Koje su godine najbolje za političara II ?

Namjera mi je bila napisati komentar na blog administratora, Koje su godine najbolje za političara?, koji mi se dopao i istovremeno potaknuo na razmišljanje o toj temi. No, obzirom da sam se raspisala bio bi to malo predugačak komentar pa sam ga objavila kao blog…

Nije mi namjera favorizirati ili pak kritizirati naše političare već iznjeti svoje viđenje određene teme, koja se uostalom dotiče svih struka i profesija.
Čini mi se da župan Jakovčić nije jedini primjer političara, koji je kao vrlo mlad otvorio vrata politike…isto je učinio i Igor Štoković, a danas i mladi ”lavovi” IDS-a: Lorencin, Miletić, Otočan, kao i mnogi drugi.

Svatko od nas započinje život potpuno ovisan o drugima…drugi brinu za nas, hrane nas, uzdržavaju, što je i presudno za našu puku egzistenciju.
Postupno, odrastajući postajemo sve više neovisni u svakom pogledu ( emocionalnom, socialnom, psihološkom, duhovnom, materijalnom )…i na kraju postajemo sposobni brinuti se sami za sebe.
No, kontinuum zrelosti o kojem piše Stephen Covey tu ne završava.
Kako sazrijevamo, počinjemo shvaćati da je sve u prirodi međuovisno…otkrivamo da su više sfere naše prirode vezane za naše odnose s drugima – i ljudski život je međuovisan, baš kao i ekološki sustav koji upravlja prirodom i društvom.
Stoga,
ovisnost je ti-paradigma: ti se brini za mene, ti si me razočarao…
neovisnost je ja-paradigma: ja to mogu, ja sam odgovoran…
međuovisnost je mi-paradigma: mi to možemo, mi možemo spojiti svoje sposobnosti, iskustva i talente i stvoriti zajedno nešto puno veće.

Upravo u svjetlu međuosvisnosti i sinergističkog efekta koji iz nje proizlazi promatram i odnos naraštaja u profesionalnom smislu, a u našem slučaju odnos naraštaja u politici.
Stariji naraštaji, svakako posjeduju bogato životno iskustvo i mudrost koja je nužna za dobrobit zajednice, ali s godinama se u njima gubi snaga kreativnosti i stvaralački naboj, koji je svojstven mladim naraštajima, a ujedno je i pokretač razvoja svakog društva.
Život je pun međuovisnosti i pokušati postići maksimalnu djelotvornost putem neovisnosti isto je kao i pokušati igrati tenis palicom za golf – sredstvo nije primjereno stvarnosti. Međuovisnost je puno zrelija i naprednija koncepcija i zato na političkoj sceni mora biti mjesta i za mlade i za starije naraštaje. Mlade osobe će svojim idejama, idealizmom i entuzijazmom pomicati granice društvene zbilje, dok će stariji svojom mudrošću i iskustvom biti svjetionici na tom putu.

No, da bi takvi pomalo idealizirani odnos zaživio među ljudima potrebno je da se u životu pridržavamo nekih načela, npr. načela pravičnosti – iz kojeg izrasta čitava naša koncepcija jednakosti i pravde, načela dosljednosti i poštenja temelji povjerenja, koje je bitno za svaku suradnju i odnose na dugoročnim osnovama, načela ljudskog dostojanstva – svi su ljudi jednaki i imaju neotuđiva prava na život, slobodu i potragu za srećom, načela služenja zamisao da se daje doprinos, načela izvrsnosti, potencijala i rasta možemo rasti i razvijati se i oslobađati sve veći potencijal…
Načela su duboke, temeljne istine, klasične istine, generički zajednički nazivnici. Načela ne umiru i ne mogu se uništiti.
Stavljajući u središte svog života ispravna načela, stvaramo čvrst temelj za uspješan život.

Spomenuta načela su toliko potrebna u današnje vrijeme u životima svih nas, a napose političara!

Završila bih s riječima Oliver Wendell Holmesa:

” Ono što je iza nas i ono što je ispred nas sitnice su u usporedbi s onim što u nama jest. ”

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed