Rat i znanastvena otkrića!

Nedavno sam se sjetila članka iz Privrednog vjesnika ( br. 3300, Mario Ribar ) u kojem autor konstatira, nažalost, da je većina znanstvenih dostignuća posljedica istraživanja u vojne svrhe, tj. rata ili očekivanja rata.
Radi se o sljedećem…
Većini nas je danas život nezamisliv bez mobitela, Interneta, e – pošte, mikrovalne pećnice.
Upravo sva ta tehnologija ” dijete ” je vojnih istraživanja u cilju postizanja vojne nadmoći u postojećim ili nekim mogućim ratovima.
Iako je rat najviše pridonio fizici i strojogradnji, okoristila se i medicina.
Npr, neke od najvažnijih spoznaja moderne psihijatrije rezultat su ratovanja, a vojni razlozi pospješili su i razvoj antibiotika.
Danas se ravnoteža pomiče prema biologiji.
” Predviđam golema vojna ulaganja u biotehnologiju kao rezultat sadašnjeg rata i straha od bioterorizma, uz mlrd. $ što će se trošiti u cjepiva i druga istraživanja ” kaže u Financial Timesu Ian Gibson, bivši biolog koji je postao političar i na čelu je odbora za znanost donjeg doma britanskog parlamenta.
Vojna financiranja datiraju još iz renesanse, kaže Ian Schaffer, povjesničar znanosti na Cambridgu.
Dvorovi i vladari, naročito u Italiji i Nizozemskoj, plaćali su stručnjacima kao što su bili Leonardo da Vinci i Galileo Galilei za istraživanje problema kao što je putanja topovskog taneta.
II svjetski rat bio je najznačajniji sukob u znanstvenoj povijesti… postavio je temelje brojne današnje tehnologije. Vlade, posebice američka, upregnula su tisuće znanstvenika u ratne pothvate.
Projekt Manhattan bio je najveći i znanstveno najuspješniji projekt.
U oko 5 godina pretvorio je atomsku bombu od teorijske zamisli u zastrašujuću stvarnost.
Nadalje, radar je razvijen da bi otkrivao neprijateljske bombardere za koje se očekivalo da će letjeti preko la Mancha.
Iako su i Nijemci i Japanci proizveli radare, bili su manje djelotvorni od britanskih… ključ uspjeha je naprava nazvana magnetron.
Isti tip magnetrona koji je napajao radar u II svjetskom ratu koristi se danas u kućanskim mikrovalnim pećnicama.
Međutim, američke kompanije, a ne britanski konkurenti, imali su proizvođačko i marketinško iskustvo za eksploataciju golemog poslijeratnog tržišta mikrovalnih naprava.
Britanija je izgubila komercijalnu bitku i s prvim elektroničkim računalima što ih je razvila za vrijeme rata.
Kompjuter Colossus napravljen da bi dešifrirao njemačke vojne poruke. Bio je i tehnički napredniji od američkog konkurenta Eniaca.
Međutim, britanska vlada bila je opsjednuta tajnovitošću i kratkovidna da dokuči mirnodopski potencijal kompjutera te nije dopustila da se tehnologija Colossusa koristi za civilno tržište.
Amerikanci su na kraju rata Eniac prepustili komercijalnoj primjeni pridonijevši uspjehu svoje kompjuterske industrije.
Napokon, i Internet je rođen u okrilju hladnog rata.
Korporacija Rand, vodeća američka organizacija za interdisciplinarna istraživanja, 1962. došla je na zamisao da decentralizira upravljačku kontrolnu mrežu koja bi bila dovoljno snažna da preživi nuklearni rat.
Taj koncept je testiran u malim razmjerima u različitim računalnim središtima sredinom 60-ih. Tada je Pentagonova specijalna agencija financirala demonstraciju nazvanu Arpanet – Internet u povojima – povezujući super računala na američkim sveučilištima.
Bio je to golem uspjeh, jer su znanstvenici mogli razmjenjivati podatke i komunicirati e – mailom.
Tako da je i danas nezamjenjiv Internet vojnog porijekla.
Mnoge investicije u zrakoplovstvo povezane su s ratovima… najpoznatija raketa koju je izradio proturječni Wernher von Braun.
Dogovorio je i 1945. i predaju 500 raketnih znanstvenika američkoj vojsci.
Amerikanci su bili toliko impresionirani von Braunom i njegovom ekipom da su ih preselili u SAD gdje su tajno radili na vojnim projektilima.
Nisu im smetali dokazi da je isti Nijemac bio izravno umiješan u grozote nacističkog režima.
Petnaest godina kasnije premješten je u NASA – u, gdje je upravljao razvojem raketa Saturn, koje su lansirale astronaute na Mjesec.
Većina važnih civilnih tehnologija koje su potekle iz vojnih tehnologija ” vjerojatno ” bi bile razvijene, prije ili kasnije, i bez rata.
Izuzetak je, možda, mirnodopska nuklearna energija koja je izravno ovisila o golemim ulaganjima u nuklearno oružje.
” Bez projekta Manhattan nuklearna energija bi danas vjerojatno bila tek znanstvena zamisao umjesto goleme industrije ” , kaže Michael Levi, direktor projekta strateške sigurnosti u Washingtonu. Pripadnici zelenih i drugih organizacija kazali bi kako to i nije loša zamisao.
Mnogi specijalisti za politiku znanosti teško nalaze argumente kojima bi opravdali vojne programe, a kamoli strahote ratovanja, samo time što donose nove tehnologije civilnom društvu.
Bolje je izravno usmjeriti financiranje na civilne projekte.
Ipak, sve dok zemlje nastavljaju ( iz geopolitičkih i drugih razloga ) trošiti goleme sume na vojna istraživanja i razvoj, vrijedno je izvlačiti što je više moguće za financiranja programa u civilne svrhe. U pitanju su desetci mlrd.$.
Dualnost ljudske prirode odavno je poznata. I pitam se ako već nismo sposobni sagledati našu ljudskost kao cjelinu, zašto moramo dozvoliti ” tamnoj ” strani da zavlada nama?
Nasilje, agresija, rat kako na razini pojedinca tako i na razini nacija ili naroda, odraz je osjećaja nemoći!
Tako da se čini pomalo paradoksalno da su najveće svjetske sile, kako u ekonomskom tako i u vojnom smislu, zapravo nemoćne.
Nemoćne za dijalog i komunikaciju koja bi trebala biti primjerena civiliziranom društvu.
Sada se sjetih Hemigwaya i njegovih riječi: ” I zato ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni! ”.
Vjerojatno kada to shvatimo, postat ćemo SVJESNA ljudska bića koja će biti u stanju ostvariti svoju prirodu i na druge načine osim ratovanjem.

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed