stalno kritizira, te je svjesna da "mora" imati naklonost(kontrolu) medija ukoliko želi zadržati vlast i upravljati narodom. Osobno ne vjerujem da je taj napad na HRT došao spontano i iznenada, već je pažljivo zamišljen i samo se čekao povoljan trenutak: paravan(Gotovina) i okidač(Samoubojstvo branitelja). Tome u prilog govori i nalaz ministarstva financija koje je pronašlo dug od 65 miliuna kuna i određene nepravilnosti u radu, a teško je vjerovati da se to "slučajno" desilo upravo sada. Scenario je jasan: pošto sabor nema ovlasti da samostalno razrješi upravno vijeće HRT-a, isto se može postići nagodbom – ili zatvor (zbog nepravilnosti u poslovanju) ili dobrovoljna ostavka (i praviti ćemo se da se nije ništa desilo). Činjenica je da nam se suđenje Gotovini plasira kao jedna od najvažnijih tema u našem životu trenutno, no ako ćemo iskreno, ta je tema za većinu nas (osim naravno za one koje bi Gotovinino svjedočenje moglo ugroziti) potpuno marginalna, i neće utjecati na naš standard ili život općenito. No povećanje političke kontrole u HRT-u bi mogao imati itekako velik utjecaj u smislu veće manipulacije javnosti. Mediji su postali jako moćni, i ljudi bi trebali postati svjesni koliku moć poklanjaju pojedinim osobama i ustanovama na način da im poklanjaju svoje vrijeme i pažnju. Naše vrijeme i pažnja su naša energija (pa i novac) i trebali bi ih pažljivo ulagati. Možemo samo misliti kako će izgledati HRT ako Miroslav Škoro dođe na čelo te ustanove, što je vrlo realan scenarij jer se Sanader već dokazao kao vrlo uspješan u realizaciji svojih ciljeva(što ne mora biti loše, ukoliko se ne zloupotrebljava).

Službeni povod cijele situacije (samoubojstvo branitelja) mi se čini kao najapsurdnija stvar u svemu. Naime čak i kad bi to bilo istina, činjenica je da se (pre)veliki broj branitelja ubilo zbog neispunjenih obećanja i nedostatka prava, odnosno neadekvatne politike vlade! Drugim riječima ljudi su iskorišteni i izigrani, ili se barem tako osjećaju. Dakle, tko će iz vlade za to odgovarati?

I još nešto o ljudskim pravima. Kada je nedavno uhićen Petrač, a određene Petračeve rijeći su bile protumačene kao prijetnja Sanaderu, gospodin premijer je izjavio kako u ovoj državi više nitko nikom neće prijetiti! Zanima me zašto sada ne ustane u obranu novinara latinice kojima se također prijeti smrću zbog iznošenja svojih stavova? Ili jedna mjerila vrijede za premijera a druga za ostale? A što je sa pravom na slobodno izražavanje osobnog stava i mišljenja te zajamčene slobode novinarstva koje vlada u demokratskim društvima? Ova zadnja rečenica možda sve objašnjava: prava vrijede u demokratskim društvima. A jesmo li mi demokratsko društvo svatko neka zaključi za sebe. A što se tiče Tuđmanove ostavštine, nije potrebno gledati latinicu. Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti kakva je ona, jer naš je život naše mjerilo.

 

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed