Tko ima, tome će se dati, a tko nema….

….Tome će se oduzeti. To su, prema pisanju biblije, Isusove riječi upućene tokom jedne propovjedi. No što one točno znače? Tih riječi se sjetim uvijek kada pročitam nešto poput ovog članka: srebrna biblija za papu gdje se kaže da premijer Sanader namjerava papi pokloniti hrvatsku bibliju optočenu srebrom i telećom kožom (to nije ova na slici, koja je iz jednog muzeja, no svidjela mi se slika).

silver-bible.jpg 

U srebrni okvir bit će ugrađeno više od jednog kilograma srebra, ali i mnogo ručnog rada te još više ljubavi i želje da sve bude savršeno, besprijekorno.

 Koliko li licemjerja i ljudske gluposti leži u ovim riječima, koliko izvrtanja i izrugivanja principima koje se zastupa. U bibliji piše da Isus kaže: "Što god učinili najmanjem od moje braće učinili ste meni". On tamo propovjeda da ukoliko se želi ugoditi njemu, treba ugađati siromašnima i potrebitima. Potrebitima?! Kakva je korist od toga da se tako skup poklon daruje čovjeku koji ima sve? Što se time želi postići, i koje dobro učiniti? Zar se taj novac ne bi trebao dati nekoj siromašnoj obitelji sa sedmero – osmero djece, ako slijedimo učenja u toj istoj knjizi koju poklanjamo ? Zar Isus tada ne bi bio sretniji, ako već govorimo o ljubavi prema papi i Isusu?

Zahvalnost koju bi takvi ljudi osjetili sigurno znatno nadmašuje papinu, kojemu će to biti tek jedan od bezbrojnih exponata koji skupljaju prašinu u njegovoj riznici.

Dakle, na jednoj strani potpomažemo nečiji život a na drugoj strani se dodvoravamo moćnima. Što ima veću vrijednost? Ne bi li se trebali pitati što bi od to dvoje Isus više cijenio, kada već poklanjamo bibliju? Nije li to apsurdno, da se poklanjajući svetu stvar izrugujemo principima koje predstavlja?

Na taj način biblija postaje premetom licemjerja. Međutim, to nas vodi do jedne druge velike istine, da je svetost osobina čovjekovog srca više nego bilo koje materijalne stvari. Bez te osobine, "žive Isusove riječi" koja živi u nama (kako to svećenici vole reći), sve ostalo postaje samo površinska predstava ljudi koji su i sami jadni i lažni koliko i njihova predstava, naime moć ne garantira sreću.

No zaista, svjesno ili nesvjesno naš premijer potvrđuje Isusove tvrdnje: onima koji imaju nadodati će se, a onima koji nemaju oduzeti će se.  Naime, i drugi dio priče doslijedno u djelo provode vlastodršci poput Sanadera: kroz razne poreze, kredite, osiguranja i zakonske regulative, nesmiljeno uzimaju siromašnima da bi dali bogatima.

Ova cijela priča ima i drugu stranu, naime Isus u istoj propovjedi kaže "Bio sam gladan i ne napojiste me, bio sam žedan i ne nahraniste me….." te završava poukom da što god smo propustili učiniti za najmanjeg od njegove braće, prpustili smo učiniti za njega. Sada, ako Papu promatramo kao Isusovog predstavnika na zemlji (nasljednik svetog Petra),  treba li što dodati?

Tweet about this on TwitterShare on Google+Share on FacebookPin on PinterestShare on StumbleUponEmail this to someonePrint this page

Comments are closed