Svakodnevica naše pažnje

Kao nastavak na zadnji post, razmotrimo kakve sadržaje koristimo kakao bi si odvratili pažnju od svakodnevice. Čovjek ima prirođenu potrebu da odvraća pažnju od nečeg neugodnog, te da se pokušava vezati za ugodne događaje i doživljaje. Npr, ako smo zaljubljeni htjeti ćemo zadržati taj osjećaj (ugodu), no ako nas na poslu maltretira šef jedina želja će nam biti da se odmaknemo od te neugode.

Oba gore opisana fenomena (vezivanje i izbjegavanje) ne vode dobromu. Vezivanje dovodi do toga da osjećaj za koji se vezujemo s vremenom postaje ustajao (poput bare) i gubi svoj sladak okus, te se, suprotno svojoj prvobitnoj prirodi, pretvara u gorčinu, dosadu, agresiju, nervozu… Dok izbjegavje i odmicanje pažnje od neželjenih događaja i emocija dovodi do potiskivanja istih u podsvjet, od kuda se oni manifestiraju kao nedostatak energije, nervoza, stres, trajno nezadovoljstvo, nedostatak entuzijazma i na kraju bolest. Kako kažu bioenergetičari i slični koji se bave proučavanjem čovjekovog energetskog bića, svaka bolest se začinje negdje kao poremećaj u misaonom ili emotivnom tijelu npr: potiskivanje (odnosno gomilanje tereta negativnih emocija i iskustava), vezivanje i slično.

Teza, odnosno činjenica da koristimo vanjske podražaje i medije kako bi odvratili pažnju od svakodnevice, sadrži u sebi veliki paradoks: jer je naša svakodnevica, sadašnji trenutak, u stvari sve što imamo a mi trošimo vrijeme i energiju kako bi odvraćali pažnju od nje. Dakle, to je kao da sami sebe polako ubijamo, sekundu po sekundu. Što to znači da je sadašnji trenutak sve što imamo? Ako smo na poslu 8 sati, a razmišljamo o tome kako ćemo poslije posla otići na plažu ili u kino, mi smo rasuli 8 sati vlastite pažnje na nešto što u tom trenutku nije postojalo, a samim time nismo mogli biti fokusirani na ono što se doživljava sada. Ako ne postoji pažnja i svjestnost o onom što se doživljava (sadašnji trenutak, u primjeru mi radimo), kao da ni ne postojimo.

Da li smo mogli svoj posao obaviti brže i elegantnije? Dali smo mogli pronaći više radosti i užitka u onom što radimo? Odgovore na ta pitanja nikad nećemo saznati ukoliko smo u sadašnjem trenutku odsutni svojom pažnjom. Tada nije čudno da nam se dan čini prekratak: kad sami rasipamo vrijeme i pažnju (našu energiju).

Govorili smo da čovjek odvraća svoju pažnju od sadašnjosti putem medija, pa pogledajmo prirodu tih sadržaja. Oni su takvi da snažno podražavaju našu pažnju(seksualnost, brutalne vijesti, afere…). Snažan podražaj je potreban iz dva razloga, jer smo do sada više/manje već otupjeli na blaže podražaje (tko više uopće primjećuje cvrkut ptica, mjesec, zvijezde) i jer su naši osobni problemi i pritisci (osjećaj) toliko veliki da bi blaži poremećaj prošao potpuno nezapaženo, odnosno ljudi za to ne bi pokazali interes. Tako se vrtimo u začaranom krugu koji se sve brže i brže vrti u spirali, čekajući da nas jednog po jednog izbaci sa kotača ovog društvenog uređenja. I tu nema milosti, ni za predsjednika države, vlade ili bogate vlasnike velikih firmi… Svi se mi vrtimo na istom kotaču i u mnogočemu smo sami odgovorni za vlastitu poziciju.

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed