Igra mrkve i batine: u europu rasprodajom nekretnina

Dakle, kao što je bilo i za predvidjeti, ako već nema generala Gotovine naći će se drugi načini za prisiliti Hrvatsku da ispuni zahtjeve EU-a. Cilj je naravno od početka jasan, kupovina vrijednih hrvatskih tvrtki (što je već obavljeno), te kupovina nekretnina (samo što nije). Na to je podsjetio i predsjednik Europskog parlamenta (EP) Josep Borrell Fontelles koj je bio u posjetu Hrvatskoj. Tako pomalo mitska pjesma o hrvatima iz "stoljeća sedmog" koji su eto sada napokon svoji na svome, potpuno gubi smisao. Jer čak i Hebrang izjavljuje da ćemo u europu ući prodajom nekretnina:

 Člana predsjedništva HDZ-a Andriju Hebranga pomalo je zabrinuo govor Borella Fontellesa, točnije onaj dio u kojem spominje nekretnine.
– Mesić i Račan su 2001. godine stavili svoj potpis na SSP koji nije dobar za Hrvatsku. Sve zemlje su tijekom pregovora ishodile odgodu za prodaju nekretnina od 7 do 14 godina, a mi smo si već i prije pregovora oduzeli takvu mogućnost, kaže Hebrang, koji tvrdi da ćemo »postati članicom EU-a rasprodajom naših nekretnina, a ne pregovorima.

U zadnja dva navrata, kod slučaja Jakovčić te ovog, pratio sam nastup i izjave Bože Kovačevića, iz HSP-a. Iako ne volim desno orjentirane stranke, moram reći da mi se čovjek svidio više od svih ostalih političara, jer je jasno i iskreno rekao što misli (a to se podudara sa mojim mišljem 🙂 pa možda i zato). Tako je i ovaj Borrell-ov nastup u Zagrebu nazvao pravim imenom: igrom mrkve i batine. Svaka mu čast na oštrini i iskrenosti: stvara se (lažna) predodžba da se europa više ne želi širiti, a mi svi brže bolje pohitali nuditi sve bogatije darove, ko neka ružna udavača, nebi li se prikrpali u EU obitelj. Naravno, na tapetu su nekretnine, na koje su EU monopolisti bacili oko.

U cijeloj toj priči se previđa jedna suptilna nepravda koja se nigdje ne spominje. Npr, kaže se kako je nepravedno diskriminirati "Europske građane" kod kupovine nekretnina, no isti ti "pravedni europljani" ne spominju kako nije pravedno da se mali hrvati sa svojim bijednim plaćama takmiče u kupovini nekretnina sa europljanima (njih pola milijarde) koji imaju puno veći standard. To bi nas dodatno osiromašilo i onemogućilo u normalnom životu. Nama stanovi trebaju za život, a npr. nijemcima za odmor, dakle neki bi vikendaši mlađim generacijama znatno otežali život, osnivanje obitelji, rješavanje stanbenog pitanja. Zašto to nama treba?

Dogovorimo se ovako, vi europo, uložite u naše gospodarstvo da hrvatski građani dosegnu prosjek bogatih europskih država (čiji će građani ovdje kupovati nekretnine), pa onda otvorimo tržište! No naravno, taj aspekat nitko ne spominje, niti naši a pogotovu ne njihovi političari. Iako bi rekao da i Sandader i Račan i Mesić igraju za njihovu ekipu(pitam se ko igra za našu?). Gospoda iz europe ne  spominju kako je "Europskim građanima" iz manje razvijenih zemalja poput Rumunjske, Slovenije … ograničeno kretanje diljem europe pri zapošljavanju, dakle nemaju ista prava kao npr. nijemci, englezi, talijani…. Je li to pravda? A ovdje govorimo o najamničkom radu, a ne o gazdovanju i posjedovanju nekretnina, banaka i gospodarstva.

Čini se da Gospodu iz Eu zabrinjava što to ljudi u Hrvatskoj osjećaju te aspekte EU nepravde, te nisu baš zaraženi EU euforijom, za razliku od naših političara.

Svjestan je i da je hrvatsko javno mnijenje »dosta kolebljivo, podijeljeno« i da još »polovica hrvatskog stanovništva ne vidi jasno koje su prednosti ovog procesa«.

Dakle, ključno je pitanje Što će nam EU? Integracija kao takva nema alternative, no integracija može imati različite oblike. I u tom procesu su potrebni ustupci sa obije strane. Novac iz pristupnih, predpristupnih i sličnih fondova uopće ne smatram ravnopravnim ustupkom za naše nekretnine, banke i gospodarstvo, jer su ti novci više poput nekakve milostinje. Da ne govorimo o kreditima, za koje molimo, a koje ćemo još dugo godina svi skupa vraćati.

Zašto Švicarska nije u EU? Zar se bojimo da ako ne uđemo u EU ljudi više neće dolaziti kod nas na more? Ili da će možda europa praviti prepreke za poslovanje naših tvrtki, kad su ionako sve one u vlasništvu stranca (iz EU)? Ili će možda BMW zabraniti prodaju svojih automobila u neeuropskoj hrvatskoj (kamo sreće)? Ne trebamo se lagati, njima je u interesu da njihove tvrtke što bolje posluju, a u našem je vlasništvu ostalo još samo nešto nekretnina, koje će također otpuhati prvi EU povjetarac: putem bogatijeg zapada.

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed