Sretna nova 2008-a godina

Nova godina, sretna nova godina

Poštovani posjetitelji,

Danas na zadnji dan stare godine sam malo razmišljao o smislu cijele te strke oko proslave. Žena i ja smo odlučili biti doma sami i sa sasvim običnom večerom, bez osejćaja da time umanjujemo svečanost…

Još otkad je počeo božični i novogodišnji marketinški “presing”, razmišljam kako nema ničega čega bi bio posebno željan. Nema niti jednog jela, predstave, tv programa ili zabave koja bi mogla posebno uvečati svečanost i impreasionirati me. No isto tako vjerujem da većina ljudi, koji i danas bezglavo jure po dućanima, nisu ničega gladni ili željni. Niti će večeras pripremiti neko posebno jelo koje inače ne spremaju tokom godine(većina). U čemu je onda bit, odnosno posebnost, svečanosti?

Svjetionik Ljudi imaju potrebu za nekim svjetlim točkama u moru sive, odnosno jednolične, svakodnevice u kojoj žive. I onda pojedine dane posebno osvjetle svijećama i ukrasima, ukusnim jelima i vatrometom.

Pošto danas nismo radili skočio sam do mojih roditelja. Ručak je bio vrlo jednostavan no ugođaj je opet bio svečan, i opet sam se pitao kako to? Ništa nije veliko i glamurozno, raskošno i obilno, što to onda dan čini svečanim?

U tom trenutku sam shvatio da je to posvećenost. Posvećenost i stav u našem umu čine jedan dan svečanim a drugi običnim. Ako gledamo na hranu kao na blagdansku, ona to i postaje, ako gledamo na hranu kao na sredstvo zatrpavanja želuca, ona to i postaje. To mogu biti isti mlinci, ista purica ili sarma, ali je naš pogled drugačiji i čini razliku.

Na neki način kao da smo upalili jedno posebno malo svjetlo u nama, svjetlo pažnje i svjesnosti trenutka, putem kojeg s posebnom posvećenosti prilazimo stvarima blagdanskih dana, a sama ta naša pažnja i svjesnost čine taj dan posebnim. Nisu to ni jela ni proslave, jer to imamo i drugih dana, ali onaj osjećaj, onaj stav (koji imamo u sebi možda još od najranije mladosti), da je danas nešto stvarno veliko, praznik za sve, čini taj dan posebnim, čini jelo blagdanskim. Naša posvećenost čini svetkovinu, čini blagdan.

Ako je tako, nema razloga da svakom danu ne priđemo sa istom posvećenošću i pažnjom, i od svakog dana načinimo svečanost i blagdan. Svaki dan može biti osvjetljena točka na vremenskoj osi dana i godina koji prolaze, točka osvjetljena našom posvećenošću i pažnjom koja donosi radost i veselje. Nikakav vatromet ili skupi poklon na kojem smo se istrošili preko granica nije u stanju osvijetliti naš život, sve su to su samo podražaji koji bude našu pažnju, svjesnost trenutka i posvećenost te nam dan čine svečanim.

Dragi čitatelji, to je ujedno i novogodišnja želja, više opuštenosti i jednostavne, tihe prisutnosti u svakom trenutku, prisutnosti i posvećenosti koja će nam donijeti više radosti od svih skupih i bučnih stvari na koje trošimo toliko novaca i energije, na koje trošimo svoje vrijeme, a život u svoj toj trci ostaje pored nas. Sretna vam 2008-a godina!

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed