Koncert u Areni-Gibboni

Image Hosted by ImageShack.us

Sinoć sam večer provela u Areni na koncertu Zlatana Stipišića-Gibonnija. Već duže znam za taj koncert koji se trebao održati 25.o8.o6., no zadnje dane bila sam obeshrabrena najavom kiše i lošeg vremena, tako da sam odložila kupnju karata za petak moleći se za lijepo vrijeme. U petak popodne sam ipak kupila karte, nekako osjećajući da nas vrijeme neće iznevjeriti.
I nije nas iznevjerilo, a bogme ni Gibonni, koji je dupkom napunio Arenu. Kad smo stigli pred Arenu, dvije rijeke ljudi slijevale su se pred ulaz. Koncert je bio najavljen za 21.00 h, no počeo je petnaest minuta ranije a završio blizu ponoći. Probijali smo se kroz masu u potrazi za mjestom odakle ćemo sve dobro vidjeti, no to je bilo nemoguće jer su ljudi kao mravi zaposjeli svaki slobodan kutak. Mislim, da je bilo moguće sjediti na Areni da bi i tamo ljudi sjedili.
Očarani muzikom i čestom improvizacijama zaboravili smo na vrijeme, svi smo pjevali, palili prskalice i upaljače i pratili našeg Giobonnija. Sa njegovog lica nije silazio osmjeh, a sa usta riječi hvale i ponosa što smo u tolikom broju dali ocjenu njegovom višegodišnjem radu. Rekao nam je da ga Arena podsjeća na tortu te da mu je ta večer kao rođendan, pa i više od njega. Gosti su mu bili, Oliver i Nina Badrić, jedna dalmatinska klapa te jedan strani glazbenik kojima nažalost nisam zapamtila ime, no zapamtila sam čaroliju zvuka koju je u duetu sa Gobonnijem izveo na gitari koristeći je i kao instrument za sviranje i kao bubanj.
Kako sam saznala iz Gobonnijevih riječi, Nini je ta večer bila ujedno i djevojačka večer, što bi značilo da se u subotu udaje. Ako je tako, želim joj puno sreće u budućem životu.
Ne moram puno pričati o tome kako su Gibbonijeve riječi pjesama vrlo upečatljive, životne i dirnu u čovjeka jer su vezane za naš svakodnevni život, i sve njegove lijepe i ružne strane. Između ostalog ostalo mi je slijedeće što je rekao,ne zamjerite ako ne bude doslovno jer nisam zapisaivala dok je govorio, bilo je:
“Ja dolazim iz obitelji muzičara i čitav život radim ono što volim. Tako i živim sa ljubavlju prema onome što radim. Rekli su mi da svoj život objavim u novinama, a šta da objavim kad vam je sve na CD-u, jebate!
Ja ću ovo raditi sve dok vam budem imao što dati, ali molim vas iskreno, onda kada moje pjesme postanu komercijala da mi to kažete, tada ću prestati ovo raditi, jer nebih mogao podnijeti da vas iznevjerim, ni vas a ni ovu večer. Bojao sam se nevremena, a evo nema kiše, Hvala ti Bože na tome!
Za sutra sam planirao slobodan dan, jer sam odlučio večeras vam se dati sav, tako da ću i bez glasa ostati!
Hvala vam svima za ovu večer, i neka vas Bog sve čuva!

Ne mogu vam opisati njegovu i našu ganutost ovom večeri, jer svi smo se stopili u jedno vođeni njegovom čarobnom muzikom. Malo je reći da je bilo lijepo, upravo je riječ koju je on upotrijebio prava riječ za atmosferu a to je ČAROLIJA, ČISTA ČAROLIJA!
Desetcima godina dolazim u Arenu zbog raznoraznih prigoda, ali nikada, nikada do sada je nitko nije napunio ovoliko, i nikad u njoj nije bilo toliko dobrih vibracija i pozitivne energije.
Kupila sam i CD “Unca fibre” na samom koncertu.

I sve što mogu reći je:

GIBO, HVALA TI NA ČAROLIJI KOJU SI NAM OD SRCA PRUŽIO!

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed