Mrežno društvo

Moj prvi post inspiriran je kolegijem ” Informacijska tehnologija i društvo ” za koju je osnovna literatura bila odlično pripremljena skripta prof. Radovana sa F.E.T ” Dr. Mijo Mirković ” , a mislim da je i prikladan za ovaj blog.
Skripta je velikim dijelom sastavljana prema knjizi ” The Internet galaxy: Reflections on the Internet, Business, and Society ”, M. Castells.

Castells prije svega ističe potrebu proučavanja odnosa između informacijske tehnologije ( IT ), globalizacijskih procesa, tehnološkog razvoja i društvenih promjena.
U zadnjoj četvrtini 20. st. odvijala su se tri temeljna procesa:
1. Intenzivna globalizacija gospodrastva
2. Porast potrebe ( potražnje ) po sredstvima za komunikaciju ( raznih vrsta )…
3. Intenzivan razvoj informacijske industrije ( koja čini neophodnu osnovu za prethodna dva procesa )…
INTERNET udružuje rezultate tih triju procesa, i ujedno stvara osnovu za njihov daljni razvoj.

Internet se intenzivno širi; računa se da je 1995.g. Internet koristilo oko 16 mil. ljudi, dok je 2001.g. Internet koristilo oko 400 mil. ljudi.
Iako to još ne čini ni 10% čovječanstva, to predstavlja znatan postotak ljudi u tehnološki razvijenom svijetu, gdje živi velika većina korisnika Interneta…
Računa se da će broj korisnika porasti na 2 mlrd. do 2010.g.
No, valja istaći, da se značaj Interneta ne odražava samo kroz broj korisnika, već još više u činjenici da je Internet prisutan upravo u prostorima najintenzivnije gospodarske aktivnosti.

Postoje stavovi da je Internet sredstvo koje bi trebalo bitno doprinjeti bržem razvoju nerazvijenih dijelova svijeta – i to već samim tim što ih Internet ” uključuje u svijet ” kao cjelinu, ” približava ” ih razvijenijim dijelovima svijeta, itd.
Takvo uključivanje imalo bi pozitivne učinke ne samo na gospodraskom planu, već isto tako na obrazovnom planu, a još posebno na psihološkom planu jer se na taj način prevladava osjećaj isključenosti.
Međutim, postoje jedanko uvjerljivi stavovi da Internet nije moguće efikasno uvesti u tehnološki nerazvijene dijelove svijeta, u kojima ne postoji tehnološka ni društvena osnova za to!
Oko 50% čovječanstva živi u siromaštvu, sa primanjima koja su manja od 2 $ po osobi na dan…
U velikim dijelovima svijeta obično prevladavaju izravniji problemi, poput nedostatka hrane, energije, struje, zdravstvene zaštite, društvene stabilnosti…

Sposobnost ( ili nesposobnost ) nekog društva da ovlada novim tehnologijama – posebno sa onim tehnologijama koje su strateški presudne u danom povijesnom razdoblju – uvelike određuju daljnji razvoj tog društva…
Informacijska tehnologija integrira svijet u jednu funkcionalnu globalnu mrežu.
Međutim, ističući prvenstveno funkcionalnost komunikacije i ponašanja, ta globalna mreža uvelike zanemaruje ( ili potiskuje ) osebujnosti pojedinih društvenih zajednica ( kultura, nacija, religija, klasa, … ) koje mreža obuhvaća, kao i specifične potrebe po vlastitom identitetu zajednica i pojedinca…
Odatle uvelike potiču i otpori tehnološkoj i organizacijskoj globalizaciji, iako ti otpori obično imaju i vrlo jaku ekonomsku dimenziju, jer globalizacija izravno utječe na ekonomski položaj zajednica i pojedinaca… Neke proizvodnje se ne mogu održati u kontekstu globalne konkurencije; neki poslovi ( i ljudi ) postaju ” nepotrebni ” u kontekstu novih gospodraskih i kuturnih odnosa…

Informacijska tehnologija omogućava formiranje globalnih virtualnih zajednica; npr. Usenet / Newsgroup diskusijske grupe; u okviru svake od tih grupa, pojedinci mogu raspravljati o temi sa kojom se grupa bavi, a tema ima vrlo mnogo.
Međutim, postoje mišljenja da takve globalne virtualne zajednice ujedno doprinose slabljenu i rastvaranju tradicionalnih lokalnih zajednica, i time povećavaju osjećaj odvojenosti ( osamljenosti, dezorijentacije ) pojedinca u suvremenom komunikacijskom prostoru… Čini se da je tehnološki posredovana komunikacija ( Internet, telefonija, posebno mobilna ) u stalnom porastu, dok je istodobno izravna komunikacija unutar fizičkih zajednica sve slabija…

Postoje tvrdnje da takvo stanje stvari pogoduje razvoju radikalnih ( i često ) fanatičnih tendencija i pokreta; osamljena / izdvojena jedinka obično lakše kreće za radikalnim ( ” spasonosnim ” ) idejama i vođama.
Tehnološki ( i organizacijski ) izazvan gubitak identiteta potiče potrebu za formiranjem novog identiteta… Tada se obično nameću dvije mogućnosti:
1. radikalno ” vraćanje izvorima / korjenima ” ( tradicijskim, religijskim, nacionalnim, … )
2. radikalno ( nekritičko ) pristajanje uz nešto novo
Osnovna opasnost obaju izbora leži prvenstveno u njihovoj radikalnosti ( nekritičnosti )… ni ” tradicionalno ” ni ” novo ” obično nisu ni sasvim dobri ni sasvim loši.

Ukratko, tehnologija je djelotvorna prvenstveno na razini funkcioniranja ( učinka ); međutim, čovjek, pored funkcioniranja ( učinka ), obično traži i neki smisao svog djelovanja ( života ); a taj smisao obično pronalazi u pripadanju…
Tehnološka / organizacijska globalizacija ugrožava tradicionalna osjećaj pripadanja, koji je bitno određen lokalitetom / prostorom i specifičnom kulturom.
Postoje i obrnute tvrdnje, tj. da tehnološka i organizacijska globalizacija proširuje krug ( i pojačava osjećaj ) pripadanja jer povezuje jedinku s cjelokupnim čovječanstvom.
Konačno, ni sama tehnološka / organizacijska globalizacija nije jednako pravična prema svima, tako da nije ni čudno što je ne prihvaćaju svi jednako i bez otpora… Postoje pokazatelji da tehnologija i globalizacija ( ili globalna tehno – ekonomija ) promiču interese nekih ( onih jačih ), a zapostavljaju interese nekih drugih ( onih slabijih )…
Castells dovodi u izravnu vezu porast fundamentalizma u svijetu ( vjerskih, političkih ) sa osjećajem da je globalna tehno – ekonomija nepravedna prema nekima…
Ona isključuje one koji joj nisu zanimljivi – ili one koji nisu dovoljno jaki da se nametnu kao zanimljivi… Stoga opor globalizaciji Castells naziva ” isključivanjem isključitelja ”!
Dakle, neke zajednice ( ili društvene skupine ) nastoje ” isključiti ” globalnu tehno ekonomiju koja njih ” isključuje ” – tj. čini ih nepotrebnima, ili ih pak iskorištava, gospodraski uništava…

Razni pokreti uvelike zasnivaju svoju komunikaciju i svoje djelovanje na Internetu ( ekološki, religijski, nacionalni, kulturni, politički…)
Internet je postao ” globalni trg ” na kojem se istovremeno odvija bezbroj ” diskusija ” globalnih razmjera… Međutim, to ne znači da svi sudionici tih globalnih diskusija govore o istoj stvari, niti da se međusobno čuju, a niti da se žele čuti…
Komunikacija se odvija unutra interesnih zajednica, dok je komunikacija između različitih zajednica minimalna… Zato se često kaže da je Internet dodatno fragmentirao ( razdrobio ) globalni komunikacijski prostor – pretvorio ge je u mnoštvo ” ekskluzivnih klubova ” istomipljenika, a ne u jedan globalni trg na kojem iznosi mišljenja ( i sučeljava stavove cjelokupno čovječanstvo )…
Međutim, ako takav prigovor Internetu i jest činjenično utemeljen , valja reći da sam Internet nije uveo podjele među ljudima, već je samo dodatno istaknuo postojanje brojnih podjela i konfrontacija… Internet nije stvorio ekološke pokrete, vjerski fanatizam, netoleranciju, ljubitelje pasa, rasizam, feminizam… ali je svim ljudima koji pokazuju interes za ta i razna druga pitanja i probleme, olakšao izražavanje stavova, međusobno komuniciranje i zajedničko djelovanje…
Na taj način, Internet doprinosi promicanju i razvoju onog što se obično naziva dobrim ( moći komunicirati je samo po sebi dobro! ), ali isto tako i promicanju onoga što se obično naziva lošim ( npr. raznih fanatizama, gospodarskog kriminala, dječje pornografije… ).
Za Internet se tvrdilo ( i tvrdi ) da može bitno unaprijediti demokraciju.
Naime Intrenet bitno olakšava ( u tehničkom smislu ) komunikaciju između građana i vlasti ( državne administracije )…
Građani mogu relativno jednostavno slati upite i primjedbe tijelima vlasti ( e – mail ) i dobivati odgovore.
Tijela vlasti mogu davati na uvid građanima svoje odluke, zakone i sl.
Međutim, sama tehnička mogućnost nije dovoljna. Velika količina materijala – primjedbi građana, kao i dokumenata koje vlast proizvodi – čini takvu dvosmjernu komunikaciju praktički teško provedivom i neučinkovitom…
Na primjedbe građana obično odgovara osoblje koje za to zaduženo; odgovori su obično nedovoljno precizni, ” tipizirani ”… A naravno, ni primjedbe građana nisu naročito zanimljive ni argumentirane, ili su pak naglašeno osobne prirode…
Castells ističe da je danas u cijelom svijetu prisutna jedno temeljno nepovjerenje ” većine građana ” u vlast.
Pritom, teško da sama komunikacijska tehnologija ( Internet ) može promijeniti ( odstraniti ) to nepovjerenje…
U svakom slučaju, Internet znatno doprinosi općem širenju informacija, pogotovo u onim situacijama u kojima nad drugim sredstvimakomuniciranja postoje razni oblici administrativnih ( državnih ) kontrola
Internet čini da bude sve teže čuvati ” političke tajne ”… i to se može smatrati bitnim doprinosom tehnologije razvoju demokracije…
Međutim, ta ista tehnologija može biti upotrebljena i u cilju uspostave totalitarizma i sveopćeg nadziranja pojedinca i zajednica.

Paralelno sa intenzivnim razvojem informacijske tehnologije, došlo je do porasta nejednakosti ( razlika ) po raznim pitanjima, i tokako unutar pojedinih zajednica ( država ), tako i u svijetu u cjelini:
– porasle su razlike u visinama primanja
– porasle su polarizacije unutar pojedinih društava i u svijetu
– porasla je razina siromaštva, odnosno porastao je broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva
Za nevedena nepovoljna kretanja zacijelo nije kriva sama informacijska tehnologija, već su takva kretanja posljedica brojnih drugih tendencija i nagnuća…
Ali na ta kretanja mogu znatno utjecati oni koji imaju najveću moć u sadašnjem svijetu. A to su uglavnom razvijene zemlje gospodarstva, odnosno one zemlje koje se obično nazivaju informacijskim društvima…
No, to ne znači da su razvijene zemlje odgovorne za sve probleme u svijetu; brojni veliki problemi ( sukobi, veliki prirodni prirast ) imaju uzroke na samom mjestu svog postojanja, bez da te probleme stvara netko ” sa strane ”, a nije realno niti očekivati da će ih riješiti netko ” sa strane ”…

Castells ističe kako se čini da novi ” tehno – ekonomski sustav ” ili ” mrežna ekonomija ” potiče neravnomjeran razvoj, povečavajući istodobno bogatstvo bogatih, i siromaštvo siromašnih!
Nadalje, s obzirom da je informacijska tehnologija temeljni element suvremene mrežne ekonomije, nameće se zaključak kako su u osnovi suvremenih polarizacija i podjela nalazi upravo ” digitalna podjela ” na one koji imaju i one koji nemaju suvremenu informacijsku tehnologiju i prateća znanja ( većina ljudi u svijetu nije obrazovana u skladu s potrebama mrežne tehno – ekonomije, tako da biva isključena iz suvremenih produkcijskih tokova ).

Na kraju, zaključimo da je tehnologija ipak sredstvo, a sredstvo ne može biti ” krivo ” za to na koji se način i u koje svrhe koristi…
Međutim, sredstvo obično otvara mogućnosti da dođu do izražaja nagnuća onih ljudi koji to sredstvo posjeduju…
Uvjerena sam da će se ovaj kolaborativni blog koristiti na način da u svima nama potakne plemenita i humana nagnuća!

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed